- 1 -              Rev 3107/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3107/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. L.-K. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica M. Ć. M., diplomirana pravnica, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-83/19-3 od 20. ožujka 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-868/09-110 od 17. prosinca 2018., u sjednici održanoj 22. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I.              Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-83/19 od 20. ožujka 2019. te presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-868/09-110 od 17. prosinca 2018. i to u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen s osnove duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i u dijelu odluke o troškovima postupka i sudi:

 

              Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime navedene nematerijalne štete, pored već dosuđenog, i daljnji iznos od 60.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja kamata teče od 17. prosinca 2018. pa do isplate te da joj pored već dosuđenog naknadi i daljnji parnični trošak u iznosu od 9.471,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 8 dana.

 

              II.              Revizija se u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana.

 

              III.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od  1.522,50 kn, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnove naknade štete iznos od 175.000,00 kn s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama od 17. prosinca 2018. do isplate (točka I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 735.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16. travnja 2009. do isplate te zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 175.000,00 kn za razdoblje od 16. travnja 2009. do 17. prosinca 2018. (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 38.439,72 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17. prosinca 2018. do isplate (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 140.712,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke).

 

              Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

              "I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-868/09-110 od 17. prosinca 2018. u točki I. izreke, dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik s osnova naknade štete isplati iznos od 715.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od 175.000,00 kn za razdoblje od 16. travnja 2009. do 17. prosinca 2018., točki III. izreke i dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška tužiteljice u iznosu od 137.463,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

 

              II. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice te se preinačuje citirana prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke za iznos od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i u dijelu točke IV. izreke za iznos od 3.248,50 kn s kamatama i sudi:

 

              Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati daljnji iznos od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana, kao i da tužiteljici naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 3.248,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 17. prosinca 2017.

 

              Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 277,50 kn, dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka i naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbija kao neosnovan."

 

              Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da revizijski sud preinači nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je djelomično osnovana.

 

              Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Suprotno revizijskim navodima nižestupanjske presude sadrže jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, razumljive su i mogu se ispitati, zbog čega nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

 

              Predmet spora je zahtjev za naknadu nematerijalne štete (za pretrpljene fizičke boli, za strah, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i zbog naruženosti) i materijalne štete koju tužiteljica trpi zbog profesionalnog oboljenja koje je posljedica rada kod tuženika kao poslodavca.

 

              U revizijskom stupnju postupka, a imajući u vidu sadržaj revizije, sporno je primjenjuje li se na predmetni spor Zakon obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) ili Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO/05), sporna je visina dosuđene naknade nematerijalne štete i početak tijeka zakonskih zateznih kamata.

 

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

              - da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika od 1997. najprije u statusu specijalizanta te da je status specijalistice radioterapije i onkologije stekla polaganjem specijalističkog ispita 10. ožujka 2003., a da je od siječnja 2004. zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme,

 

              - da je tužiteljica tijekom rada kod tuženika bila izložena ionizirajućem zračenju koje je u uzročno-posljedičnoj vezi s oboljenjem tužiteljice,

 

              - da je tužiteljica štetnim zračenjima bila izložena od 1997. kada je započela raditi kod tuženika pa do kolovoza 2005. kada je ustanovljeno da boluje od karcinoma štitnjače,

 

              - da činjenica da dozimetri nisu pokazivali ionizirajuća zračenja viša od dopuštenog, ne može biti razlog za oslobođenje tuženika od odgovornosti za nastalu štetu tužiteljici, jer izloženost dopuštenom zračenju u dužem razdoblju predstavlja rizik malignog oboljenja, osobito kraj činjenice da za određene dijelove tijela nije postojala zaštitna oprema,

 

              - da iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. rujna 2007. proizlazi da je zbog profesionalne bolesti kod tužiteljice nastupila profesionalna nesposobnost za rad te da joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu od 18. travnja 2007.,

 

              - da iz provedenih medicinskih vještačenja (Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu i vještačenja liječnika psihijatra) proizlazi da je zbog posljedica profesionalne bolesti tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 2 do 3 dana iza svake operacije (dvije operacije), srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana iza svake operacije te trajne bolove slabog intenziteta 35 dana nakon svake operacije,

 

              - da je prema objedinjenoj ocjeni Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu i liječnika psihijatra kod tužiteljice nastupilo smanjenje životne i radne aktivnosti u omjeru od 50 % trajno te da se smanjenje životnih aktivnosti odnosi na kontrakture ramena nedominantne ruke te ograničenu gibljivost lijevog ramena (usljed operativnih zahvata uklanjanja štitnjače radikalnom disekcijom vrata), povremene neadekvatne odgovore tijela na terapiju potpunog odstranjenja štitnjače, umor, navalu vrućine i znojenja, palpitacije srca, metroragije, manjak željeza te anemije, poremećaj menstrualnog ciklusa, depresivno raspoloženje, povremene bolove u predjelu vrata i ramena te narušeno duševno zdravlje zbog simptoma depresivnog poremećaja, PTSP-a i trajnih promjena ličnosti, a kao posljedica bolesti nastala je i profesionalna nesposobnost za rad zbog koje se tužiteljica ne može baviti bitnim dijelom svoje struke za koju se usavršavala,

 

              - da je tužiteljica uslijed štetnog događaja trpjela primarni strah koji je bio kratkotrajan i intenzivan u trenutku saznanja za oboljenje od maligne bolesti, sekundarni strah jakog intenziteta  5 dana, srednjeg intenziteta 15 dana te blažeg intenziteta 3 mjeseca,

 

              - da je kod tužiteljice nastupilo srednje jako naruženje u području vrata koje je svakodnevno vidljivo trećim osobama te izaziva osjećaj nelagode i nesigurnosti.

 

              Cijeneći navedene okolnosti nižestupanjski sudovi su primjenom odredbe čl. 200. ZOO/91 dosudili tužiteljici naknadu za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 22.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 118.000,00 kn te za naruženost u iznosu od 25.000,00 kn.

 

              Tužbeni zahtjev je odbijen za iznos od 715.000,00 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, a odbijen je i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od 16. travnja 2009. (dan podnošenja tužbe) do 17. prosinca 2018.

 

              Tužiteljica smatra da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe ZOO/05, jer da je šteta u najvećem dijelu nastupila u 2006. godina (nakon što je liječenje okončano drugom operacijom) te u 2007. godina kada je utvrđena profesionalna bolest. Također smatra da joj pripada zatezna kamata na dosuđenu glavnicu od trenutka podnošenja tužbe pri čemu se poziva na odredbu čl. 1103. ZOO/05.

 

              Odredbom čl. 1163. st. 1. ZOO/05 propisano je da se odredbe toga Zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu toga Zakona, dakle prije 1. siječnja 2006. (čl. 1165. ZOO/05).

 

              Imajući u vidu da je tužiteljica radeći kod tuženika u razdoblju prije stupanja na snagu ZOO/05 bila izložena štetnim zračenjima te da joj je bolest dijagnosticirana u kolovozu 2005., za zaključiti je da je obvezni odnos odgovornosti za štetu nastao prije 1. siječnja 2006.

 

              Pravilno su, stoga, nižestupanjski sudovi u ovom predmetu primijenili ZOO/91.

 

              Pravilno su dosuđene i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je ta naknada određena, primjenom čl. 186. i čl. 277. ZOO/91.

 

              U odnosu na novčanu naknadu nematerijalne štete mjerodavna je odredba čl. 200. ZOO/91 prema kojoj za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, kao i za strah i naruženost, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu (st. 1.), a pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete i visini njezine naknade sud će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom (st. 2.).

 

              Suprotno tvrdnji tužiteljice, odlučujući o visini naknade za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah i za duševne bolove zbog naruženosti, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 200. ZOO/91) vodeći računa o svim relevantnim okolnostima koje utječu na visinu naknade za te oblike nematerijalne štete.

 

              Međutim, osnovan je prigovor tužiteljice da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno prilikom odmjeravanja visine naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti.

 

              Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebice vodeći računa o težini i omjeru trajnih posljedica (50 %), životnoj dobi tužiteljice koja će posljedice osjećati dugi niz godina (37 godina u trenutku kada joj je bolest dijagnosticirana), utjecaju smanjenja životne aktivnosti na različite domene njezinog života, činjenici da je tužiteljica u aktivnoj životnoj dobi te da je zbog profesionalne bolesti onemogućena u bavljenju bitnim dijelom struke za koju se usavršavala, prema ocjeni ovog suda pravilnom primjenom odredbe čl. 200. ZOO/91 tužiteljici s osnove naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti pripada daljnji iznos od 60.000,00 kn.

 

              Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tužiteljice kao djelomično osnovanu i preinačiti nižestupanjske presude u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 60.000,00 kn i taj dio zahtjeva prihvatiti, a u preostalom dijelu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

              Budući je ovaj sud djelomično preinačio nižestupanjske presude odlučio je o troškovima cijelog postupka razmjerno povećanom uspjehu tužiteljice u sporu (čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a). Uspjeh tužiteljice u sporu nakon preinačenja nižestupanjskih presuda iznosi 28 % te joj je razmjerno tom uspjehu dosuđen daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 9.471,50 kn.

 

              Tužiteljici je dosuđen trošak sastava revizije i trošak sudske pristojbe na reviziju, sukladno uspjehu u revizijskom postupku (8,4 %) u ukupnom iznosu od 1.522,50 kn, u skladu s Tbr. 10. točkom 6. i Tbr. 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14) i Tar. br. 3.  Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19).

             

Zagreb, 22. travnja 2020.