- 1 -              Revd 704/2020-2

Broj: Revd 704/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. N. iz T., zastupanog po punomoćnici Lj. V., odvjetnici u S., protiv tuženika H. e. Z., distributivno područje E. S., pogon T., zastupane po direktoru, a on po J. B., dipl. pravnici, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1674/2019-2 od 17. listopada 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn-84/19-9 od 16. srpnja 2019, i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1674/2019-2 od 17. listopada 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn-84/19-9 od 16. srpnja 2019., u sjednici održanoj 22. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1674/2019-2 od 17. listopada 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn-84/19-9 od 16. srpnja 2019, i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1674/2019-2 od 17. listopada 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn-84/19-9 od 16. srpnja 2019., podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, a koja se odnose na ocjenu žalbenih razloga od odlučnog značenja, na mogućnost odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva isključivo na temelju očitovanja protivne stranke i na odbijanje dokaznog prijedloga  vještačenja a da se o tome ne navedu razlozi, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima od kojih ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj prvi put zahtjev za naknadu štete na ime troškova prijevoza zatražio 7. ožujka 1997.,  te da su mu na ranije pravomoćno dosuđeni iznos naknade štete po toj osnovi dosudili zateznu kamatu i za razdoblje od podnošenja tužbe 2. srpnja 1996. pa do presuđenja 30. svibnja 2014. (ranije mu je pravomoćno dosuđena zatezna kamata za razdoblje od presuđenja do isplate), a u svezi sa čime postavljena pitanja ne korespondiraju jer se odnose na preostali iznos naknade štete, koji je pravomoćno odbijen (Revx-964/15-2 od 18. rujna 2018.), zbog čega je u tom dijelu i odbačena tužba tužitelja primjenom čl. 333. ZPP-a, a u odnosu na što se ne odnose postavljena pitanja.

Osim toga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, a niti je praksa viših sudova ili revizijskog suda u odnosu na to pitanje nejedinstvena.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 22. travnja 2020.