- 1 -              Rev 861/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 861/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. v. iz Z., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici J. K. i Ž. J., odvjetnici u Z., protiv tuženika V. Z. d.d. Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica S. M.-P., odvjetnica u Z., radi brisanja upisa, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3663/18-3 od 23. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2213/14-50 od 25. travnja 2018., u sjednici održanoj 22. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

1. Odbija se revizija kao neosnovana.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je pravno nevaljan upis u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zagrebu u zk. ul. broj 3902 k.o. T. za k.č.br. 4851, 4852, 4853/1, 5024, 5026, 5027, 5471, izvršen temeljem rješenja toga suda broj Z-14055/94, Z-10297/99 i Z-17854/99 kojim je kao korisnik prava korištenja na navedenim nekretninama upisan tuženik (točka I. izreke). Naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu izvršiti brisanje navedenog upisa i uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 150.000,00 kn, sve u roku od 15 dana (točka III. izreke).

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno su odbijeni kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, a podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na reviziju.

 

              Revizija je neosnovana.

 

              Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je pravno nevaljan upis u zemljišnoj knjizi kojim je tuženik upisan kao nositelj prava korištenja na predmetnim nekretninama kao i zahtjev da se naloži brisanje tog upisa i uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje.

 

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

              - da su predmetne nekretnine označene kao k.č.br. 4851, 4852, 4853/1, 5024, 5026, 5027 i 5471 upisane u zk.ul. br. 3902 k.o. T. kao društveno vlasništvo, a kao nositelj prava korištenja bila je upisana D. za S. Z.,

 

              - da je spornim upisom koji je izvršen na temelju rješenja Općinskog suda u Zagrebu od 6. travnja 2006. ispravljen naziv korisnika odnosno tvrtke od D. z. S. Z. na V. Z. d.o.o.,

 

              - da je tužitelj pravni sljednik ranije upisanog nositelja prava korištenja - D. z. S. Z.,

 

              - da su predmetne nekretnine bile na korištenju pravnog prednika tužitelja te da nisu bile u sastavu imovine OOUR-a Zagreb koji je pravni prednik tuženika.

 

              Pošavši od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužitelj kao pravni sljednik upisanog nositelja prava korištenja aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u smislu odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01 i 100/04, dalje: ZZK) te da osnovano osporava valjanost upisa prava korištenja na ime tuženika, slijedom čega su tužbeni zahtjev prihvatili.

 

              Tuženik u reviziji osporava dopuštenost brisovne tužbe tvrdnjom da sporno rješenje nije rješenje o uknjižbi, već rješenje o ispravku tvrtke, pa da nema mjesta primjeni odredbe čl. 129. ZZK. Pretežnim dijelom revizije tuženik osporava utvrđenje da je tužitelj pravni sljednik D. z. S. Z. kao i utvrđenje da su predmetne nekretnine bile na korištenju pravnog prednika tužitelja odnosno da nisu bile u sastavu imovine OOUR-a Zagreb za kojeg je utvrđeno da je pravni prednik tuženika.

 

              Prema odredbi čl. 129. ZZK nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

 

              Prema odredbi čl. 30. st. 2. ZZK uknjižba je upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju bez posebnoga naknadnog opravdanja.

 

              Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je spornim upisom izvršena promjena nositelja knjižnog prava odnosno prijenos prava korištenja te da se tužbeni zahtjev odnosi na uknjižbu kao vrstu upisa u smislu odredbe čl. 30. st. 2. ZZK koju je dopušteno osporavati brisovnom tužbom.

 

              Budući da je spornim upisom tužitelju kao pravnom sljedniku ranije upisanog nositelja prava korištenja povrijeđeno knjižno pravo, pravilno je primijenjeno materijalno pravo (čl. 129. ZZK) kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

              Revizijski navodi kojima se osporava utvrđenje o pravnom sljedištvu kao i navodi kojima se osporava utvrđenje da su predmetne nekretnine bile na korištenju pravnog prednika tužitelja odnosno da nisu bile u sastavu imovine pravnog prednika tuženika, predstavljaju činjenične prigovore koje ovaj sud nije uzeo u razmatranje jer u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Slijedom navedenog, a budući nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

              Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 22. travnja 2020.