- 1 -              Rev 2095/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2095/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. B., OIB ..., iz D. S., koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika N. n. d.d. Zagreb, OIB ..., koga zastupa punomoćnica V. A., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-134/18-2 od 24. svibnja 2018., kojom je potvrđena dopunska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-591/15-30 od 16. siječnja 2018., u sjednici održanoj 22. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Dopunskom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev da se raskine ugovor o radu broj 2813 sklopljen između tužiteljice i tuženika 20. srpnja 2016.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena dopunska presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti reviziju.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Drugostupanjski je sud, suprotno navodima revidentice, ocijenio i obrazložio žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se raskine ugovor o radu.

 

Tužiteljica je podnijela tužbu za utvrđenje odluke o otkazu nedopuštenom i zatražila je da ju poslodavac vrati na rad. Tijekom postupka preinačila je tužbeni zahtjev i umjesto zahtjeva za povratak na rad kod tuženika, predložila je raskid ugovora o radu koji su stranke sklopile 20. srpnja 2016.

 

Općinski sud u Novom Zagrebu pravomoćno je odlukom broj Pr-591/2015-16 od 3. srpnja 2017. odlučio da je odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena (odluka je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-194/17-7 od 26. listopada 2017.). Međutim prvostupanjski je sud propustio odlučiti o dijelu zahtjeva koji se odnosi na sudski raskid ugovora o radu.

 

Stoga je prvostupanjski sud dopunskom presudom odlučio o sudskom raskidu predmetnog ugovora o radu koja je potvrđena drugostupanjskom presudom protiv koje je podnesena revizija u  ovom predmetu.

 

Nižestupanjski sudovi su sukladno čl. 125. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) kojom je određeno da će sud na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete ukoliko prethodno utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, odbili zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o radu.

 

Budući da je pravomoćnom odlukom odbijen zahtjev tužiteljice da se otkaz poslodavca utvrdi nedopuštenim, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da nema osnove primjena čl. 125. st. 1. ZR.

 

Revizijski razlozi koje iznosi revidentica odnose se na (ne)pravilnost postupka ocjenjivanja tužiteljice prilikom probnog rada o čemu su sudovi odlučili u postupku u kojem su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice odnosno utvrdili da je odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena (identična revizija je podnesena u predmetu protiv pravomoćne odluke kojom je odbijen zahtjev za utvrđenje otkaza nedopuštenim broj Rev-2094/18).

 

Stoga su revizijski razlozi koje je kao neosnovane ocijenio ovaj sud odlučivši o reviziji protiv pravomoćne odluke kojom je utvrđeno da je dopuštena predmetna odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici, neodlučni za odlučivanje o sudskom raskidu tog istog ugovora o radu.

 

Slijedom navedenog neosnovan je zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o radu budući da je odluka o otkazu ugovora o radu ocjenjena dopuštenom.

 

Preostalim navodima revidentica osporava činjenična utvrđenja koja ovaj sud nije ovlašten razmatrati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 22. travnja 2020.