- 1 -              Revd 365/2020-2

Broj: Revd 365/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. D. iz D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u D. protiv tuženika A. K., iz M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u D., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-690/2019-2 od 18. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-798/17 od 9. travnja 2019., u sjednici održanoj 22. travnja 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-690/2019-2 od 18. rujna 2019. se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužitelj M. V. D. iz D. je podneskom od 28. studenog 2019. podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-690/2019-2 od 18. rujna 2019.

Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Tužitelj je u prijedlogu naznačio pravno pitanje zbog kojeg predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije.

Međutim u prijedlogu nisu izneseni razlozi važnosti naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u skladu s odredbom čl. čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Time što tužitelj tvrdi da je pitanje važno samo zbog toga što o naznačenom pitanju nema prakse revizijskog suda, a bez dodatnog obrazloženja zašto je pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, nije udovoljeno formalnom kriteriju dopuštenosti revizije.

Podredno se napominje da je glede otuđenja stvari o kojoj teče parnica na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (5/19) održane 21. listopada 2019. zauzeto pravno shvaćanje:

„Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe.“

Međutim ovo shvaćanje se primjenjuje samo za slučaj kada je tuženik bio vlasnik stvari, pa je tu stvar otuđio tijekom parnice, što ovdje nije slučaj. Tuženik u parnici na koju se pozvao ovdje tužitelj nije u toj parnici dokazao da je bio izvanknjižni vlasnik nekretnine niti u vrijeme podnošenja tužbe niti u vrijeme zaključenja glavne rasprave, pa nije mogao prava na nekretnini tijekom parnice pravnim poslom prenijeti na trećega (tužitelja iz ove parnice).

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 22. travnja 2020.