- 1 -              Rev-x 753/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 753/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. D., OIB: …, iz Z., koju zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., protiv tuženice Ž. D., OIB: …, iz Z., kao slijednika iza prethodnog tuženika D. D. iz Z., koju zastupa punomoćnica L. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nužnog nasljednog dijela, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gžx-180/2014-2 od 4. veljače 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1093/12-18 od 7. listopada 2014., u sjednici održanoj 22. travnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Revizija tuženika se prihvaća te se ukida presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gžx-180/2014-2 od 4. veljače 2015. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Karlovcu presudom poslovni broj P-1093/12-18 od 7. listopada 2014. sudio je:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da tužiteljici G. D. iz Z., OIB …, pripada nužni dio iza pok. D. D. na nekretninama upisanim u zk.ul.192, k.o. V. C. koje se sastoje od kat.čest. 1424/1 pašnjak D., površine 2 rala i 813 hvati te kat. čest. 1426, pašnjak kod G. površine 1 ral i 1299 hvati pa je tužena Ž. D. iz Z., OIB: …, dužna tužiteljici u roku od 15 dana, računajući od pravomoćnosti ove presude, izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos ¼ dijela navedenih nekretnina s imena pravnog prednika tužene, D. D. (R.) na ime tužiteljice G. D. iz Z., OIB: …, jer će u protivnom taku ispravu zamijeniti ova presuda.

 

2. Tužena je dužna tužiteljici nadoknaditi parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos dosuđenih parničnih troškova teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po godišnjoj stopi obračunatoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Tužiteljica je dužna tuženici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.041,00 kuna u roku od 15 dana.“

 

Županijski sud u Karlovcu je presudom poslovni broj Gžx-180/2014-2 od 4. veljače 2015. preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio gore navedeni tužbeni zahtjev.

 

Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 615,63 kune.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja o parničnim troškovima tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj 70/19), kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 4. i 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu, odnosno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

 

Tužiteljica je odgovorila na reviziju i predložila da Vrhovni sud RH odbaci reviziju kao nedopuštenu, a tuženici naloži naknaditi tužiteljici troškove odgovora na reviziju. Po shvaćanju tužiteljice revizija u ovom slučaju nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP zato što nije riječ o drugostupanjskoj presudi donesenoj po čl. 373.a i 373.b ZPP, a nije ispunjen ni vrijednosni kriterij za redovnu reviziju. Nadalje je navela da revizija po svom sadržaju ne ispunjava kriterije za izvanrednu reviziju propisane odredbom čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prije odluke o osnovanosti revizije ovaj sud je ispitao njezinu dopuštenost koju je tužiteljica osporila u odgovoru na reviziju. Utvrđeno je da je pobijana drugostupanjska presuda donesena pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP, jer je drugostupanjski sud ocijenio da odlučne činjenice nisu pravilno utvrđene, ali ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

 

Stoga je protiv drugostupanjske presude dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, koju je tuženica i podnijela.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji tuženice nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP, koji prema toj odredbi postoji ako je protivno odredbama ZPP sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka raspolaganja stranaka, odnosno takvih raspolaganja koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. (članak 3. stavak 3.).

 

Tuženica drži da je navedena bitna povreda odredaba postupka počinjena time što je pobijanom presudom tužiteljici dosuđena ¼ dijela k.č. br. 1426 u naravi pašnjak, za koji je u zemljišnim knjigama bilo upisano pravo vlasništva na ime D. D., a sada na ime Ž. D., a da je prethodno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-196/89 od 21. ožujka 1989. utvrđeno da je pravo vlasništva na navedenoj nekretnini stekla M. P. iz V. C., koja nije zatražila upis prava vlasništva u zemljišne knjige. Stoga tvrdi da je sud utemeljio presudu na nedopuštenim raspolaganjima tužiteljice.

 

Međutim, iz sadržaja tužbenog zahtjeva koji je prihvaćen pobijanom presudom proizlazi da tužiteljica nije raspolagala pravima trećih osoba. Tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje da tužiteljici pripada nužni dio iza pokojne D. D. na nekretninama opisanim u presudi, upisanim u zemljišnim knjigama na ime tuženice. Tužiteljica je zahtijevala i da sud naloži tuženici da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva na ¼ dijela opisane nekretnine.

 

Radi se o zahtjevima kojima stranka može raspolagati, pri čemu za postojanje navedene bitne povrede nije odlučno je li sud prihvaćanjem takvog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo, na što tužiteljica sadržajno ukazuje kroz tvrdnju o navodnoj bitnoj povredi.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11 ZPP, koji postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Tuženica je u reviziji navela da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju nagodbe koja je sklopljena u sporu tužiteljice G. D. i tuženika D. D. u predmetu Općinskog suda u Pagu pod brojem P-33/90 od 10. srpnja 1997., jer tvrdi da su se stranke u tom postupku nagodile ne samo u odnosu na nekretninu k.č. br.1579/1, kuća i dvor, zk. ul. 896 k.o. N., nego i o svim pravima tužiteljice po osnovi nasljeđivanja iza pokojne D. D.. Nadalje je navela da su zaključci drugostupanjskog suda u suprotnosti s rezultatima dokaznog postupka.

 

Ovaj sud je našao da u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom nije počinjena navedena apsolutno bitna povreda odredaba postupka.

 

U obrazloženju drugostupanjske presude donesene po čl. 373.a.ZPP su izloženi zahtjevi stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, a navedeno je i koje je odredbe materijalnog prava sud primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka. U odnosu na spornu nagodbu pravilno je reproduciran njezin sadržaj.

 

Revizijskim navodima se u obrazloženju revizijskog razloga ove bitne povrede zapravo sadržajno dovode u pitanje činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda.

 

Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

 

Nadalje valja napomenuti da pogrešan pravni pristup u rješenju spora ne znači sam po sebi ujedno počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ako je unatoč pogrešnoj primjeni odredaba materijalnog prava moguće ispitati zakonitost pobijane presude.

 

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP revizijom nije određeno ukazano na odredbu ZPP koju sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Navodi o ovoj bitnoj povredi se svode na tvrdnje o pogrešnoj ocjeni izvedenih dokaza i pogrešnom utvrđenju odlučnih činjenica.

 

Ovaj sud je našao neutemeljenom i tvrdnu iznesenu u reviziji da je počinjena bitna povreda odredaba postupka zato što je pitanje ostvarenja prava na nužni dio trebalo razriješiti u ostavinskom postupku po pravilima koja vrijede za izvanparnični postupak.

 

Tuženici se ukazuje na uspostavljenu sudsku praksu Vrhovnog suda RH prema kojoj u situaciji kada je u parnici već donesena prvostupanjska presuda o pitanjima koja je inače trebalo riješiti u izvanparničnom (ostavinskom) postupku, postupak se ima nastaviti i dovršiti po pravilima parničnog postupka i nije više od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke pitanje da li je postupak trebalo provesti po odredbama izvanparničnog ili parničnog postupka (tako u odluci VSRH broj Rev-1701/97-2 od 9. svibnja 2001., Rev.2685/1990-2).

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporno je i u revizijskom stupnju postupka pravo tužiteljice na nužni dio nasljedstva iza pokojne D. D., način ostvarivanja prava na nužni dio te pravni učinci nagodbe sklopljene u predmetu Općinskog suda u Pagu pod brojem P-33/90 u odnosu na nekretninu o kojoj se vodi ovaj spor.

 

S tim u vezi je sporna pravilna primjena materijalnog prava i to:

 

- čl. 99. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje u tekstu: ZOO) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05) u odnosu na pravne učinke nagodbe sklopljene u predmetu Općinskog suda u Pagu pod brojem P-33/90,

 

-čl. 32-36 Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine broj 52/71, 47/78, 56/00, dalje: ZN/71) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 253. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine broj 48/03, 163/o3, 35/05, dalje: ZN/03) i to čl. 33. i dalje ZN/71 u odnosu na utvrđivanje vrijednosti ostavine, vraćanje darova i izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela.

 

Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika D. D., a tužbeni zahtjev je temeljila na tvrdnji da je pok. D. D. za života raspolagala nekretninama upisanim u zk. ul. 192. k.o. V. C. nevaljanim darovnim ugovorom u korist svojega sina D. D., a sve ako je ugovor valjan, da je takvim raspolaganjem drugi sin pokojne D. D., otac tužiteljice M. D., osujećen u ostvarenju prava na nužni dio ostavine. Naknadno je tužiteljica odustala od tvrdnje da je darovni ugovor bio nevaljan, pa je predmet spora utvrđenje da tužiteljici pripada nužni dio i to baš ¼ dijela opisane nekretnine.

 

Tijekom parničnog postupka je tuženik preminuo, pa je na njegovo mjesto stupila u parnicu njegova kćerka jedina nasljednica Ž. D..

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

-da je dana 10. prosinca 1987. između pok. D. D. kao darovatelja i D. D. kao obdarenika, sklopljen ugovor o darovanju nekretnina upisanih u zk. ul. 192. k.o. V. C., koje se sastoje od k.č.br. 1420, 1421, 1424/1 i 1426,

 

-da predmetni ugovor nije nevaljan zbog razloga navedenih u tužbi, što je među strankama u ovoj parnici postalo nesporno, a obdarenik je upisao na svoje ime pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama,

 

-da je između parničnih stranaka vođeno više parničnih postupaka koji se tiču ostavine iza pokojne D. D.,

 

-da je u parničnom postupku Općinskog suda u Karlovcu, u sporu između tužitelja D. D. protiv tuženice G. D., na koji je tužitelj upućen rješenjem donesenim u ostavinskom postupku iza pok, D. D., presudom poslovni broj P-1278/91, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-838/10-2 od 16.lipnja 2010., tužitelj utvrđen isključivim vlasnikom nekretnine i to kuće u V. C. sagrađene na k.č.br. 1420, upisane u zk. ul. 192. k.o. V. C., što je tuženica dužna priznati tužitelju,

 

-da je između stranaka sklopljena i sudska nagodba u parničnom predmetu pred Općinskim sudom u Pagu pod brojem P-33/90 dana 10. srpnja 1997. kojom su razriješena sva sporna pitanja glede ostavine iza pokojne D. D., što da je sadržano i tekstu nagodbe prema kojemu tužiteljica G. D. nema daljnjih potraživanja u odnosu na nekretninu iz točke I. nagodbe, te da ona više ništa neće potraživati od tuženika D. D..

 

-da je D. D. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa davateljicom uzdržavanja, svojom kćerkom Ž. D., kojim daje u vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. 192. k.o. V. C. i to k.č.br. 1420, 1421, 1424/1 i 1426.

 

Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Drugostupanjski sud je našao osnovanim žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ali je postupio po čl. 373.a. toč. 2. ZPP jer našao da odlučne činjenice nisu pravilno utvrđene, ali ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

Stoga jer je prema stanju spisa taj sud sam utvrdio odlučne činjenice:

 

-da je Ugovorom o darovanju od 24. studenog 1987. darovateljica (kasnije ostaviteljica) D. D. za života darovala svom sinu D. D. svoje nekretnine i to: k.č.br. 1420 kuća broj 18, gospodarske zgrade i dvor od 266 m2, k.č.br. 1421 pašnjak ispod kuće od 289 čhv, k.č.br. 1426 pašnjak kod G. površine 1 ral i 1299 čhv., i k.č.br. 1424/1 pašnjak D. od 2 rala i 8134 čhv, sve upisano u zk. ul. 82, k.o. V. C. (list 3, 4, 38 i 39 spisa),

 

-da su tužiteljica G. D. i prvobitni tuženik, sada pok D. D., zakonski nasljednici iza pokojne D. D., s tim da je tužiteljica unuka (kćer M. D.), a D. D. sin ostaviteljice, koji su ujedno i jedini nasljednici (zapisnik sa ročišta od 22. lipnja 1986, u spisu Općinskog suda u Zagrebu broj O-2800/89),

 

-da je u ostavinskom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Zagrebu pod brojem O-2800/89 G. D. dala nasljedničku izjavu na ročištu 22. lipnja 1989. kojom prihvaća nasljedstvo, te je podnijela zahtjev za umanjenje darovanja po U. o darovanju od 24. studenog 1987. zbog povrede nužnog dijela, dok je D. D. dao nasljedničku izjavu kojom osporava da kuća sagrađena na k.č.br. 1420 ulazi u ostavinsku masu (zapisnik sa ročišta 22. lipnja 1989.),

 

-da je D. D. u navedenom ostavinskom postupku rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj O-2800/89 od 25. listopada 1990. upućen na parnicu protiv G. D. radi utvrđenja da je kuća u V. C. , sagrađena na k.č.br. 1420 na mjestu prijašnje kuće broj 18, upisane u zk. ul. 192 k.o. V. C., njegovo isključivo vlasništvo (spis Općinskog suda u Zagrebu broj O-2800/89),

 

-da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1278/91-112 od 23. listopada 2009. tužitelj utvrđen isključivim vlasnikom nekretnine i to kuće u V. C. sagrađene na k.č.br. 1420, na mjestu prijašnje kuće broj 18, upisane u zk. ul. 192. k.o. V. C. (spis broj P-1278/91),

 

-da je tužiteljica podnijela tužbu Općinskom sudu u Pagu protiv tuženika D. D. radi pobijanja darovnog ugovora i utvrđenja nužnog dijela u odnosu na nekretninu ostaviteljice pokojne D. D. i to k.č.br. 1579/1 kuća i dvor, upisane u zk. ul. 896 k.o. N. I., koju je ostaviteljica za života darovala sinu, a u toj parnici jer pod brojem P-33/90 dana 10. srpnja 1997. sklopljena sudska nagodba,

 

-da je D. D. za trajanja ovog parničnog postupka, dana 9. lipnja 2009., sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa davateljicom uzdržavanja - svojom kćerkom Ž. D., kojim daje u vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. 192. k.o. V. C. i to k.č.br. 1420, 1421, 1424/1 i 1426,

 

-da je D. D. umro prije okončanja ovog parničnog postupka, pa je na njegovo mjesto u parnicu stupila kćerka Ž. D. kao singularni sukcesor.

 

Imajući na umu navedena utvrđenja drugostupanjski sud je ocijenio pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je prava volja stranaka nagodbe bila da se nagodbom razriješe sva sporna pitanja koja se tiču ostavine iza pokojne D. D., odnosno da je time riješeno pitanje nekretnina k.č.br. 1424/1 i k.č.br. 1426, zk. ul 896 k.o. N. I..

 

U obrazloženju je navedeno kako je među strankama nesporan sadržaj i pravni učinak točke I. nagodbe kojom su se stranke sporazumjele da će D. D. isplatiti G. D. u šest mjesečnih rata ukupni iznos od 3.000,00 tadašnjih DEM kojim će se podmiriti nužni dio nasljedstva iza pok. D. D. na nekretnini k.č. br. 1579/1 kuća i dvor upisane u zk. ul. broj 896 k.o. N. I..

 

Točku II nagodbe koja glasi „Tužiteljica D. G. izjavljuje da ne potražuje više ništa što se tiče nasljedstva glede navedene nekretnine u točci I. ove nagodbe. Također izjavljuje da ona više neće ništa potraživati od tuženika D. D.“ drugostupanjski sud je protumačio primjenom odredbe čl. 99. ZOO na način da se ta izjava može odnositi samo na predmet spora u kojemu je sklopljena nagodba.

 

Stoga je drugostupanjski sud utvrdio da je prava volja stranaka u sporu bila nagodbom razriješiti odnose glede nekretnine koja je bila predmetom spora, a ne neke druge nekretnine.

 

Drugostupanjski sud je nadalje primjenom odredbe čl. 31. st. 1. ZN/71 ocijenio da ostaviteljica nije mogla valjano raspolagati za života onim dijelom imovine koji čini nužni dio tužiteljice (1/4 predmetne nekretnine), pa samim time da nema učinka na prava tužiteljice na nužni dio niti ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopio D. D. sa svojom kćerkom G. D..

 

Stoga je je pozivom na odredbu čl. 128. i 135. ZN/71 u obrazloženju zauzeto shvaćanje da je tužiteljica u trenutku smrti sada pokojne ostaviteljice stekla pravo vlasništva na ¼ dijela predmetne nekretnine, kao i da su nevaljana bilo koja raspolaganja tim suvlasničkim dijelom nekretnine od strane D. D., te je prvostupanjska presuda preinačena i prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

Tuženica je revizijom osporila pravilnu primjenu odredbe čl. 99. ZOO u tumačenju sadržaja i pravnih učinaka gore navedene nagodbe i odredbe čl. 31. i dalje ZN/71 glede načina ostvarivanja prava tužiteljice na nužni dio.

 

U odnosu na primjenu odredbe čl. 99. ZOO ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojemu je sudska nagodba procesnopravni i materijalnpopravni ugovor, pa se u odnosu na predmet nagodbe, sadržaj i pravni učinci nagodbe imaju tumačiti primjenom odredbe čl. 99. ZOO koja glasi: Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase (1). Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim zakonom (2).

 

Kod ocjene o tome što je bio predmet nagodbe valja poći od toga da je nagodba sklopljena u sporu tužiteljice G. D. protiv D. D. (oca ovdje tuženice) radi pobijanja darovnog ugovora i utvrđenja nužnog dijela u odnosu na nekretninu ostaviteljice pokojne D. D. i to k.č.br. 1579/1 kuća i dvor, upisane u zk. ul. 896 k.o. N. I., koju je ostaviteljica za života darovala sinu.

 

Među strankama je nesporan sadržaj i pravni učinak točke I. nagodbe kojom su se stranke sporazumjele da će D. D. isplatiti G. D. u šest mjesečnih rata ukupni iznos od 3.000,00 tadašnjih DEM kojim će se podmiriti nužni dio nasljedstva iza pok. D. D. na nekretnini k.č. br. 1579/1 kuća i dvor upisane u zk. ul. broj 896 k.o. N. I..

 

Točku II nagodbe koja glasi „Tužiteljica D. G. izjavljuje da ne potražuje više ništa što se tiče nasljedstva glede navedene nekretnine u točci I. ove nagodbe … i da ona više neće ništa potraživati od tuženika D. D.“ i ovaj sud tumači na način da se ta izjava može odnositi samo na predmet spora u kojemu je sklopljena nagodba. Navedenu izjavu tužiteljice sud je pravilno odveo u vezu s tekstom točke I, kojom je izričito navedeno da će se iznosom od 3.000,00 DEM podmiriti nužni dio nasljedstva iza pok. D. D. na nekretnini k.č. br. 1579/1 kuća i dvor upisane u zk. ul. broj 896 k.o. N. I.. Nije dakle bila riječ o ostvarenju pravca na nužni dio općenito, niti se tužiteljica odrekla prava pobijati ugovor o darovanju o kojemu je riječ u ovom sporu.

 

Pravilan je stoga zaključak drugostupanjskog suda da je prava volja stranaka bila odrediti naknadu za nužni dio koji se odnosi na točno određenu nekretninu o kojoj je vođen spor.

 

Međutim, revizijom je osnovano ukazano na pogrešnu primjenu odredaba ZN/71, jer je drugostupanjski sud u rješenju spora primijenio samo odredbu čl. 32. ZN/71, propustivši primijeniti i ostale odredbe tog zakona koje se odnose na utvrđivanje vrijednosti ostavine, vraćanje darova i izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela, iako je način ostvarenja prava na nužni dio bio sporan tijekom postupka.

 

Sud je naime pri donošenju presude propustio primijeniti odredbe čl. 33-37 ZN/71, pri čemu se posebno ukazuje na odredbu ZN/71 čl. 33. prema kojoj vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava nužni dio utvrđuje na slijedeći način:

 

-prvo treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sva njegova potraživanja, pa i ona koja ima prema nekom nasljedniku, osim potraživanja koja su očigledno nenaplativa,

 

-od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavilac imao u času smrti odbije se iznos dugova ostaviteljevih, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova sahrane ostavioca,

 

-tako dobivenom ostatku dodaje se vrijednost svih darova koje je ostavilac učinio ma na koji način nekom zakonskom nasljedniku, a i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavilac naredio da se ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio,

 

-tome se dodaje i vrijednost darova koje je ostavilac u posljednjoj godini svog života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.

 

Neće se uzimati u ovaj račun te se neće dodavati vrijednost darova učinjenih društvenopolitičkoj zajednici, radnoj ili drugoj samoupravnoj organizaciji, društveno-političkoj organizaciji ili udruženju građana, ni darova učinjenih za postizanje općekorisnih svrha, kao ni darova koji se na temelju samog zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

 

Zakonom je propisano što se smatra darom, s time da se vraćanje darova vrši počevši od posljednjeg dara i ide dalje obratno redu kojim su darovi učinjeni.

 

Napominje se također kao odlučna i nesporna okolnost da je u ovom slučaju tuženik iz svoje imovine isplato tužiteljici protuvrijednost od 3.000.00 DEM u svrhu djelomičnog rješenja odnosa nastalih glede ostavinske mase iza pokojne D. D., o čemu treba voditi računa kod odluke o preostalom opsegu prava tužiteljice po osnovi prava na nužni dio.

 

S obzirom na to da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno pa zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

 

Stoga je valjalo rješenjem prihvatiti reviziju te ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom vijeću drugostupanjskog suda.

 

Odluka o sporu ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku pa je valjalo ukinuti i rješenje o parničnim troškovima, s tim što će o troškovima ovog revizijskog postupak odlučit sud u ponovljenom postupku u konačnoj odluci o snošenju parničnih troškova u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 22. travnja 2020.