Broj: Rev 681/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika G. H. d.d., Z., koga zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Š., I. K. i B. R. iz O., protiv tuženice - protutužiteljice M. M. i tuženika - protutužitelja Z. M., oboje iz A., koje zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u O., radi iseljenja po tužbi i radi utvrđenja  i brisanja upisa po protutužbi, odlučujući o reviziji tuženika - protutužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-3364/09-2 od 23. studenoga 2010., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1481/08-22 od 3. srpnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2015.,

p r e s u d i o   j e

Prihvaća se revizija tuženice - protutužiteljice M. M. i i tuženika - protutužitelja Z. M. i ukidaju se u cijelosti presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-3364/09-2 od 23. studenoga 2010., te presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1481/08-22 od 3. srpnja 2009. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1481/08-22 od 3. srpnja 2009., je suđeno:

„Nalaže se tuženicima M. M. i Z. M. iz A., …, da isele iz kuće (zgrade i dvorišta) koji se nalaze u A., … i 18-a sagrađene na čestici broj 505/1 k.o. A., upisane u z.k.ul. 1169 kod Općinskog suda u Osijeku i poslovnog objekta koji se nalazi u A., … sagrađene na kč.br. 505/2 upisanoj u k.o. A. u z.k.ul. 1169 Općinskog suda u Osijeku te da isti predaju tužitelju G. H. d.d. navedene nekretnine slobodne od svih osoba i stvari kao i da naknade parnični trošak u iznosu od 24.150,00 kn, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Prvostupanjskim rješenjem istog poslovnog broja odbačen je protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se da zapisnik o posvjedočenju činjenica od dana 18. veljače 2008. g. broj OU.384/04-17 Javnog bilježnika M. B. iz O. nije isprava podobna za upis punopravnog vlasništva tužitelja-protutuženika na nekretnini k.o. A. z.k.ul. 810 kč.br. 5051/1 površine 362 m2 u naravi prizemna stambena građevina s potkrovljem, zgrada i dvorište u A., … te na nekretnini upisanoj na kč.br. 505/2 površine 358 m2, te se utvrđuje da je upis punopravnog vlasništva na nekretnini na ime tužitelja-protutuženika nezakonit što je protutuženik dužan priznati te mu se nalaže izdati protutužiteljici tabularnu ispravu podobnu za brisanje protutuženika kao punopravnog vlasnika predmetne nekretnine te uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja upisa protutuženika kao prethodnog vlasnika te upis vlasništva protutužiteljice M. M. i njezinog pravnog prednika pok. J. M. kao potonje vlasnike, a što u protivnom zamjenjuje ova presuda.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku, da na nekretninama k.o. A. z.k.ul. 810 kč.br. 5051/1 površine 362 m2 u naravi prizemna stambena građevina s potkrovljem, zgrada i dvorište u A., … te na nekretnini upisanoj na kč.br. 505/2 površine 358 m2, izvrši brisanje upisanog punopravnog vlasništva s imena protutuženika i upiše protutuženika kao prethodnog vlasnika, a protutužiteljicu i njezinog pravnog prednika J. M. potonjim vlasnicima.

III. Nalaže se protutuženiku da protutužiteljici naknadi troškove postupka."

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-3364/09-2 od 23. studenoga 2010., odbijena je žalba tuženika - protutužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju su podnijeli tuženici - protutužitelji. Protiv drugostupanjske presude revidenti su podnijeli reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP jer drže da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnog i postupovnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Protiv drugostupanjskog rješenja su protutužitelji - tuženici podnijeli reviziju temeljem odredbe čl. 400. u vezi s čl. 382. st. 1. toč. l. i čl. 385. st. l. toč. l. i 2. ZPP radi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz st. čl. 354. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Tužitelj – protutuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija tuženika - protutužitelja je osnovana.

S obzirom na to da su stranke u reviziji navele da reviziju protiv presude izjavljuju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08, dalje: ZPP) koja se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi sa odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) primjenjuje u ovoj parnici, prethodno je potrebno navesti kako je odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP propisana dopuštenost revizije ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn. Kako je tužitelj vrijednost predmeta spora po tužbi radi iseljenja i predaje u posjed nekretnina označio iznosom od 105.000,00 kn, to je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP (tzv. redovna revizija) protiv pravomoćne drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu. Pritom treba naglasiti kako ovaj sud odlučujući o dopustivosti predmetne revizije (i to isključivo u odnosu na utvrđivanje vrijednosti predmeta spora) oboje tuženika – protutužitelja smatra jednom parničnom strankom (jedinstvenim suparničarima, čl. 201. ZPP). Ovo zbog činjenice da pred nižestupanjskim sudovima nije raspravljena priroda pravnog odnosa drugotuženika prema predmetnoj nekretnini, niti se o njemu može zaključiti iz predmetnog spisa, pa je okolnost da se na tuženičkoj strani nalaze dvije fizičke osobe ovaj sud protumačio u njihovu korist i reviziju protiv presude uzeo u razmatranje kao redovnu iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

Sukladno navedenom je Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu i rješenje prema odredbi čl. 392. a. ZPP - samo u onom dijelu u kojem se oni pobijaju revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Međutim, u nižestupanjskim rješenjima ostvarene su bitne povrede postupka na koje se revidenti pozivaju (bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te bitna povrede odredaba parničnog postupka iz st. čl. 354. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom).

U odnosu na protutužbu:

Protutužitelji su u protutužbi istaknuli nekoliko zahtjeva i to:

- zahtjev za utvrđenjem da Zapisnik o posvjedočenju činjenica od 18. veljače 2008. broj OU.384/04-17 koji je izdala javna bilježnica M. B. iz O. (dalje: Zapisnik o posvjedočenju) nije isprava podobna za upis punopravnog vlasništva tužitelja-protutuženika na nekretnini k.o. A. z.k.ul. 810 kč.br. 5051/1 površine 362 m2 u naravi prizemna stambena građevina s potkrovljem, zgrada i dvorište u A., … te na nekretnini upisanoj na kč.br. 505/2 površine 358 m2 (dalje: predmetna nekretnina), te se utvrđuje da je upis punopravnog vlasništva na nekretnini na ime tužitelja-protutuženika nezakonit što je protutuženik dužan priznati;

- zahtjev da se protutuženiku naloži izdati protutužiteljici tabularnu ispravu podobnu za brisanje protutuženika kao punopravnog vlasnika predmetne nekretnine i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja upisa protutuženika kao prethodnog vlasnika te upis vlasništva protutužiteljice M. M. i njezinog pravnog prednika pok. J. M. kao potonje vlasnike, a što u protivnom zamjenjuje ova presuda;

- zahtjev za nalaganje Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da na predmetnim nekretninama izvrši brisanje upisanog punopravnog vlasništva s imena protutuženika i upiše protutuženika kao prethodnog vlasnika, a protutužiteljicu i njezinog pravnog prednika J. M. potonjim vlasnicima.

Odlučujući o ovim protutužbenim zahtjevima prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je odbacio protutužbu u cijelosti (u izreci rješenja pogrešno: protutužbeni zahtjev) pozivom na odredbu čl. 187. ZPP, uz obrazloženje da se istaknutim zahtjevom za utvrđenje da Zapisnik o posvjedočenju nije isprava podobna za upis punopravnog vlasništva tužitelja-protutuženika ne traži utvrđenje postojanja kakvog prava ili istinitost ili neistinitost kakve isprave, pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe na utvrđenje prema odredbi čl. 187. ZPP.

U odnosu na dio protutužbe u kojem je istaknut zahtjev za izdavanje tabularne isprave, prvostupanjski sud obrazlaže svoju odluku o odbacivanju navodeći kako za takvu tužbu ne postoji pravni interes jer „tužitelj pravo vlasništva nije stekao pravnim poslom među strankama već temeljem zakona“.

Odbacivanje zahtjeva za brisanje spornog upisa u zemljišnim knjigama prvostupanjski sud nije obrazložio niti jednom riječju.

U ovakvoj odluci prvostupanjskog suda učinjena je bitna povreda odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP, jer je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu čl. 187. ZPP što je od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. Ostvarena je i apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer su razlozi navedeni u obrazloženju rješenja o odbacivanju tužbe nepotpuni, nejasni i proturječni. Obje navedene postupovne povrede učinjene su i u drugostupanjskom rješenju zbog toga što njime - povodom žalbe protutužitelja - nije otklonjena bitna povreda odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 187. ZPP učinjena pred prvostupanjskim sudom, te zbog toga što se u svojoj odluci nije očitovao o svim odlučnim žalbenim prigovorima, odnosno zbog toga što sadrži odgovore na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora (čl. 375. st. 1. ZPP).

Prije svega, toč. II. protutužbenog zahtjeva predstavlja tzv. brisovnu tužbu. Brisovna tužba (tužba za brisanje) je tužba kojom nositelj knjižnog prava (ili njegov pravni sljednik) čije je pravo povrijeđeno neistinitom, nevaljanom uknjižbom štiti svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje nevaljane, neistinite uknjižbe i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljane, neistinite uknjižbe. Taj je zahtjev protutužitelja utemeljen na odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine“ 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013, dalje: ZZK), koja propisuje da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

Kako o ovom zahtjevu u obrazloženju nižestupanjskih rješenja nije navedeno ništa, to zakonitost rješenja o odbacivanju tužbe u odnosu na ovaj zahtjev nije moguće ispitati čime je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Nadalje, Zapisnik o posvjedočenju je isprava koju je sastavio javni bilježnik temeljem odredbe čl. 277. st. 7. i 8. Ovršnog zakona („Narodne novine 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, dalje: OZ) i ona predstavlja javnu ispravu prema odredbi čl. 238. st. 1. ZPP u vezi s čl. 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93, 29/94, 16/07 i 75/09), na temelju koje se u smislu odredbe čl. 55. st. 1.b ZZK može dopustiti uknjižba. U smislu navedene odredbe ZZK isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba su odluke suda ili drugoga nadležnog tijela odnosno pred njima sklopljene nagodbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovršnim ispravama prikladnim za upis prava u zemljišnu knjigu, ako sadrže točnu oznaku zemljišta ili prava na koji se odnosi upis. Potvrda javnog bilježnika (ovdje: zapisnik) predstavlja upravo takvu ovršnu ispravu s obzirom na sadržaj čl. 277. st. 11. OZ kojim je propisano „Ako predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik stvari odnosno nositelj prava (stavak 7.) ovlašten je tražiti, na temelju potvrde javnog bilježnika o tome, ovrhu radi predaje stvari u posjed odnosno ovrhu ili poduzimanje drugih radnji radi stjecanja ovlaštenja na slobodno vršenje prava čijim je punopravnim nositeljem postao.“

Prema čl. 238. st. 3. ZPP dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljana.

Kada protutužitelji protutužbom traže utvrđenje da Zapisnik o posvjedočenju nije isprava podobna za upis punopravnog vlasništva tužitelja-protutuženika i takav zahtjev temelje na tvrdnji koja se u bitnom svodi na to da je u toj ispravi pogrešno utvrđena činjenica tužiteljevog punopravnog vlasništva jer postupak stjecanja punopravnog vlasništva nije proveden u skladu s čl. 277. OZ, odnosno da isprava nije istinita, tada je riječ o zahtjevu koji je dopušten u smislu odredbe čl. 238. st. 3. ZPP, kao i odredbe čl. 187. st. 1. ZPP.

Stoga je zbog nepravilne primijene odredbe čl. 187. ZPP koja je od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja u odnosu na ovaj dio tužbe učinjena bitna povreda odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP.

U odnosu na pobijano rješenje potrebno je još navesti kako je prvostupanjski sud pogrešno odbacio tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave. Riječ je obveznopravnom zahtjevu koji se načelno podnosi protiv druge strane u pravnom poslu stjecanja nekretnine, a nema potrebe izdavanja takve isprave u slučaju stjecanja na temelju zakona (kako su pravilno konstatirali sudovi). Unatoč ovom načelno pravilnom shvaćanju, tužbu u odnosu na takav tužbeni zahtjev zbog navedenih razloga nije moguće odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa, već je potrebno o zahtjevu meritorno odlučiti.

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, valjalo je reviziju protutužitelja uvažiti kao osnovanu, ukinuti rješenje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U odnosu na presudu:

Zbog pogrešnog pravnog pristupa dopustivosti protutužbe sudovi nisu utvrđivali činjenice koje su odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva (iako su to bili dužni jer su prigovori tužbenom zahtjevu utemeljeni na identičnom činjeničnom supstratu iz kojeg proizlaze protutužbeni zahtjevi), pa za sada nije prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva na predaju u posjed i iseljenje iz predmetnih nekretnina.

Naime, u konkretnom slučaju tužitelj (vlasnik) je ustao vlasničkom ili revindikacijskom tužbom kojom tuženice (posjednice), zahtijeva predaju u posjed nekretninu na kojoj ima pravo vlasništva. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/96,137/99, 22/00, 73/00,114/01 i 79/06, dalje: ZV) propisano je pravo vlasnika zahtijevati od posjednika da mu preda u posjed stvar na kojoj ima pravo vlasništva, a odredbom čl. 163. st. 1. ZV propisano je pravo posjednika odbiti predaju stvari njezinom vlasniku, ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari.

Prigovori osnovanosti tužbeno zahtjevu činjenično i pravno su identični razlozima na kojima protutužitelji temelje brisovnu protutužbu i njen deklaratorni preambul (za utvrđenje nepodobnosti isprave za upis u zemljišne knjige), pa je postupak po protutužbi vezan za tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (kako to u reviziji tvrde tuženici -protutužitelji).

Tuženici u ovoj parnici tvrde da tužitelj kao fiducijar (prethodni vlasnik)nije valjano stekao punopravno vlasništvo na nekretnini, jer da nije prestalo prvotuženićino pravo potonjeg vlasnika na posjed. Stoga je pravo tuženice na posjedovanje nekretnine ovisno je o tome da li je valjano tužiteljevo stjecanje vlasništva, o čemu će sud moći odlučiti nakon što u ponovljenom postupku ocjeni osnovanost protutužbenih zahtjeva.

Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo je reviziju tuženika protiv presude drugostupanjskog suda uvažiti kao osnovanu, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku postupka će prvostupanjski sud, vodeći računa o uputama iz ove odluke, ponovno raspraviti osnovanost protutužbenog zahtjeva, te tužbenog zahtjeva i nakon toga donijeti pravilnu i zakonitu odluku o zahtjevima stranaka.

Zagreb, 8. siječnja 2015.