- 1 -              Rev 3672/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3672/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica M. Č. M., dipl. pravnica, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d. Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2191/2017-3 od 28. kolovoza 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-9923/08-89 od 6. ožujka 2017., u sjednici održanoj 22. travnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u ukupnom iznosu od 509.444,01 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim u izreci presude i troškom postupka. Ujedno je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka počinjenih po oba suda. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da ih preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete (imovinske i neimovinske) uzrokovane smrću bliske osobe, a koji zahtjev tužiteljica kao kći, i nasljednica ranije i prednice tužiteljice, kao supruge sada pok. K. K., temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

 

- da je K. K. liječen kod tuženika i to na Psihijatrijskoj klinici u razdoblju od 28. travnja do 25. svibnja 2006., kada je premješten na Kliniku za bolesti srca gdje je boravio do 1. lipnja 2006., kada je otpušten;

 

- da je za vrijeme smještaja u Psihijatrijskoj klinici, tijekom noći K. K. napao drugi bolesnik, zbog čega se je njegovo zdravstveno stanje pogoršalo te je po preporuci internista premješten na Kardiološki odjel;

 

- da je „ubrzo nakon pogoršanja zdravstvenog stanja, isključivo uslijed fizičkog napada od strane drugog pacijenta u stacionaru, gospodin K. K. preminuo“.

 

Smatra da je tuženik zbog propusta u brizi za sigurnost pacijenata od napada drugih pacijenata odgovoran za štetu koju su smrću supruga i oca pretrpjele prvobitne tužiteljice.

 

Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim pošavši od utvrđenja da je prednik tužiteljice preminuo od dugotrajne teške srčane bolesti i infarkta srca, da je u vrijeme njegovog premještanja na kardiološki odjel, na dan kad je došlo do incidenta s drugim bolesnikom, ovom dijagnosticiran subakutni infarkt miokarda, koji se je morao razviti jedan do dva dana, do nekoliko tjedana ranije, zaključuju da ne postoji uzročno posljedična veza između postupanja dugog pacijenta, nastanka infarkta i smrtnog ishoda.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud  ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

              Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica temelji na tvrdnji o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 261. ZPP, te povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              Suprotno ne sasvim određeno navedenoj tvrdnji revidentice prvostupanjski sud izveo je ocjenu dokaza na način određen čl. 8. ZPP, pa ni drugostupanjski sud koji je prihvatio takvu ocjenu dokaza nije počinio povredu iz čl. 354. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

              Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 3. ZPP jer nije bilo nedostataka u nalazu i mišljenju vještak dr. B., niti se pojavila sumnja u pravilnost njegovog nalaza i mišljenja, koja bi opravdavala postupanje suda u smislu odredbe čl. 261. st. 3. ZPP - traženje mišljenja drugih vještaka.

 

              Naime, osnovna je teza tužiteljice iznesena u reviziji da je bilo potrebno odrediti novo vještačenje budući da su nalazi dr. B. i dr. Š. u suprotnosti. Tužiteljica činjeničnu osnovu tužbe temeljila je na tvrdnji da je njezin pokojni otac zbog iznenadnog napada drugog pacijenta (prema utvrđenju sudova prilaženjem sprijeda, obujmljivanjem i podizanjem s poda) doživio infarkt i od posljedica infarkta preminuo. Razlike u nalazu vještaka B. i Š. su u tome što vještak B. zaključuje da je do smrtnog ishoda došlo zbog dugotrajne teške srčane bolesti i infarkta srca, dok vještak Š. smatra da se bez obdukcije ne može sa sigurnošću utvrditi uzrok smrti.

 

              U situaciji kad je vještačenjem dr. B., a na temelju liječničke dokumentacije, zaključeno da je uzrok smrti K. K. dugotrajna teška srčana bolest i infarkt srca, dakle, kad je potvrđena tvrdnja tužiteljice da je uzrok smrti njezinog oca bio i infarkt i pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja, na kojoj tvrdnji temelji činjeničnu osnovu tužbe, eventualna neusklađenost nalaza i mišljenja (koja bi ovisila o rezultatima obdukcije), s obzirom na činjeničnu osnovu tužbe, nije o odlučnoj okolnosti.

 

              Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

 

              Slijedom iznesenog kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 22. travnja 2020.