1

Poslovni broj: 37 Gž-30/2020-2

 

 

Poslovni broj: 37 Gž-30/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te sutkinje Sanje Bađun kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G., OIB: ... iz K., koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika T. o. d.d., Podružnica Z., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Sisku od 18. srpnja 2019. poslovni broj: Pn-34/2017-38, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Pn-34/2017-38 od 18. srpnja 2019. u pobijanoj točki 1. izreke.

 

              Prihvaća se žalba tužiteljice i preinačavaju se točka 2. i 3. izreke na način da glase:

 

              Nalaže se tuženiku da tužiteljici pored toč.1. izreke prvostupanjske presude dosuđenog iznosa rente isplati u roku 15 dana i daljnje iznose godišnje rente zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

 

-          iznos od 4.065,20 kn sa zateznom kamatom od 18. listopada 2016. do isplate,

-          iznos od 16.260,80 kn sa zateznom kamatom od 18. listopada 2017. do isplate,

-          iznos od 16.260,80 kn sa zateznom kamatom od 18. listopada 2018. do isplate,

 

te mu se nalaže i nadalje nakon 1. siječnja 2019. plaćati godišnju rentu tužiteljici u iznosu od 16.260,80 kn sa zateznom kamatom od 18. listopada 2019. do isplate te u istom iznosu za svaku daljnju godinu također sa zateznom kamatom od dospijeća 18. listopada tekuće godine do isplate.

 

              Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 35.640,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 18. srpnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn sve u roku 15 dana.

 

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom u toč.1. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 142.282,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom i to na:

 

-          iznos od 16.260,80 kn od 18. listopada 2008. do isplate,

-          iznos od 16.260,80 kn od 18. listopada 2009. do isplate,

-          iznos od 16.260,80 kn od 18. listopada 2010. do isplate

-          iznos od 16.260,80 kn od 18. listopada 2011. do isplate,

-          iznos od 16.260,80 kn od 18. listopada 2012. do isplate,

-          iznos od 16.260,80 kn od 18. listopada 2013. do isplate,

-          iznos od 16.260,80 kn od 18. listopada 2014. do isplate,

-          iznos od 16.260,80 kn od 18. listopada 2015. do isplate,

-          iznos od 12.195,20 kn od 22. srpnja 2016. do isplate, sve u roku 15 dana.

 

U točki 2. izreke tužiteljica je odbijena s preostalim tužbenim zahtjevom, a u točki 3. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati parnični trošak u iznosu od 9.467,47 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 18. srpnja 2019. do isplate.

 

Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužiteljica u odbijajućem dijelu (toč.2. izreke) i u odluci o troškovima (toč.3. izreke) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Županijskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da i u odbijajućem dijelu usvoji tužbeni zahtjev i dosudi joj parnični trošak u cijelosti kao i trošak ove žalbe ili da u tom dijelu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Prvostupanjsku presudu pobija i tuženik i to u dosuđujućem dijelu (toč.1. izreke) te u odluci o troškovima (toč.3. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda i tužiteljicu u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom, podredno istu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

U odgovoru na žalbu tužiteljica ukazuje da je tuženik prije nalaza M. f. kojeg osporava u žalbi, osporavao i tri prethodna nalaza vještaka. Smatra da tuženik na taj način zloupotrebljava svoja prava, a navode žalbe kojim osporava vještačke nalaze M. f. i poljoprivrednog vještaka smatra neutemeljenima.

 

Tuženik nije odgovorio na žalbu tužiteljice.

 

Žalba tužiteljice je osnovana dok je žalba tuženika neosnovana.

 

Predmet postupka zahtjev je tužiteljice za naknadu štete s osnove izgubljene zarade koju trpi kao posljedicu nesposobnosti za rad u obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (dalje u tekstu: OPG) uzrokovanom ozljedama zadobivenim u prometnoj nezgodi kao suvozač u osobnom vozilu marke KIA, a koju prometnu nesreću je skrivio osiguranik tuženika upravljajući radnim vozilom reg.oznake ....

 

Osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu izgubljene zarade od dana nezgode 17. listopada 2007. do 21. listopada 2016. u ukupnom iznosu od 142.282,00 kn sa zateznom kamatom na godišnji iznos izgubljene zarade od 16.260,80 kn od 18. listopada tekuće godine za prethodnu godinu, te na iznos od 12.195,60 kn  kao posljednje godine u kojoj tužiteljica gubi zaradu, od 22. srpnja 2016. do isplate, prvostupanjski je sud utemeljio na ocjenom svih provedenih dokaza utvrđenom činjeničnom stanju:

- da je tužiteljica i prije nesreće imala određenih zdravstvenih problema vezano za koštano-zglobni sustav, degenerativne promjene slabinske kralježnice, povišeni krvni tlak i astmu radi kojih je povremeno bila nesposobna za rad, no da nije bila bolnički liječena, nije operirana, niti je išla na rehabilitaciju u toplice;

- da je tužiteljica vrijedna osoba koja je radila velikim intenzitetom i u pravom smislu bila nositeljica OPG-a, obavljala je sve kućanske poslove kao i poslove na poljoprivredi, hranila životinje za potrebe domaćinstva i za prodaju, obrađivala vrt i vinograd te išla susjedima raditi za nadnice, vozila traktor i s njim obavljala poljoprivredne poslove;

- da prije štetnog događaja radna sposobnost tužiteljice nije bila trajno smanjena, a povremene zdravstvene tegobe su bile privremenog karaktera;

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede u vidu natučenja i ogrebotine glave u predjelu čela, natučenja leđa, natučenje lijevog koljena, natučenje mišića nadlaktice, oštećenja korjenova vratnih živaca, ispad diskusa vratnog kralješka 5-6, bulging diska vratnih živaca, bulging diska kralješka i parcijalnu rupturu lijevog bicepsa;

- da je tužiteljica liječena konzervativno, bez imobilizacije, rađena joj je incizija podlijeva krvi na leđima te je kasnije operirana od strane ortopeda radi puknuća unutarnjih meniskusa;

- da je kao posljedice zadobivenih ozljeda ostalo djelomično puknuće bicepsa lijeve nadlaktice, smanjena pokretljivost obje ruke terminalno bolna, bolovi u šakama obje ruke, tegobe vratne kralježnice u vidu degenerativnih promjena koje su uslijed nezgode pogoršane, puknuće meniskusa;

- da je tužiteljica prije štetnog događaja bila sposobna za rad u poljoprivredi, s time da je u vrijeme kada su postojali  akutni bolovi u vratnoj i slabinskoj kralježnici te u vrijeme visokog tlaka, bila povremeno nesposobna za rad, da je prije štetnog događaja mogla obavljati sve poslove u poljoprivredi osim dizanja tereta u masi iznad 15 kg, nije mogla kopati, grabljati i nositi bez slobodnog ritma, ali uz slobodni ritam rada sa pauzama mogla je raditi i te poslove, kao i poslove u čučećem položaju, hraniti piliće i svinje, čistiti pilićarnik i svinjac, mehanizacijom saditi povrće, brati povrće, voziti traktor, utovarivati ljetinu, a da nakon štetnog događaja ne može raditi niti jedan od tih poslova;

- da je tužiteljica u upisnik poljoprivrednih gospodarstava kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva upisana 22. svibnja 2003. dok su članovima tog gospodarstva upisani sin M. G. i suprug I. G.;

- da je u OPG-u tužiteljica sa sinom i suprugom obrađivala oko 10 jutara poljoprivrednog zemljišta kojeg je velikim dijelom imala u zakupu, da je uzgajala po četiri krmače od kojih je znalo biti oprašćeno i 70 komada prasadi koje su prodavali kao odojke te po četiri tovljenika godišnje;

- da je hranila po 500 pilića za prodaju i za svoje potrebe;

- da je tužiteljica radom u poljoprivrednom gospodarstvu doprinosila i više od po vještaku procijenjenom doprinosu u poljoprivrednoj proizvodnji od 20%, u uzgoju svinja 70%, uzgoju pilića od 85% te u obradi vrta od 200 m2 100%, a na bazi kojeg doprinosa je vještak procijenio izgubljenu zaradu, a to obzirom na iskaze svih svjedoka prema kojima je tužiteljica kopala vinograd, obrađivala vrt, uzgajala svinje i piliće te obrađivala zemlju traktorom;

- da je tužiteljica svojim radom u obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu svakako doprinosila zaradom od 20.326,00 kn godišnje koliko je procijenio poljoprivredni vještak;

- da je tužiteljica rođena 22. ožujka 1954. zbog čega bi sukladno čl.33. ZOMO pravo na starosnu mirovinu stekla 22. srpnja 2016. sa 62. godine i četiri mjeseca.

 

Polazeći od odredbe čl.1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08 – dalje u tekstu: ZOO) kojim je određeno da tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši tjelesno zdravlje, dužen je naknaditi i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja i stavka 2. istog članka prema kojoj je odgovorna osoba dužna plaćati ozlijeđenome novčanu naknadu kao naknadu štete ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, te utvrđenog činjeničnog stanja da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju nesposobna za sve poslove u poljoprivrednom gospodarstvu koje je obavljala prije štetnog događala zbog čega gubi godišnju zaradu od 20.326,00 kn kao i nespornog doprinosa same tužiteljice vlastitoj šteti zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom od 20%, prvostupanjski sud nalazi tuženika obveznim da tužiteljici naknadi izgubljenu zaradu od 18. listopada 2007. do 18. listopada 2015. u iznosu od 16.260,80 kn godišnje, a od 19. listopada 2015. do 22. srpnja 2016. u iznosu od 12.195,60 kn sve sa zateznom kamatom od dana isteka svake godine u kojoj tužiteljica gubi zaradu do isplate odnosno od dana kada je tužiteljica stekla uvjete za starosnu mirovinu.

 

Obzirom na utvrđenje da bi tužiteljica stekla pravo na starosnu mirovinu 22. srpnja 2016., prvostupanjski sud  odbio je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u vidu godišnje novčane rente s osnova izgubljene zarade nakon tog datuma.

 

U odnosu na žalbu tuženika:

 

Tuženik u žalbi prvenstveno pobija nalaz i mišljenje M. f. u Z. uspoređujući njihov nalaz u pogledu ozljeda tužiteljice zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi sa nalazima vještaka izrađenim u postupku broj P-877/08 u kojem je tužiteljica ostvarila neimovinsku štetu i imovinsku štetu s drugih osnova, ujedno tvrdeći da vještaci M. f. u Z. i to kirurg dr. D., reumatolog dr. P. i dr. medicine rada dr. Z. ne mogu davati mišljenje o tome da li su neke ozljede nastale u prometnoj nezgodi ili ne, a i ozljede koje navode i koje osporava da bi tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, spadaju u domenu neurokirurške struke. Odgovore sudskih vještaka na njegove prigovore smatra neadekvatnim i nevjerojatnim, a da on smatra da kad bi kod tužiteljice egzistirale sve po tim vještacima utvrđene ozljede, iste nemaju nikakve veze s prometnom nezgodom već su posljedica ili prirodnog tijeka degenerativnih promjena koje bi same po sebi nastale protokom vremena i bez predmetnog ozljeđivanja ili nekih drugih uzroka koji nemaju veze s predmetnim ozljeđivanjem (npr. naprezanje pri radu i druge kronične bolesti – šećerna bolest, masnoće u krvi, bolest štitnjače…). Daje svoju ocjenu načina progrediranja degenerativnih promjena kralježnice i lijevog koljena tužiteljice te na temelju liječničkih pregleda obavljenih u razdoblju od 1982. do svibnja 2007., zaključuje da nema uzročno posljedične veze između lakih tjelesnih ozljeda koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju i nesposobnosti za rad na poljoprivrednom gospodarstvu jer da je tužiteljica još i prije tog događaja bila u potpunosti radno nesposobna za obavljanje poslova u poljoprivredi.

 

Nadalje tuženik u žalbi osporava da bi tužiteljica u svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu prije štetnog događaja obrađivala 10 jutara poljoprivrednog zemljišta jer da to ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka. Tvrdi da tužiteljica tek pred kraj postupka tvrdi da gubi zaradu zbog nemoćnosti obrade vrta i vinograda, te da takve činjenice predstavljaju preinaku „njezinog tužbenog zahtjeva“ kojoj preinaci se protivio, a o čemu prvostupanjski sud nije donio nikakvu odluku. U vezi potraživanja izgubljene zarade zbog nemogućnosti obrade vrta i vinograda da je istakao prigovor zastare o kojem prvostupanjski sud nije donio nikakvu odluku. Osporava i slijed zatezne kamate na dosuđene iznose i konačno osporava odluku o troškovima postupka kao nepravilno utvrđenoj obzirom je tužiteljicu trebalo u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom.

 

Iznesenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu na temelju provedenog dokaza medicinskim vještačenjem po M. f. u Z. u kojem su sudjelovali prof.dr. S. D., spec. opće kirurgije, sub.spec. traumatologije, doc.dr.sc. P. P., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, sub. spec. reumatolog i prim. dr.sc. M. Z., spec. medicine rada., a koja činjenična utvrđenja pravilnim prihvaća i ovaj sud. Naime, upravo je na prijedlog tuženika, a imajući u vidu rezultate ranije provedenih dokaza vještačenjem kojima je tuženik bio nezadovoljan, prvostupanjski sud odredio dokaz medicinskim vještačenjem po M. f. u Z. u koje vještačenje je na njegov prijedlog uključen i specijalist medicine rada. Naprijed navedeni vještaci predloženi su po Odboru za sudbena mišljenja M. f., a potom imenovani od strane prvostupanjskog suda rješenjem od 28. svibnja 2018. koje je dostavljeno tuženiku koji nije imao nikakvih primjedbi u vezi specijalnosti imenovanih vještaka. Prijedlog fakultetskog mišljenja izrađen po imenovanim vještacima prihvaćen je osim toga po Odboru S. u Z. M. fakulteta na sjednici od 25. listopada 2018. te potpisano po predsjednici Odbora prof. dr.sc. V. P.. Fakultetsko mišljenje nedvojbeno je izrađeno na temelju opširne medicinske dokumentacije tužiteljice iz razdoblja prije nastanka predmetnog štetnog događaja i nakon nastanka istog, te osobnog pregleda tužiteljice. Njihovo fakultetsko mišljenje ne ostavlja nikakve sumnje u njihovu stručnost, a njihova specijalnost u dvojbu njihovih profesionalnih mogućnosti odgovoriti na pitanja o povredama koje je tužiteljica zadobila u predmetnog prometnoj nezgodi i njihovim posljedicama na već narušeno stanje koštano zglobnog  sustava, a isto tako i o sposobnost tužiteljice za obavljanje poslova u poljoprivrednom gospodarstvu prije i nakon predmetnog štetnog događaja. Protivno navodima žalbe, njihovi odgovori na primjedbe tuženika nisu ni neadekvatni ni nevjerojatni, a niti ostavljaju bilo kakve dvojbe u stručnost njihovog mišljenja koju tuženik osporava očito nezadovoljan da je prvostupanjski sud odlučnu činjenicu za predmet spora utvrdio na temelju njihovog vještačenja iako je opravdavao svoj prijedlog za „nadvještačenje“ po M. f. činjenicom da taj F. u „svom sastavu okuplja najveće autoritete i stručnjake iz medicine rada, profesore znanosti i medicine najkompetentnijih za davanje sporne ocjene“, a s kojom činjenicom je suglasan i ovaj sud.

 

Tuženik očito ispušta iz vida da je tijekom prvostupanjskog postupka provedeno kombinirano sudsko - medicinsko i prometno vještačenje kojim je utvrđeno da su ozljede koje je u štetnom događaju zadobila tužiteljica (rana razderotina na glavi, tjemeno lijevo, natučenje s oguljotinama kože čela, istegnuće vratne kralježnice, natučenje leđa, natučenje, oguljotina i krvni podjev lijeve nadlaktice, natučenje, oguljotina i krvni podljev lijeve šake, natučenje i krvni podljev lijeve dojke, natučenje i oguljotina lijevog koljena s razdorom medijalnog meniskusa) nastale u dinamici prometne nezgode utvrđene prometnim vještačenjem, što dodatno otklanja bilo kakvu sumnju u kompetentnost fakultetskog mišljenja. Tuženik je nalazu vještakinje dr. M. E., spec. sudske medicine, prigovarao samo u djelu kojim je iznijela mišljenje da bi tužiteljica zadobila podljev lijeve dojke i natučenje koljena s razdorom meniska i za slučaj da je bila vezana sigurnosnim pojasom, a ne i u pogledu svih ozljeda koje je prema njezinom nalazu tužiteljica zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi.

 

O sposobnosti tužiteljice i opsegu poslova koje je obavljala u poljoprivrednom domaćinstvu prije (kopala svoj i tuđe vinograde, obrađivala vrt, vozila traktor, pomagala pri obradi zemlje, tovila piliće i uzgajala krmače za rasplod, istovarivala urod kukuruza, držala krave i prodavala sir i vrhnje), odnosno nesposobnosti tužiteljice za obavljanje tih poslova nakon predmetnog štetnog događaja, osim toga, iskazivali su i brojni svjedoci (M. G., I. F., I. D., Z. T., M. P., N. D. P.) među kojima je i liječnica tužiteljice L. T., spec. fizijatar, koja svjedoči da je tužiteljica prije nezgode bila pokretna, bez neuroloških ispada ali sa povremenim bolovima u slabinskom dijelu kralježnice i lijevom koljenu.

 

Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu obrade 10 jutara poljoprivrednog zemljišta žalbenim navodima tuženika također nisu dovedena u sumnju, a posljedično niti da s osnove ratarske proizvodnje obzirom na utvrđeni njezin doprinos toj proizvodnji od 20%, izgubljena zarada iznosi  2.045,00 kn odnosno cca 170,00 kn mjesečno. Tu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio je ocjenom provedenih dokaza saslušanjem tužiteljice i čitanjem ugovora o zakupu sklopljenih po tužiteljici u svojstvu zakupoprimca, a upravo je na sudu prvog stupnja da radi utvrđenja odlučnih činjenica ocijeni dokaze na način propisan čl.8. ZPP-a što je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud i učinio s izvjesnošću koja otklanja svaku razumnu sumnju u istinitost stečenog uvjerenja.

 

Točno je da tužiteljica u činjeničnom supstratu tužbe posebno ne nabraja na koje sve vrste poljoprivredne djelatnosti se odnosi izgubljena zarada, odnosno posebno ne spominje vrtlarstvo ali tu činjenicu apostrofira u svojem stranačkom iskazu, a potvrđuju i saslušani svjedoci. S osnove te vrste poljoprivredne proizvodnje tužiteljica nije povećala tužbeni zahtjev za naknadu izgubljene zarade zbog čega u smislu čl.191. st.1. ZPP-a nema preinake tužbe o kojoj bi prvostupanjski sud trebao odlučivati. Protivno navodima žalbe tužiteljica ne zahtjeva izgubljenu zaradu zbog nemogućnosti obrade vinograda, pa su i u tom smislu navodi žalbe isticati i tijekom prvostupanjskog postupka u smislu da se protivi preinaci i da ističe prigovor zastare za slučaj da sud dopusti preinaku, potpuno promašeni.

 

Iako je točno da prvostupanjski sud u vezi prigovora zastare istaknutog samo ukoliko sud dopusti preinaku „tužbenog zahtjeva“ nije iznio nikakve razloge, međutim imajući u vidu uvjetni način istaknutog prigovora za slučaj da prvostupanjski sud dopusti preinaku, a da tužiteljica nije preinačila tužbu, to ovaj sud ne nalazi niti nedostatke pobijane presude radi kojih se ista ne bi mogla ispitati.

 

Tužiteljica je povrede zadobila u štetnom događaju 17. listopada 2007. pa iz te činjenice proizlazi da je u skladu s tužbenim zahtjevom tužiteljici dosuđena zatezna kamata na godišnji iznos izgubljene zaradu po isteku godine u kojoj je stradala, a potom od 18. listopada svake slijedeće godine za koju godinu se zahtijeva novčana renta, što uostalom, protivno navodima žalbe, navodi i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (str.6.). Dosuđeni tijek zatezne kamate nije protivan odredbi čl.1088. st.2. ZOO-a prema kojoj se renta plaća mjesečno unaprijed.

 

Iz naprijed navedenih razloga u odnosu na dosuđujući dio pobijane presude nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a posljedično niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava konkretno odredbe čl.1095. st.2. u vezi čl.1088. ZOO-a. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi čl.190. st.2. ZPP-a na koju ukazuje žalba, a ispitivanjem pobijane presude i stanje spisa predmeta koje je prethodilo donošenju iste u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.2.,4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna od navedenih bitnih povreda na koje na temelju čl.365. st.2. ZPP-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu točku 1. izreke prvostupanjske presude.

 

U odnosu na žalbu tužiteljice:

 

Tužiteljica u odnosu na odbijajući tužbeni zahtjev smatra pogrešnim pravni stav prvostupanjskog suda da je činjenica da je mogla ići u starosnu mirovinu sa 62 godine sukladno čl.33. ZOMO razlog za prestanak prava na rentu. Ukazuje da je mogla u mirovinu i sa 65 godina u kojoj dobi bi prema ZOMO morala ići u mirovinu, no kako je OPG izjednačen s obrtom za koji ZOMO ne propisuje obvezu odlaska u mirovinu s određenim brojem godina starosti, to da je i nakon 65 godina mogla raditi u svojem OPG-u. Osim toga da čl.180. ZOMO jasno predviđa da se uvjeti za starosnu mirovinu za žene stječu  ako se 62 godine i 4. mjeseca života navrše u 2019., pa bi joj po shvaćanju suda po tom propisu pravo na rentu pripalo do 2019., a ne do 2016. Smatra da joj se izgubljena zarada mogla suditi dok god bi po redovnom tijeku stvari, a obzirom na svoje zdravstveno stanje i godine života, mogla obavljati poslove u OPG-u, a da bi prema medicinskim vještačenjima bez nastanka štetnog događaja i danas bila sposobna za rad.

 

I po ocjeni ovog suda činjenica da su prema utvrđenju prvostupanjskog suda 22. srpnja 2016. nastupile pretpostavke za odlazak tužiteljice u starosnu mirovinu primjenom čl.180. st.1. u vezi čl.33. Zakona o mirovinskom osiguranju, sama za sebe nema utjecaja na ispunjenje pretpostavki za gubitak prava na naknadu štete zbog izgubljene zarade u vidu rente. Kako tuženik tijekom postupka nije prigovarao, odnosno osporavao vrijeme za koje tužiteljica zahtijeva naknadu štete u vidu rente u smislu da bi tužiteljica redovnim tijekom progrediranja zdravstvenih tegoba lokomotornog sustava i ostalih bolesti postala nesposobna za bilo kakav rad u poljoprivrednom gospodarstvu, a niti je protivno žalbenim navodima, provedenim dokazom medicinskim vještačenjem utvrđivano vrijeme u kojem bi i bez ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju kod tužiteljice nastupila potpuna nesposobnost za rad u poljoprivrednom gospodarstvu i zbog čega bi posljedično nastupile okolnosti radi kojih bi prestala obveza tuženika plaćati izgubljenu zaradu, to nema niti činjenične podloge za ograničenje vremena u kojem bi prestala ta obveza tuženika. Pri tome ovaj sud je imao u vidu da ni iz jedne odredbe Glave X Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu („Narodne novine“ broj:29/18 i 32/19) kojim je propisan prestanak OPG, kao ni iz jedne odredbe Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“ broj: 30/15) kojim je prije donošenja Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu bilo uređeno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, ne proizlazi da bi prestanak OPG-a bio vezan uz nastupanje uvjeta za starosnu mirovinu.

Iz navedenih razloga, odbivši zahtjev tužiteljice za isplatu novčane rente nakon 22. srpnja 2016. prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo zbog čega je na temelju čl. 373. toč.3. ZPP-a valjalo žalbu tužiteljice prihvatiti osnovanom i preinačiti prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu (toč.2.) izreke na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

 

Obzirom na način preinačenja pobijane presude na temelju čl.166. st.2. ZPP-a valjalo je odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka. O tim troškovima odlučeno je prema vrijednosti predmeta spora u pojedinim fazama postupka i to od tužbe do podneska od 9. listopada 2015. od 63.000,00 kn, od podneska od 9. listopada 2015. do ročišta održanog 4. svibnja 2016. od  162.608,00 kn, od 4. svibnja 2016. do podneska od 15. studenog 2018. u iznosu od 130.086,00 kn, te nakon toga do zaključenja glavne rasprave 178.868,80 kn. Tuženik je djelomično uspio u postupku samo u fazi kada je vrijednost predmeta spora iznosila 162.608,00 kn i to izraženo u postotku 20% dok je tužiteljica u toj fazi uspjela s 80%, a u ostalim fazama 100%.

 

U prvoj fazi postupka tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn sukladno Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa), sastav četiri obrazložena podneska od ukupno dvanaest zatraženih sukladno Tbr.8. toč.1. Tarife u iznosima od po 1.000,00 kn sukladni Tbr.8. toč.1. Tarife, te za osam ostalih podnesaka u iznosima od po 250,00 kn sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife, zastupanja na ročištima 31. siječnja 2011., 2. travnja 2011., 10. travnja 2012., 19. lipnja 2012., 16. listopada 2012., 10. listopada 2013., 25. veljače 2014., 20. studenog 2014. i 19. siječnja 2015. u iznosima od po 1.000,00 kn sukladno Tbr.9. toč.1. Tarife, zastupanja na ročištu dana 5. prosinca 2013. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 250,00 kn sukladno Tbr.9. toč.5. Tarife, PDV na iznos od 16.250,00 kn u iznosu od 4.062,50 kn sukladno Tbr.42. Tarife i troškovi vještačenja u iznosu od 7.300,00 kn ili ukupno za prvu fazu 27.612,50 kn.

 

U drugoj i slijedećim fazama postupka tužiteljici su za sastav svakog podneska priznati troškovi u visini određenoj Tbr.8. toč.3. Tarife kn obzirom na Tbr. 8. toč.1. Tarife ograničenog broja obrazloženih podnesaka u postupku za koje se može priznati nagrada u visini određenoj tim tarifnim brojem.

 

U drugoj fazi postupka tužiteljici je priznat trošak sastava podnesaka od 6. listopada 2015. i 30. ožujka 2016. u iznosima od po 500,00 kn sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife, zastupanja na ročištima 28. listopada 2015 i 4. svibnja 2016. u iznosima od po 2.500,00 kn sukladno Tbr.9. st.1. Tarife i PDV na iznos od 6.000,00 kn po stopi od 25% u iznosu od 1.500,00 kn ili ukupno 7.500,00 kn od čega tužiteljici pripada trošak obzirom na uspjeh u toj fazi postupka od 80% u iznosu od 6.000,00 kn.

 

U trećoj i četvrtoj fazi postupka tužiteljici su priznati troškovi za sastav podnesaka od 14. travnja 2016., 7. ožujka 2017. 15. studenog 2018. i 22. ožujka 2019. u iznosima od po 500,00 kn sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife, zastupanja na ročištima 25. listopada 2017., 18. ožujka 2019. i 4. lipnja 2019. u iznosima od po 2.500,00 kn i PDV na iznos od 9.500,00 kn u iznosu od 2.375,00 kn te trošak za sastav žalbe protiv presude od 20. lipnja 2016. u iznosu 3.912,50 kn primjenom Tbr. 10. toč.1. Tarife ili ukupno 15.787,50 kn.

 

Tužiteljici je stoga ukupno priznat trošak u iznosu od 49.400,00 kn, dok joj nije priznat trošak za sastav podneska od 3. ožujka 2017. kao nepotreban za ishod parnice obzirom u istom tek najavljuje dostavljanje novih dokaza, zatim troškovi za sastav podneska od 30. ožujka 2016. i za zastupanje na ročištu od 4. svibnja 2016. jer su dva puta zatraženi. Nepotrebnim u smislu čl.155. ZPP-a ocijenjen je i zahtijevani trošak za sastav odgovora na žalbu od 27. lipnja 2016. Tuženici nije priznat ni trošak pristojbe za presudu budući da nije zatražen određeno kako to nalaše čl.164. st.2. ZPP-a.

 

Tuženiku pripada samo trošak nastali mu i zatražen za drugu fazu postupka i to prema uspjehu od 20% za sastav podnesaka od 22. listopada 2015. i 1. travnja 2016. u iznosima od po 2.500,00 kn sukladno Tbr.8. toč.1. Tarife i zastupanja na ročištima 28. listopada 2015. i 4. svibnja 2016. u iznosima od 2.500,00 kn te PDV na iznos od 10.000,00 kn u iznosu od 2.500,00 kn sukladno Tbr.42. Tarife, a što prema uspjehu u sporu od 20% iznosi 2.500,00 kn. U toj fazi postupka tuženiku je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 11.260,00 kn pa stoga ukupno priznati trošak tuženiku iznosi 13.760,00 kn dok mu nije priznat trošak medicinskog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Zagrebu jer tim dokazom nije dokazao nesposobnost za rad tužiteljice prije predmetnog štetnog događaja.

 

Prijebojem priznatih troškova tužiteljice i priznatih troškova tuženika ukazuje se razlika u korist tužiteljice u iznosu od 35.640,00 kn pa je u tom iznosu na temelju čl.154. st.1. st.2. ZPP-a valjalo obvezati tuženika da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka.

 

Tuženika je ujedno valjalo obvezati da tužiteljici naknadi trošak žalbe na predmetnu  prvostupanjsku presudu u zahtijevanom iznosu od 1.562,50 kn što je u skladu s Tbr. 10. toč.1. i Tbr.42. Tarife, dok je obzirom na neuspjeh u žalbenom postupku valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

 

U Varaždinu, 23. travnja 2020.