Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 382/2020-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 382/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz S., K., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. d.o.o. Z., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj -2886/2019-2 od 17. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6587/16-128 od 30. travnja 2019., u sjednici održanoj 22. travnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj -2886/2019-2 od 17. rujna 2019. se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj A. H. iz S. je podneskom od 12. prosinca 1029. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj -2886/2019-2 od 17. rujna 2019.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su zaključili da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz razloga jer predmetni Samoupravni sporazuma broj sklopljen između prednika stranaka 1986. godine nije ništav, te da taj sporazum ne predstavlja ugovor o ortakluku. Pritom su sudovi utvrdili da iz zaključenog sporazuma ne proizlazi da su stranke imale jasnu namjeru i cilj zajednički udružiti sredstva radi zajedničke izgradnje lokala i stjecanja zajedničke dobiti, već iz odredaba Sporazuma jasno i nedvojbeno proizlazi da je cilj udruživanja sredstava pravovremeni dovršetak izgradnje lokala i njegovog uređenja, kao i stjecanje prava na desetogodišnji zakup po povlaštenim uvjetima.

 

Zbog iznijetih razloga odluka u ovom sporu ne ovisi o odgovoru na naznačena pravna pitanja koja se odnose na primjenu odredaba o ortakluku iz paragrafa 1175-1215 Općeg građanskog zakonika i na ništavost predmetnog SAS-a, pa pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP (tako u više odluka Vrhovnog suda RH, primjerice broj Rev-655/16-2 od 12. prosinca 2017.).

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 22. travnja 2020.

 

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu