- 1 -              Revd 625/2020-2

Broj: Revd 625/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. R. iz S., koga zastupaju punomoćnici Ž. P. i D. G., odvjetnici u O. društvu P. i G. iz Z., protiv tuženika E. osiguranje d.d., Z., koga zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u O. društvu G. i partneri, Pisarnica S. 1, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-332/19-2 od 22. listopada 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, broj Pn-151/16 od 1. ožujka 2018., u sjednici održanoj 22. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

              Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije pozivom na odredbu čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, a prema kojem kod dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja zbog čega je nužno da ponekad prilikom dosuđivanja pravičnih novčanih naknada zbog povrede prava osobnosti dolazi, a ponekad ne, do određenih odstupanja od iznosa pravičnih novčanih naknada navedenih u Orijentacijskim kriterijima koje je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvatio na sjednici održanoj 29. studenoga 2002., koji su aktualni i u primjeni čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO), a što je sve u skladu sa čl. 1100. ZOO-a (tako i revizijski sud u odlukama broj Rev-1391/13 od 27. lipnja 2017., Revr-412/16 od 18. listopada  2016. i dr.).

              Upravo u skladu s navedenim shvaćanjem drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci, vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja, tužitelju dosudio naknadu štete zbog povrede prava osobnosti.

Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a riješio kao u izreci.

Zagreb, 22. travnja 2020.