Pr-1082/18

                                                                                                                                         Pr-1082/18

REPUBLIKA HRVATSKA

                         OPĆINSKI SUD U SPLIT

                                  Dračevac, Ex vojarna Sv. Križ

                            21000 Split

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Z. B., iz K. S., O.:…, zastupanog po punomoćnicima M. J. i M. B., odvjetnicima u S., protiv tuženika A. d.d., Z., O.:…, zastupanog po predsjedniku uprave G. J. i članici uprave D. Š., a oni po odvjetnicima iz O. društva G. & P. d.o.o. iz Z., P. S. I., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2020. u prisutnosti M. J., odvjetnika u S. i B. I., odvjetnice u S., objavljene dana 21. travnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 16.044,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koji vrijedi na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1.1.2014. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

 

II Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana nadoknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 15.875,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

      Obrazloženje

              Tužiteljica je 27.12.2018. podnijela tužbu u kojoj navodi da je zaposlena kod J. d.d. od 16. travnja 1998. godine. Između tuženika kao ugovaratelja osiguranja i poslodavca s jedne strane, i osiguratelja E. d.d. Z. kao osiguratelja s druge strane, u korist osiguranika-tužiteljice sklopljen je ugovor o osiguranju pod brojem police broj … u Z. 17. lipnja 2004. u razdoblju od 1. siječnja 1990 do 1. siječnja 2014.. Policom da je ugovorena svota za doživljenje u iznosu od  16.044,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i isplate. Tuženik s jedne strane kao poslodavac i tužiteljica s druge strane kao osiguranik i zaposlenik zaključili su ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja dana 10. svibnja 1990. Tim ugovorom tuženik se kao ugovaratelj i korisnik osiguranja iz citirane police osiguranja života obvezao poštivati sve odredbe iz ugovora o osiguranju za cijelo vrijeme trajanja osiguranja te po doživljenju zaposleniku kao osiguraniku isplatiti osiguranu svotu. Prema tome ugovor o međusobnim pravima ili obvezama od 10. svibnja 1999., na osnovi police broj … od 17. lipnja 2004. tužiteljica da ima tražbinu prema tuženiku u iznosu od 16.044,00 EUR u kunskoj vrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a koji vrijedi na dan isplate te zakonsku zateznu kamatu na taj iznos od trenutka dospijeća police tj. 1. siječnja 2014. do isplate. Tuženik da nije ispunio obvezu iz ugovora od 10. svibnja 1990 pa da tužiteljica traži u ovom postupku da sud obveže tuženika isplati tužiteljici zatraženi iznos sa zateznom kamatom kao i da joj nadoknadi troškove postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

U odgovoru na tužbu od 22.3.2019. tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti, prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva i traži nadoknadu parničnog troška.

Tužiteljica u podnesku od 18.4.2019. navodi da nakon što je podnijela tužbu, da je uslijedila promjena tvrtke tuženika pa da u subjektivnom dijelu uređuje tužbu pa kao tuženika označava A. d.d.

              Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja od 10.5.1999., Police osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja br. … od 17. lipnja 2004., kopije radne knjižice, Uvjeta za osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja, Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja iz osiguranja života, dopisa A. life osiguranje d.d. od 21.1.2020., pročitana je spisu priložena dokumentacija te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke.

 

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

 

              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu osigurane svote za doživljenje u iznosu od 16.044,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju H. narodne banke koji vrijedi na dan isplate.

 

              Tužiteljica je radni odnos zasnovala kod prednika tuženika J. d.d. 16.4.1998., a što među strankama nije sporno te proizlazi iz kopije Radne knjižice (list 6-8 spisa).

 

              Tužiteljica je kao osiguranik-zaposlenik sklopila s poslodavcem J. d.d., S., Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja od 10.5.1999. (dalje: Ugovor) kojim ugovorom se poslodavac obvezao isplatiti tužiteljici osiguranu svotu za slučaj doživljenja (članak 3.). Svrha sklapanja Ugovora je da se za tužiteljicu kao radnicu kod tuženika stvori određena pogodnost u slučaju duljeg rada kod istog.

 

              Među strankama je sporna mjesna nadležnost suda.

 

              Člankom 6. Ugovora stranke su ugovorile, da će sve možebitne nesporazume nastale u provođenju tog ugovora ugovorne stranke pokušati riješiti međusobnim ugovorom, a ukoliko to ne bude moguće, da je mjesno nadležan sud u sjedištu poslodavca. Tužiteljičin poslodavac je bila pravna osoba s poslovnom jedinicom izvan svog sjedišta (J. d.d., S.), a ovaj spor proizlazi iz pravnog odnosa te jedinice pa proizlazi, da je pored O. suda u Z. kao općemjesno nadležnog suda, mjesno nadležan i O. sud u S. na čijem se području rad obavljao (čl.65. u svezi čl. 59. ZPP). Dakle, prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda nije osnovan.

 

              Sporna je aktivna i pasivna legitimacija stranaka. Naime, tužena tvrdi da je na predmetnoj polici osiguranja života kao ugovaratelj i korisnik naveden tuženik, a ne tužiteljica, te da osiguranu svotu može isplatiti samo osiguravatelj, a ne tuženik.

 

              U provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da su tužiteljica i pravni prednik tuženika zaključili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja od 10.5.1999. radi utvrđenja međusobnih prava i obveza te uvjeta o načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života, koji je sklopio poslodavac kao ugovaratelj osiguranja za osiguranje života osiguranika-tužiteljice (čl. 1. i 2. Ugovora) s E. životnim osiguranjem d.d.

             

Člankom 2.Ugovora propisano je da se poslodavac obvezuje kao ugovaratelj i korisnik osiguranja iz police osiguranja života br. … sklopljene s E. životnim osiguranjem d.d. poštivati sve ugovorne obveze za cijelo vrijeme trajanja osiguranja. Člankom 3. Ugovora poslodavac se obvezao isplatiti osiguraniku-zaposleniku za slučaj doživljenja osiguranu svotu.

 

Kako tužiteljica kao radnica kod prednika tuženika traži od tuženika isplatu osigurane svote za doživljenje na temelju Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja od 10.5.1999., a kojim Ugovorom se poslodavac (pravni prednik tuženika) obvezao isplatiti osiguraniku (tužiteljici) zatraženu osiguranu svotu proizlazi, da je tužiteljica aktivno, a tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku pa da prigovori tuženika nisu osnovani.

 

              Nadalje, člankom 5. Ugovora propisano je da je Polica osiguranja života br. … sa svim ostalim sastavnim dijelovima, sastavni dio Ugovora od 10.5.1999.              Spisu je priložena Polica osiguranja života br. … (list 5) iz koje proizlazi da je prednik tuženika J. d.d. (S.,) kao ugovaratelj i korisnik osiguranja ugovorio s osigurateljem E. životnim osiguranjem d.d. osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja, da je osiguranik tužiteljica Z. B., da je početak osiguranja 1.1.1999., istek osiguranja 1.1.2014., a osigurana svota za doživljnje je 16.044,00 Eur.

 

Tužiteljica saslušana u svojstvu parnične stranke navodi kako joj je poslodavac 2010. otkazao ugovor o radu pa proizlazi da je tužiteljica kod prednika tuženika bila više od 10 godina u radnom odnosu računajući od trenutka sklapanja ugovora o osiguranju života do otkaza i da nije izgubila pravo da traži isplatu osigurane svote u smislu čl. 4. st. 1. Ugovora.

 

              Nadalje, iz spisu priloženog dopisa (list 67 spisa) A. L. osiguranje d.d. (pravni slijednik E. životno osiguranje d.d.) proizlazi da je polica br. … otkupljena od strane E. osiguranje d.d. dana 1.1.2008. Pravo na otkup police osiguranja obuhvaća ugovaratelja osiguranja i samog osiguratelja, a kako proizlazi iz čl. 954. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje:ZOO/91) te čl. 25. Uvjeta za osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja. S obzirom na navedeno i kako stranke Ugovorom nisu isključile pravo ugovaratelja osiguranja i osiguratelja na otkup police, sud zaključuje da je ugovor o osiguranju prestao onog trenutka kada je E. osiguranje d.d., prije nego li je nastupio osigurani slučaj, otkupio policu osiguranja. Dakle, otkupom police osiguranja prestao je ugovor o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja koji je prednik tuženika sklopio s E. životnim osiguranjem d.d.

 

              Među strankama je sporno je li prestankom ugovora o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja (1.1.2008.), prestao važiti i Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja sklopljen između tužiteljice i poslodavca (prednika tuženika) od 10.5.1999. odnosno je li prestala obveza tuženika da isplati tužiteljici osiguranu svotu za doživljenje.

 

              Kako iz citiranog čl. 5. Ugovora proizlazi da je polica osiguranja sastavni dio Ugovora proizlazi, da je sudbina Ugovora vezana uz sudbinu ugovor o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja (Gž R-2300/16 od 13.11.2017., Gž R-488/16 od 19.3.2018.). Stranke su Ugovor vezale uz ugovor o osiguranju i njime su regulirale prava i obveze stranaka u vezi s ugovorom o osiguranju pa sud zaključuje, da je prestankom ugovora o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja prestao važiti i Ugovor stranaka odnosno, prestala su prava i obveze koje za stranke proizlaze iz tog Ugovora. U prilog navedenom zaključku ide činjenica što stranke Ugovorom i ugovorom o osiguranju života nisu ugovorile za tužiteljicu pravo da na bilo koji način utječe na pravnu sudbinu ugovora o osiguranju života u kojem je navedena kao osiguranik dok s druge strane, iz čl. 1. i čl. 2. Ugovora proizlazi da prava i obveze ugovornih strana traju za vrijeme trajanja osiguranja, dok je čl. 5. utvrđeno da polica osiguranja čini sastavni dio Ugovora zajedno sa svim sastavnim dijelovima-dokumentima osiguratelja koji se odnose na ugovor o osiguranju života, i prema kojem je E. osiguranje d.d. imao pravo izvršiti otkup police.

 

              Slijedom navedenog, budući je Ugovor tužiteljice i prednika tuženika prestao prije nego što je tužiteljica stekla pravo na isplatu otkupne vrijednosti police, a ujedno E. osiguranje d.d. otkupom police prije isteka osiguranja nije prekršio odredbe Ugovora i ugovora o osiguranju, proizlazi da je prestala obveza tuženika da isplati tužiteljici osiguranu svotu za doživljenje pa je zahtjev tužiteljice za isplatu osigurane svote za doživljenje valjalo odbiti kao neosnovan.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., drugdje u tekstu ZPP) pa je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema popisanom trošku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na 4 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za svaku od navedenih radnji iznos od 2.500,00 kn, što zbrojeno i uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe za davanje odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 250,00 kn daje iznos od 15.875,00 kn.

 

Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku pripada zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13.,93/14., 55/16., 73/17.).

Split, 21. travnja 2020.

 

            s u t k i nj a

 

                                                                                                                      mr.sc. Ivana Erceg Ćurić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, u 3 primjeraka.

 

 

-za točnost otpravka

ovlašteni službenik-

/D. V./