- 1 -              Rev 2094/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2094/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. B., OIB ..., iz D. S., koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika N. n. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica V. A., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-194/17-7 od 26. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-591/15-16 od 3. travnja 2017. koja je ispravljena rješenjem tog suda broj Pr-591/2015-20 od 3. srpnja 2017., u sjednici održanoj 22. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je odluka tuženika broj: 02-60/11-15 o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnice na probnom radu od 6. studenog 2015. nedopuštena i nezakonita, da radni odnos tužiteljice nije prestao, da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto analitičar nabave i prodaje, odbijen je i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena, djelomično odbijena žalba tužiteljice te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita odluka broj 02-60/11-15 o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnice na probnom radu od 6. studenog 2015. i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka te u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 2.500,00 kn. Prvostupanjska je presuda ukinuta u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao te se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto analitičar nabave i prodaje.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti reviziju.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revidentica bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP koja je, smatra, dovela do apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pronalazi u tome što je drugostupanjski sud, odgovarajući na žalbene navode da je samo jedan od tri člana komisije koja je pratila probni rad tužiteljice imao neposredan uvid u rad tužiteljice, ocijenio da je neodlučno za zakonitost procesa ocjenjivanja radnikova probnog rada (pa i zakonitost otkaza) to što je samo jedan od tri člana komisije imao neposredan uvid u rad i ponašanje radnika kojeg ocjenjuju.

 

Drugostupanjski je sud, suprotno navodima revidentice, ocijenio i obrazložio žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu 11. lipnja 2015. na neodređeno vrijeme s probnim rokom od četiri mjeseca na radnom mjestu analitičar nabave i prodaje i da je počela raditi 6. srpnja 2014.,

 

- da je nakon sklapanja ugovora o radu formirana komisija za ocjenu probnog rada u sastavu D. C., B. V. i D. B.,

 

- da tužiteljica, prema ocjeni komisije, nije zadovoljila u ključnim područjima za konkretan posao zbog neizvršavanja određenih zadataka u uobičajenoj formi i roku zbog slabog upravljanja vremenom potrebnim za obavljanje poslova iz djelokruga radi i poteškoća prilikom određivanja prioriteta rada, da je komunikacija tužiteljice sa suradnicima bila ispod profesionalne razine, a u poslovnoj komunikaciji tužiteljica je iskazala značaju razinu ležernosti, neozbiljnosti i olakog shvaćanja radnih zadataka,

 

- da je samo jedan član komisije D. C. direktno surađivao s tužiteljicom, pa je mogao iznijeti konkretna zapažanja o načinu obavljanja radnih zadataka na radnom mjestu na kojem je zaposlena, dok su ostala dva člana komisije pri formiranju ocjene zadovoljavanja na probnom radu koristila njegove opaske i primjedbe, ali isto tako i primjedbe ostalih zaposlenika i tužiteljici nadređenih.

 

Pošavši od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su, obzirom da je svrha instituta probnog rada provjera radnikovih sposobnosti (i stručnih i drugih osobina i kvaliteta koje ukazuju na odnos prema radu, drugim zaposlenicima i poslodavcu, kao i radnikovu radnu disciplinu), uzimajući u obzir da je komisija formirana za ocjenu probnog rada utvrdila da tužiteljica nije opravdala očekivanja te stručnim, radnim i drugim sposobnostima nije na zadovoljavajući način odgovorila zahtjevima radnog mjesta za koje je zasnovala radni odnos, zaključili da je osnovana odluka o otkazu ugovora o radu i odbili tužbeni zahtjev.

 

Drugostupanjski je sud ocijenio da je neodlučno što je samo jedan član komisije koja je formirana za ocjenu probnog rada tužiteljice, direktno surađivao s tužiteljicom, te da su ostala dva člana pri formiranju ocjene koristila njegove opaske i primjedbe, kao i primjedbe ostalih zaposlenika i tužiteljici nadređenih.

 

Prema čl. 53. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

 

Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi ocijenili da je odluka o otkazu tužiteljici zbog nezadovoljavanja na probnom radu dopuštena budući da sud nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocjene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada jer je autonomno pravo poslodavca da ocijeni ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa (tako ovaj sud u odluci Revr 276/13-2 od 4. veljače 2014, Revr-793/2018 od 9. listopada 2019. i drugima).

 

Obzirom da je konačna ocjena je li radnik zadovoljio na probnom radu procjena samog poslodavca, poslodavac je ovlašten samostalno odrediti način na koji će pratiti i ocjenjivati radnika na probnom radu, kao što je to poslodavac učinio u ovom slučaju.

 

Stoga revizijski prigovori na pravilnost postupka u kojem je utvrđeno da tužiteljica ne udovoljava potrebnim uvjetima u pogledu znanja i sposobnosti za radno mjesto, nisu odlučni (tako i u Revr-1423/12 od 29. listopada 2014., Revr-793/2018 od 2. listopada 2019.).

 

Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Preostalim navodima revidentica osporava činjenična utvrđenja koje ovaj sud nije ovlašten razmatrati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

 

Zagreb, 22. travnja 2020.