1                    Poslovni broj: 2 UsI-150/2020-8

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-150/2020-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice K. K., iz P., F. 21, protiv tuženika Grada Pule, gradonačelnika, Pula, Forum 1, radi dodjele stipendije, 22. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Grada Pule, gradonačelnika, KLASA: 604-02/19-01/123, URBROJ: 2168/01-04-02-0291-20-3 od 24. siječnja 2020., radi poništenja odluke Grada Pule, gradonačelnika, o dodjeli stipendija u akademskoj godini 2019./2020., KLASA: 604-02/19-01/2, URBROJ: 2168/01-04-02-0361-19-6 od 30. prosinca 2019., radi nalaganja tuženiku da u roku od 15 dana donese novu odluku prema Prijedlogu liste za dodjelu stipendija u akademskoj godini 2019./2020., KLASA: 604-02/19-01/2, URBROJ: 2168/01-04-02-0361-19-4 od 10. prosinca 2019., te radi nadoknade materijalne štete, kao i troškova ovoga upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

              Tuženikovom odlukom o dodjeli stipendija u akademskoj godini 2019./2020., KLASA: 604-02/19-01/2, URBROJ: 2168/01-04-02-0361-19-6 od 30. prosinca 2019., u navedenoj su akademskoj godini dodijeljene 122 stipendije u iznosu od 1.000,00 kuna, te je određeno da pravo na stipendiju ostvaruju studenti koji su zadovoljili uvjete sukladno Pravilniku za dodjelu stipendija Grada Pule („Službene novine Grada Pule“, broj 7/09, 16/09, 12/11, 1/13 i 2/18, u nastavku teksta: Pravilnik) te imaju najmanje 20 bodova. Odluka sadržava i popis dodijeljenih stipendija, te ostale prateće elemente. Odlukom je obuhvaćeno 122 najbolje rangiranih podnositelja u Prijedlogu liste za dodjelu stipendija u akademskoj godini 2019./2020., KLASA: 604-02/19-01/2, URBROJ: 2168/01-04-02-0361-19-4 od 10. prosinca 2019. (u nastavku teksta: Prijedlog liste).

              Tužiteljičinu žalbu izjavljenu protiv tuženikove odluke od 30. prosinca 2019. tuženik je odbacio kao nedopuštenu, rješenjem, KLASA: 604-02/19-01/123, URBROJ: 2168/01-04-02-0291-20-3 od 24. siječnja 2020. godine.

              Tužiteljica u tužbi i kasnijem podnesku osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da je Prijedlogom liste bila predložena dodjela 175 stipendija (pri čemu je tužiteljica bila 172. na toj listi), uz minimalno 16 bodova, da su konačnom Listom nedopušteno promijenjeni kriteriji zbog čega natječaj treba poništiti, da joj je odlukom tuženika oduzeto pravo stečeno Prijedlogom Liste (kao i pravo na prigovor), da je kasna dostava rješenja o tužiteljičinoj žalbi posljedica namjernog odugovlačenja, da Pravilnik postoji kako tuženik svoje odluke ne bi donosio samovoljno već transparentno i pravilno nakon provedenoga natječajnog postupka, da tuženik pogrešno tumači mjerodavne odredbe Pravilnika, te da nije imala razloga podnijeti prigovor na Prijedlog liste koji joj je išao u prilog. Tužiteljica predlaže da Sud poništi odluku tuženika od 30. prosinca 2019., te da sam riješi stvar nalaganjem tuženiku da u roku od 15 dana donese novu odluku prema Prijedlogu liste. Traži i naknadu materijalne štete, te troškova spora, u nespecificiranom iznosu. Iz tužbenih navoda Sud zaključuje da tužiteljica ujedno predlaže poništiti rješenje tuženika od 24. siječnja 2020. godine.

              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja, te dodaje, u bitnome, da se Prijedlogom liste ne odlučuje o dodjeli stipendija, već se samo utvrđuje popis podnositelja zahtjeva koji su predali zahtjev s brojem ostvarenih bodova (minimalno 16 bodova), uz razgraničenje podnositelja koji ispunjavaju uvjete za konkuriranje za dodjelu stipendija od podnositelja koji te uvjete ne ispunjavaju. Odluka tuženika o dodjeli 122 stipendije u iznosu od po 1.000,00 kuna po podnositelju donesena je zaključno sa 122. brojem na Prijedlogu liste. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

              Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, koje su nesporne u ovome upravnom sporu. Sporna je njihova pravna interpretacija.

Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Mjerodavne odredbe Pravilnika citirane su u obrazloženjima osporavanih odluka tuženika, te je njihov sadržaj tužiteljici poznat.

              Dodjela stipendija (ovdje: studentima) nije zakonsko pravo. Jedinice lokalne samouprave svojim općim aktima autonomno odlučuju hoće li dodjeljivati stipendije, odnosno, ako ih odluče dodjeljivati, pod kojim uvjetima, te u kojem broju i iznosu, u skladu sa svojim javnim politikama i financijskim mogućnostima.

              Pravilnikom ni drugim aktom nije unaprijed određen broj ni iznos dodijeljenih stipendija, već o tome odlučuje tuženik, nakon sastavljanja Prijedloga liste, te isteka roka za prigovore na Prijedlog liste i donošenja odluke o prigovorima. U tom pogledu Pravilnikom nije uspostavljeno subjektivno „pravo na stipendiju“. K tome, odredba članka 2. stavka 1. Pravilnika transparentno obavješćuje adresate ovih pravnih normi da broj stipendija koji će biti dodijeljen u određenoj godini i iznos stipendije određuje ovdje tuženik, na prijedlog pročelnika nadležnoga upravnog odjela, sukladno financijskim mogućnostima Grada Pule.

              Pravilnikom je propisan, između ostalog, postupak dodjele stipendija, pretpostavke koje podnositelji zahtjeva moraju ispuniti da bi uopće mogli konkurirati za dodjelu stipendija, kao i način rangiranja podnositelja. Stipendija ne može biti dodijeljena podnositelju koji te pretpostavke ne ispunjava. Istodobno, stipendija ne mora biti dodijeljena svim podnositeljima zahtjeva koji ispunjavaju pretpostavke da uđu u krug konkurenata za dodjelu stipendije. Ne samo da pravo na dodjelu stipendije već sâmim ispunjavanjem pretpostavki za dodjelu stipendije ne proizlazi iz odredbi Pravilnika, već je ovakvo uređenje sukladno uobičajenoj regulaciji selekcijskih postupaka različitih vrsta, u kojima se najprije utvrđuje popis kandidata koji ispunjavaju pretpostavke za kandidiranje, a potom se između njih obavlja konačan odabir. Moguć je i drukčiji model selekcije, ali on u ovom slučaju nije propisan. Sâmim uvrštavanjem na Prijedlog liste ne stječe se pravo na dodjelu stipendije, pa tužiteljica pogrešno smatra da je u predmetnom slučaju imala neko stečeno pravo. Također, u razdoblju između sastavljanja konačnog Prijedloga liste i donošenja odluke o odabiru nije došlo do promjene kriterija, jer je pogrešno poistovjećivati kriterije za uvrštavanje na Prijedlog liste s konačnom odlukom koliko će stipendija biti dodijeljeno.

Koliko će stipendija i u kojem iznosu biti dodijeljeno odlučuje ovdje tuženik, ali pritom nije ovlašten odstupiti od redoslijeda podnositelja utvrđenog Prijedlogom liste. Dosljedno tome, konkretni Prijedlog liste sadržava dva popisa studenata, naslovljenih kao studenti koji ispunjavaju uvjete (uz njihovo rangiranje po kriterijima iz Pravilnika), odnosno studenti koji ne ispunjavaju uvjete.

              Prigovorom na Prijedlog liste podnositelj može osporavati obradu podataka prilikom sastavljanja Prijedloga liste. Pored toga, tužitelj u upravnom sporu uspješno bi mogao osporiti zakonitost odluke donesenu primjenom Pravilnika da je stipendija dodijeljena podnositelju koji je niži na rang-ljestvici sadržanoj u Prijedlogu liste (tj. da je, u okviru dodijeljenog broja stipendija, tužitelj „preskočen“ prilikom dodjele), ili da je došlo do bitne povrede postupka koja je mogla utjecati na to hoće li se na rang-ljestvici nalaziti na mjestu obuhvaćenom dodijeljenim brojem stipendija. Zakonitost ovovrsne odluke tužitelj, međutim, ne može utemeljeno osporiti isključivo zbog toga što je tuženik, u okviru svojih ovlasti, odlučio dodijeliti stipendije u broju koji ne obuhvaća cjelokupni Prijedlog liste.

              U konkretnom slučaju, tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje (u smislu čl. 34. st. 1. ZUS-a) da je njena prijava pogrešno bodovana, niti da je barem 50 bolje rangiranih kandidata ostvarilo bodove manje od njenih ili da ih najmanje toliko nije ispunjavalo neku od pretpostavki za dodjelu stipendije, niti da je odlukom o dodjeli stipendija obuhvaćen neki kandidat koji se na rang-ljestvici nalazi ispod tužiteljice. Stoga, u pogledu merituma ove upravne stvari, riješenog odlukom tuženika od 30. prosinca 2019., nema pravne osnove za usvajanje njenoga tužbenog zahtjeva.

              Nadalje, rješenje tuženika od 24. siječnja 2020. bazira se na pravilnoj primjeni norme članka 77.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 123/17). Prema toj odredbi, protiv pojedinačnih akata predstavničkog tijela i općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana kojima se rješava o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, ne može se izjaviti žalba, već se može pokrenuti upravni spor. Usto, odluka od 30. prosinca 2019. ne sadržava uputu o pravnom lijeku, pa propuštanje roka za podnošenje tužbe (do čega ovdje nije došlo) sâmo po sebi ne bi tužbu činilo nepravodobnom (čl. 111. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09). Uglavnom, Sud je ionako ocijenio meritum tužiteljičinih prigovora, te je, zbog prethodno iznesenih razloga, utvrdio da su ti prigovori neosnovani.

              Pri neosnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari, ne postoji pravni temelj da usvajanje uzgrednoga tužbenog zahtjeva što se odnosi na naknadu štete.

              Uzevši u obzir navedeno, osporene odluke tuženika ocjenjuju se zakonitima.

              Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 59. stavak 1. i članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 22. travnja 2020.

 

           S u d a c

 

dr. sc. Alen Rajko, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.