- 1 -              Rev 1516/2013-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1516/2013-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. O. iz O., koga zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Š., protiv tuženika D. B. iz O., koga zastupa D. G., odvjetnica u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, broj Gž-1496/08-2 od 18. travnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, broj P-679/05 od 19. svibnja 2008., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Šibeniku, broj Gž-1496/08-2 od 18. travnja 2011. i presuda Općinskog suda u Šibeniku, broj P-679/05 od 19. svibnja 2008., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati kunsku protuvrijednost iznosa od 41.500,00 EUR-a prema srednjem tečaju J. b. d.d. Š. na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koju navedena banka plaća na štedne uloge po viđenju a koje teku od 27. svibnja 1999. pa do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak od 39.930,00 kn (toč. 1. Izreke). Ujedno je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka (toč. 2. Izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tuženik u reviziji ističe da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su izneseni razlozi proturječni budući da prvostupanjski sud zaključuje (a drugostupanjski prihvaća njegovo zaključenje) da je tužitelj prilikom zaključenja nije pozajmio tuženiku 90 000 DEM već iznos od 45 000 DEM, a pored tog zaključka tužitelju dosuđuju povrat od 90 000 DEM odnosno 41.500 EUR te da nije jasno obrazloženje sudova u pogledu zelenaške kamate.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 41.500,00 EUR sukladno njegovoj tvrdnji da je pozajmio tuženiku na temelju ugovora o zajmu od 26. ožujka 1999. iznos od 90.000,00 DEM.

 

Prvostupanjski sud na temelju priznanica, iskaza svjedoka i izvoda iz prometa na tužiteljevim štednim knjižicama zaključuje da tužitelj nije tuženiku pozajmio 90.000,00 DEM kako tvrdi, već 45.000,00 DEM dok preostali dio od 45.000,00 DEM predstavlja obračunate zatezne kamate. Usprkos tome, prihvaća tužbeni zahtjev navodeći da tuženik nije dokazao da sporni ugovor ima sva obilježja zelenaškog ugovora kao i da je zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos mogao prema čl. 141. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) postaviti samo u roku od 5 godina, koji rok je protekao prije početka ove parnice.

 

Drugostupanjski sud prihvaća sva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda pri čemu navodi da iz priznanice koju je sastavila supruga tuženika proizlazi tuženikovo dugovanje te da je prvostupanjski sud odgovorio na prigovor da je riječ o zelenaškim kamatama i da odgovor prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i taj sud.

 

Osnovano tuženik ističe su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu budući da je presuda nerazumljiva. Naime, sud prvog stupanja je na temelju izvedenih dokaza (saslušanja svjedoka, uvida u štednu knjižicu tužitelja i priznanica) utvrdio i zaključio da tužitelj tuženiku nije pozajmio iznos od 90. 000 DEM već 45.000 DEM, da preostali dio od 45 000 DEM predstavlja zatezne kamate (str 4. presude), dok drugostupanjski sud navodi da u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i njegove zaključke, ali istovremeno zaključuje na temelju jedne priznanice da je dug 83.000 DEM, te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrđuje presudu.

 

Ovako obrazloženja drugostupanjske presude je nejasno budući da sud drugog stupnja prihvaća u cijelosti utvrđena i zaključke prvostupanjskog suda, da bi potom usput naveo drugačiji zaključak i presudu potvrdio na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.

 

Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Navedenu povredu počinio je i prvostupanjski sud budući da se ni prvostupanjska presuda ne može ispitati. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj tuženiku tijekom 1997. i 1998. pozajmio ukupno 45.000 DEM dok preostali dio od 45.000 DEM u stvari predstavlja zatezne kamate obračunate na taj dug do zaključenja spornog ugovora o zajmu i uračunate u ukupan dug. Istovremeno prihvaća tužbeni zahtjev, navodeći da tuženik nije dokazao da bi to bio zelenaški ugovor odnosno da je riječ o zelenaškim kamatama.

 

Iz navedenog proizlazi da je tuženik predloženim dokaznim sredstvima dokazao da je tužitelj od njega potražuje zateznu kamatu od 50% godišnje pa nije jasno obrazloženje prvostupanjske presuda da tužitelj nije dokazao da je riječ o tzv. zelenaškoj kamati.

 

Stoga je i prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Zbog navedenog, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na suđenje prvostupanjskom sudu kako bi se otklonile ukazane bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Pored toga, prvostupanjskom sudu je za ukazati da je pogrešno pravno shvaćanje da je propust tuženika da u skladu sa čl. 141. st. 4. ZOO u roku od 5 godina podnese zahtjev za smanjenje obveze ima za posljedicu konvalidaciju ugovora u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate. Pravo isticanja ništetnosti ne gasi se, tako da se stranka može na ništetnost pozivati i prigovorom u parnici te se na valjanost ugovorne odredbe o visini kamatne stope može isticati i izvan rokova iz čl. 141. st. 4. ZOO-a.(u tom smislu i ovaj sud u Rev 749/06 od 10.11.2006.).

 

Zagreb, 22. travnja 2020.