- 1 -              Rev 888/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 888/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Z. iz S., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika Grada S., kojeg zastupa punomoćnica K. S. Č., diplomirana pravnica, radi sklapanja dodatka ugovora o kupoprodaji, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-130/15 od 4. studenoga 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-470/13 od 30. rujna 2014., u sjednici održanoj 22. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

 

-Nadomješta se Ugovor po prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, sklopljen u S. dana 14. 07. 1993 godine između prodavatelja tuženika Grada S. i kupca V. M., A., proviđen potvrdom Javnog pravobranitelja br: ... od 16. 07. 1993, da je ugovor podnesen na mišljenje Javnom pravobranitelju, te potvrdom grada S. – Uprave prihoda da se na isti ne plaća porez na promet nekretnina Klasa: UP/I-410-20/93/4432, Ur. br: 2181-17-02-93-01 od 17. 07. 1993 god., te potvrdom da je cijena stana isplaćena u cijelosti, kao i ovjerom potpisa stranaka od Grada S., Sekretarijata opće uprave i proračuna Klasa: 037-02/93/II-4104, Ur. br: 2181-05-04-93-03 od 22. 07. 1993 godine, i to u obliku posebnog Dodatka ovog sadržaja:

 

Članak 1.

 

Ovim Dodatkom ugovornici mijenjaju i dopunjuju među njima zaključen Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravio, sklopljen u S. dana 14. 07. 1993 godine. Između prodavatelja-tuženika Grada S. i kupca V. M., A., proviđen potvrdom Javnog pravobranitelja br: ... od 16. 07. 1993, da je ugovor podnesen na mišljenje Javnom pravobranitelju, te potvrdom grada S. – Uprave prihoda da se na isti ne plaća porez na promet nekretnina Klasa: UP/I-410-20/93/4432, Ur. br: 2181-17-02-93-01 od 17. 07. 1993 god., te potvrdom da je cijena stana isplaćena u cijelosti, kao i ovjerom potpisa stranaka od Grada S., Sekretarijata opće uprave i proračuna Klasa: 037-02/93/II-4104, Ur. br: 2181-05-04-93-03 od 22. 07. 1993 godine,

(1) U cijelom tekstu ugovora kupac se označava kao: M. Z. rođ. V. pok. A.

 

Članak 2.

 

Mijenja se odredba članka 1. Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, sklopljenog u S. dana 14. 07. 1993 godine između prodavatelja-tuženika Grada S. i kupca V. M., A., na način da isti sada glasi:

(1) Prodavatelj prodaje, a kupac M. Z. rođ. V., A. kupuje za cijelo, odnosno kao udio 1/1, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima u zgradi, stan u S., u ulici ..., označen kao stan broj ...

(2) Stan iz stavka (1) ovog članka nalazi se u stambenoj zgradi izgrađenoj na kat.čest.broj 10904, K.O. S. anagrafske oznake: S., zemljišno-knjižene oznake čest.zgrade 2381 i 2382, K.O. S.

(3) Prema podacima Fonda u stambenom gospodarstvu Grada S., šifra zgrade je: ..., a šifra stana: ...

(4) Stan iz točke 1. članka 1. ovog ugovora ima ukupnu neto korisnu površinu od 66,08 m/2 kao nekretnina čest.zgr. 2382, koja se sastoji od: dvije sobe, kuhinje, hodnika i nužnika, sve položeno na ukupno 4 (četiri) poda, u koju strukturu zgrade i stana ulaze:

- prizemlje s ulazom, sanitarnim čvorom, stubištem i prostorijom od 13,33 m/2 površine,

- prvi pod s kuhinjom i blagovaonicom, sobom, hodnikom i stubištem,

- drugi pod s jednom sobom i stubištem, te

- treći pod s prostorom ispod krovišta.

(5) Sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96), kupac kupnjom stana postaje i vlasnikom za cijelo, odnosno udio 1/1 zemljišta na kojemu je izgrađena zgrada.

 

Članak 3.

 

Mijenja se odredba Članka 2. Ugovora o prodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo, sklopljenog u S. dana 14. 07. 1993 godine. Između prodavatelja-tuženika Grada S. i kupca V. M., A., na način da isti sada glasi:

(1) Ugovorne strane suglasno utvrđuju prodaju cijenu stana iz članka 1. ovog ugovora u ukupnom iznosu od 23.332,00 kn (slovima: dvadesettritisućetristotinetridesetdvije kune), od koje cijene je kupac već jednokratno uplatio iznos nekadašnjih 3.111,07 DEM, odnosno 6.312.368 HRD-a, sve u protuvrijednosti od današnjih 11.666,00 kn (slovima: jedanaesttisućašestotinašezdesetšest kuna).

(2) Kupac i prodavatelj suglasno utvrđuju cijenu stana s popustom radi jednokratne isplate preostalog dijela kupovine u iznosu od 11.666,00 kn (slovima: jedanaesttisućašestotinašezdesetšest kuna), kao konačnu cijenu stana po ovom ugovoru s dodatnim popustom za gotovinsku uplatu.

(3) Izračun cijene stana prema propisanim elementima i mjerilima za njeno utvrđivanje prilaže se ovom ugovoru.

(4) Indeks vrijednosti kuna prema euru na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 7,50 kn.

 

Članak 4.

 

Mijenja se odredba članka 3. Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, sklopljenog u S. dana 14. 07. 1993 godine između prodavatelja Grada S. i kupca V. M., A., na način da isti sada glasi:

(1) Kupac se obvezuje prodavatelju isplatiti cijenu iz članka 3. stavak (2) ovog ugovora u roku od osam (8) dana od dana sklapanja ugovora.

(2) Iznos cijene stana u kunama kupac se obvezuje uplatiti na žiro račun prodavatelja kod: S. b. d.d. S. broj: ..., uz obveznu naznaku pozivom na OIB kupca.

             

Članak 5.

 

Mijenja se odredba članka 3. Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenog u S. dana 14. 07. 1993 godine između prodavatelja-tuženika Grada S. i kupca V. M., A., na način da isti sada glasi:

(1) Kupac i prodavatelj suglasno utvrđuju da je kupac u posjedu stana iz članka 1. točka Ugovora, osim prostorije u prizemlju površine 13,33 m/2 koju je tuženik dužan opredati tužiteljici u vlasništvo u roku od 15 dana, slobodnu od osoba i stvari u nesmetani posjed, na korištenje i raspolaganje.

(2) Prodavatelj ovlašćuje kupca da o svom trošku, temeljem ovog ugovora i potvrde o uplati preostalog dijela cijene stana iz članka 3. st. (2) ovog ugovora, a bez ikakva njegova daljnjeg sudjelovanja, zatraži i postigne upis uknjižbe prava vlasništva predmetnog stana kao nekretnine iz članka 1. ovog ugovora na svoje ime za cijelo, udio 1/1.

(3) Kupac može uknjižiti, odnosno upisati svoje pravo iz stavka (1) ovog članka nakon što mu prodavatelj izda potvrdu da je cijena stana isplaćena u cijelosti, te da mu je predana u vlasništvo i prostorija u prizemlju površine 13,33 m/2.

 

- Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od petnaest dana".

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) donese rješenje kojim će prihvatiti reviziju i ukinuti u cijelosti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje drugom sucu prvostupanjskog suda, i/ili na temelju odredbe čl. 35. st. 3. ZPP odnosno dopunjenog čl. 394. st. 3. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP donese rješenje kojim će prihvatiti reviziju i ukinuti u cijelosti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje drugom sucu prvostupanjskog suda, i/ili na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP zbog pogrešne primjene materijalnog prava donese presudu kojim će prihvatiti reviziju i preinačiti u cijelosti nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška, ili na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP zbog pogrešne primjene materijalnog prava, donese presudu kojom će prihvatiti reviziju i predmet vratiti na ponovno suđenje drugom sucu prvostupanjskog suda.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužiteljica u reviziji ukazuje tvrdnjom da drugostupanjski sud, u bitnom, nije obrazložio niti se očitovao o njezinim prigovorima načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio dokaze. Tužiteljica sada u reviziji ponavlja kako je prvostupanjski sud propustio na zakonit način obrazložiti neizvođenje dokaza očevidom na licu mjesta odnosno propustio je na zakonit način obrazložiti zašto nije ocijenio pisani nalaz i mišljenje vještakinje A. V. Nadalje, u reviziji tužiteljica prigovara kako je prvostupanjski sud propustio postupiti sukladno odredbi čl. 109. st. 1. ZPP te čl. 338. st. 4. ZPP.

 

U odnosu na sve navedene prigovore potrebno je, prije svega, naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud koji prema svojem uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Drugostupanjski sud pak, u okviru žalbenih razloga provjerava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a u obrazloženju svoje odluke kojom odlučuje o žalbama stranaka je dužan odgovoriti na sve žalbene navode od odlučnog značaja za odluku o predmetu spora (čl. 375. st. 1. ZPP). Po ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud se obrazloženjem svoje odluke o odbijanju žalbe valjano očitovao o žalbenim prigovorima usmjerenim na izbor dokaza, njihovu provedbu i poglavito njihovu ocjenu, kao što je to učinio i u odnosu na sve ostale žalbene navode tužiteljice relevantne za odluku o predmetu spora. U obrazloženju drugostupanjske presude navedeni su valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kakvo je utvrdio prvostupanjski sud, kao i razlozi iz kojih je moguće provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je taj sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe protiv prvostupanjske presude.

 

U situaciji kada je prvostupanjski sud ocijenio da je među parničnim strankama već dugi niz godina suglasnom voljom utvrđena površina i struktura predmetnog stana, pravilno je prvostupanjski sud odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta, ocijenivši u konkretnoj pravnoj situaciji izvođenje takvog dokaza suvišnim, jer time tužiteljica nije onemogućena utvrditi određene činjenice izvan ugovora kako to neosnovano navodi u reviziji. Utoliko je obrazloženje drugostupanjskog suda, koji prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o neprovođenju ovog dokaza pravilno.

 

Nastavno, kada su sudovi Ugovor o korištenju stana od 15. studenog 1967., zapisnik o korištenju stana od 9. lipnja 1988. te Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stambeno pravo od 14. srpnja 1993., ocijenili dostatnim za zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te činjenica da prvostupanjski sud nije cijenio Elaborat etažiranja sudske vještakinje A. V. ne čini presudu nepravilnom i nezakonitom, a kako to pravilno ocjenjuje i drugostupanjski sud. Stoga takvi navodi revizije nisu utjecali na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

Prema tome, kako u revizijskim navodima tužiteljice koji se odnose na prigovore načinu na koji je prvostupanjski sud cijenio dokaze (nalaz i mišljenje vještakinje te neizvođenje dokaza očevidom na licu mjesta), ni ovaj revizijski sud ne nalazi protivnosti ili bilo kakvih suprotnosti, pa ovaj sud ocjenjuje kako drugostupanjska presuda sadrži odgovore na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, pa u njoj, kao ni u prvostupanjskoj presudi nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan proveden dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 8. ZPP, na koju se ukazuje revizijom.

 

Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 219. te čl. 338. st. 4. ZPP, a koje se odnose na prigovore aktivne legitimacije tužiteljice jer je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev iz drugih razloga a ne samo zbog nedostatka aktivne legitimacije.

 

Isto tako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 338. st. 4. ZPP jer time što drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude nije naveo propise na kojima je presuda utemeljena nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer se iz obrazloženja presude može zaključiti o kojim je propisima riječ (tako i ovaj sud u Rev 872/89 od 16. studenoga 1989.), obzirom da je u cijelosti prihvatio činjenična utvrđenja i pravilno primijenjeno materijalno pravo iz prvostupanjske presude (čl. 249. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", br. 35/05 i 41/08).

 

Slijedom navedenog, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na donošenje presude koja će nadomjestiti dodatak Ugovoru o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, a kojeg su 14. srpnja 1993. sklopili tuženik Grad S. kao prodavatelj te M. V., A., kao kupac u odnosu na stan u S., na ... katu, a u smislu izmjena i dopuna tog Ugovora u odnosu na strukturu i površinu predmetnog stana te cijenu istog.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je 15. studenoga 1967. sklopljen Ugovor o korištenju stana broj ..., između M. V., kao korisnika i poduzeća S., kao organizacije za gospodarenje stambenim zgradama u društvenom vlasništvu, a u kojemu da su ugovorne strane suglasno utvrdile da je M. V., A., nositeljica stanarskog prava na stanu koji se nalazi u S., ukupne neto stambene površine 28 m2 s pravom korištenja zajedničkih dijelova i uređaja u toj zgradi,

 

- da je prema Zapisniku o bodovanju društvenog stana Samoupravne interesne zajednice u oblasti stanovanja na području Općine S. od 9. lipnja 1988. razvidno da je nositeljica stanarskog prava predmetnog stana M. V., a u istome su navedeni i članovi obiteljskog domaćinstva nositeljice stanarskog prava, između kojih je i tužiteljica iz ove parnice, te da se predmetni stan sastoji od dvije sobe, kuhinje, nužnika i hodnika, ukupne korisne površine 30,61 m2,

 

- da je 14. srpnja 1993. između tuženika, kao prodavatelja i M. V., kao kupca sklopljen ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, a u odnosu na stan koji se nalazi u S., , površine 30,69 m2, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika i nužnika.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocjenjuju da između pravnog prednika tužiteljice M. V. i tuženika još od sklapanja ugovora o korištenju stana od 15. studenog 1967. nikada nije bila sporna niti površina, niti struktura predmetnog stana pa odbijaju tužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje tuženiku s tužiteljicom sklopiti dodatak kupoprodajnog ugovora za predmetni stan, a time su pravilno primijenili materijalno pravo.

 

Prema odredbi čl. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 27/91, 33/92, 43/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02) uređeni su uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima iz zgrade i zemljištem nužnim za redovnu uporabu zgrade, te način određivanja cijene stana.

 

Prema odredbi čl. 249. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO), propisano je da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjima iz kojih se sa sigurnošću može zaključiti o njezinom postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave.

 

Imajući na umu sadržaj odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te Zakona o obveznim odnosima, kao i činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a naročito činjenica da iz sadržaja predmetnog ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 14. srpnja 1993. nesporno proizlazi da predmetni stan ima površinu od 30,69 m2, da takva utvrđena površina stana nije bila sporna među ugovornim stranama iz citiranog ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, da je ugovor sklopljen suglasno voljom stranaka i da je utvrđena i cijena i struktura predmetnog stana koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika i nužnika, a sve sukladno priloženom Zapisniku o bodovanju društvenog stana Samoupravne interesne zajednice u području stanovanja na području Općine S. od 9. lipnja 1998., pravilno je prema shvaćanju ovog suda primijenjeno materijalno pravo kada su sudovi odbili tužbeni zahtjev. Ovo stoga što je prednica tužiteljice svojim dugogodišnjim ponašanjem, nedvojbeno očitovala svoju volju prihvaćanjem ugovorne površine od 30,69 m2 tako i strukture predmetnog stana koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika i nužnika, i nikada navedenu površinu niti strukturu stana nije osporavala i dovodila u pitanje.

 

Stoga navodi revizije kojima se tumači suprotno nisu utjecali na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

S obzirom na navedeno, preostali navodi revizije tužiteljice kojima se prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud vrednovao provedene dokaze zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredba čl. 385. ZPP).

 

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 22. travnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.