Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1917/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1917/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. V., OIB: ..., iz R., kojeg zastupa punomoćnica L. Š., odvjetnica u P., protiv tuženika G. I. N. d.o.o., OIB: ..., P., kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj R-442/2017-3 od 11. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-21/2017 od 25. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 22. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u st. I. izreke je utvrđeno da je otkaz ugovora o radu tužitelja nedopušten i poništena je odluka tuženika od 13. prosinca 2016. kojom se poslovno, iz gospodarskih razloga, otkazuje Ugovor o radu tužitelju te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto novinar analitičar počevši od 15. lipnja 2017. i da mu od tada nadalje prizna sva prava iz radnog odnosa toga radnog mjesta, te je u st. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Obzirom da drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe i presuda se može ispitati, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se sadržajno ukazuje u reviziji.

 

U okviru ovoga revizijskog razloga tuženik se zapravo pozvao na pogrešan pravni pristup u rješenju spora, koji sve i kada postoji, ne znači sam po sebi postojanje navedene apsolutno bitne povrede odredaba postupka, ako je unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava moguće ispitati zakonitost pobijane presude ili rješenja.

 

Prihvaćanjem ocjene dokaza, koje je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, uz zahtjev za vraćanje na posao, na prijašnje radno mjesto, i priznanje svih prava iz radnog odnosa.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2013. na radnom mjestu novinar analitičar,

 

- da je Uprava tuženika 13. prosinca 2016. donijela Odluku o poslovno uvjetovanom, iz gospodarskih razloga, otkazu ugovora o radu protiv koje Odluke je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik primio 2. siječnja 2017. o kojem nije donesena odluka te je tužitelj u zakonskom roku podnio tužbu,

 

- da se pobijana odluka temelji na Odluci o utvrđivanju namjere redovnog poslovno uvjetovanog otkazivanja određenog broja ugovora o radu radnika za čijim je radom prestala potreba i utvrđivanja kriterija izbora radnika kojima se namjeravaju otkazati ugovori o radu od 18. studenog 2016., među kojim radnicima je bio i tužitelj E. V.,

 

- da je tuženik Odlukom od 27. listopada 2016. o utvrđivanju namjere redovitog poslovno uvjetovanog otkazivanja određenog broja ugovora o radu radnika za čijim je radom prestala potreba i utvrđivanja kriterija izbora radnika kojima se namjeravaju otkazati ugovori o radu za 14 radnika umjesto 8 radnika i to označenih rednim brojevima od 30 do 37, a tužitelj je pod rednim brojem 36 sa 32,10 bodova,

 

- da je 28. listopada 2016. donesena Odluka kojom se utvrđuje namjera da se redovno, poslovno uvjetovano, iz gospodarskih razloga tužitelju otkaže ugovor o radu za radno mjesto novinara analitičara, koja se dostavlja radničkom vijeću radi očitovanja,

 

- da je 18. studenog 2016. donesena Odluka kojom se utvrđuje namjera da se redovno, poslovno uvjetovano, iz gospodarskih razloga tužitelju otkaže ugovor o radu za radno mjesto novinara analitičara, koja se dostavlja radničkom vijeću radi očitovanja,

 

- da tuženik nije radničkom vijeću dostavio na očitovanje nacrt odluke kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu uz obrazloženje razloga za otkazivanje ugovora,

 

- da je povjerenik radničkog vijeća P. G. 24. studenog 2016. dao očitovanje kojim se protivio da se tužitelju otkaže ugovor o radu povodom Odluke Uprave tuženika od 18. studenog 2016. o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužitelju zbog prevelikog broj novinara kojima se namjerava otkazati ugovor što će dovesti do pada kvalitete novina i zbog nepravilnog bodovanja radnika kao i što se na radna mjesta novinara kojem se otkazuje ugovor o radu uzima za isti posao novinar honorarno preko ugovora o djelu, dakle nije prestala potreba za radom tužitelja,

 

- da je tuženik kod utvrđivanja kriterija izbora radnika kojima se namjeravaju otkazati ugovori o radu u Odluci o utvrđivanju namjere redovnog, poslovno uvjetovanog otkazivanja određenog broja ugovora o radu radnika za čijim radom je prestala potreba, negativno bodovao dužinu trajanja radnog odnosa i starosnu dob, a upravo radnici s dužim trajanjem radnog odnosa i starije životne dobi trebaju na tim kriterijima dobiti više bodova, jer će teže naći drugo zaposlenje, dok je bodovanje obveze uzdržavanja koje terete tužitelja na temelju raspoloživih podataka provedeno pravilno, no ipak se nije vodilo računa o socijalnom elementu jer tužitelj uzdržava sina s posebnim potrebama, a supruga je bolesna i ne može raditi, te donošenjem pobijane odluke obitelj tužitelja ostaje bez ikakvih prihoda, a tužitelj nema uvjeta za mirovinu,

 

- da dodatni kriterij obavljanja funkcija i ostvarivanja normi te zvanje i školska sprema predstavlja favoriziranje određenog broja radnika u odnosu na ostale radnike,

 

- da nije prestala potreba za radom tužitelja jer tuženik za isti posao novinara analitičara uzima dva novinara koji rade honorarno i to T. K., I. G. kao i S. B., već je cilj smanjiti troškove poslovanja.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da nije dopušten otkaz ugovora o radu u smislu čl. 115. st. 1. toč. 1. i čl. 150. st. 12. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14 - dalje: ZR) te da radni odnos tužitelja prema toj odluci nije prestao pa je primjenom čl. 124. st. 1. ZR naloženo vratiti tužitelja na ranije radno mjesto.

 

Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Međutim, u st. 2. istog članka propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

Nadalje, odredbom čl. 115. st. 5. ZR propisano je da poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku, na istim poslovima zaposliti drugog radnika.

 

Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i sadržaj odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. i čl. 115. st. 2. i 5. ZR, te čl. 124. st. 1. ZR, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev, jer i prema ocjeni ovog suda odluka o otkazu je nedopuštena i pravilno je tužitelj vraćen na radno prijašnje radno mjesto, s obzirom da tuženik nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, te da nije prestala potreba za radom tužitelja.

 

Pritom treba navesti da pogrešan pravni pristup nižestupanjskih sudova u pogledu savjetovanja s radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu, a koje je prema shvaćanju ovog suda provedeno u skladu s čl. 150. st. 1. ZR, ne utječe na pravilnost pobijane odluke, kraj činjenice da se povjerenik radničkog vijeća protivio da se tužitelju otkaže ugovor o radu.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 22. travnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu