Poslovni broj: 18  UsImio-325/19-7

 

 

 

  

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU             

Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu,  po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke M. F., u upravnom sporu tužitelja N. T. iz S., D. p. .., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3., Zagreb, radi prava iz mirovinskog osiguranja, dana 21. travnja 2020., 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I.Tužba se uvažava

II.Poništava se rješenje tuženika, Klasa: UP/II-141-02/19-01, Urbroj:341-99-05/3-19-006979 (broj spisa: 728411), od 26. rujna 2019.god.

III. Predmet se vraća tuženiku na novi postupak.

 

podredno

 

I.Tužba se uvažava.

II.Poništava se rješenje tuženika, Klasa: UP/II-141-02/19-01, Urbroj:341-99-05/3-19-006979 (broj spisa: 728411), od 26. rujna 2019.god.

III.Utvrđuje se tužitelju pripada pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ii potpunog gubitka radne sposobnosti.“

 

Obrazloženje

 

Rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-141-02/19-01, Urbroj:341-99-05/3-19-006979 (broj spisa: 728411) od 26. rujna 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), Područnog ureda u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/18-01, Urbroj: 341-1-05/3-18-27400, broj: 49349 od 03. studenog 2018. a kojim rješenjem tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu pobija citirano rješenje tuženika u bitnome navodeći da u izvršenju presude ovoga suda … od 05. rujna 2019. nije postupljeno po pravnom shvaćanju izraženom u istoj. Tužitelj u tužbi izražava nezadovoljstvo nalazom i mišljenjem vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektor za vještačenje, od 23. rujna 2019. te se ističe da je tužitelj prve smetnje iz kruga PTSP-a osjetio tijekom rata (1993.), da se od tada nalazi u kontinuiranom psihijatrijskom ambulantnom tretmanu, da je više puta liječen u okviru Dnevne bolnice, da sve bolesti imaju isključivo uzrok u Domovinskom ratu, odnosno da su nastale svezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske te da medicinska dokumentacija govori o pogoršanju bolesti. Posebno se ističe da se u posljednjem otpusnom pismu od 11. svibnja 2017. utvrđuju dijagnozu PTSP chr.(F.43.1), Poremećaj prilagodbe (F.43.2), Trajne promjene osobnosti (F.62.0) i Sy depressivum (F.33.2), da je unatoč provedenim mjerama liječenja (grupna individualna psihoterapija) pri otpustu bez značajnijeg poboljšanja u odnosu na stanje kod prijema. Nadalje se u tužbi opisuju psihičke tegobe tužitelja te se navodi da kod istog, pored obimnih psihičkih smetnji, postoje i tegobe sa kralježnicom pozivajući se na EMG od 11. srpnja 2016., 23.rujna 2010 te od 22. rujna 2008. Nadalje, u tužbi se citiraju odredbe članka 9. stavak 2.  3. te članka 15.stavak 3. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, br. 67/17, 56/18-u nastavku: Uredba) te ukazuje na manjkavosti nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka te se posebno ističe da je tužitelj prvi put bolnički liječen 2006. godine te da je protek vremena (13 godina) bio dovoljan da se utvrdi kronificitet, odnosno nepromjenjivost dijagnoza a samim time i da se tužitelju procjeni radna sposobnost, da gubitak radne sposobnosti bilo djelomični bilo potpuni mogu imati i osobe koje nisu psihički bolesne nego imaju psihičke poremećaje tipa PTSP ili trajnih promjena osobnosti a koji da su u koliziji s opisom poslova radnog mjesta tužitelja (odgovornost i psihička napetost uslijed stresa oko izvođenja radnog procesa prilikom vođenja vlastitog obrta). Nadalje se u bitnome ističe da nije istinit navod nalaza i mišljenja da tužitelj od 2016. godine nije bolnički liječen jer da je tužitelj zbog bitnog pogoršanja psihičkog stanja liječen u KBC S., Regionalni centar za psihotraumu, .. o čemu svjedoči otpusno pismo od 11. svibnja 2017., ali i ostala medicinska dokumentacija. Posebno se upire na to da se vijeće viših vještaka nije izjasnilo kada će stanje kod tužitelja biti konačno odnosno trajno a time i „sazrelo“ za konačnu procjenu radne sposobnosti tužitelja prema opisu poslova radnog mjesta iznesenim u obrascu 2 IN. Tužitelj je  uz tužbu dostavio i medicinsku dokumentaciju odnosno specijalističke nalaze koji datiraju kroz razdoblje od ožujka 2019. do 25.rujna 2019. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba uvaži, citirano rješenje tuženika poništi te predmet vrati na ponovni postupak odnosno podredno da se citirano rješenje tuženika poništi te utvrdi da tužitelju pripada pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ii potpunog gubitka radne sposobnosti.

              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbeni zahtjev nije osnovan, da je osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa svim važećim zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Ističe se naime da tužbeni navodi tužitelja nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, budući je rješenje doneseno u izvršenju presude ovoga suda broj  … od 05. rujna 2019. a temeljem stručnog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: ZOSI) i u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja u mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 67/2017, 56/18) od 23. rujna 2019. te temeljem medicinske dokumentacije, koja je priložena uz raniji zahtjev, da je Vijeće viših vještaka ZOSI-a potvrdilo da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, da je svoje stručno mišljenje i nalaz jasno i dobro obrazložilo te da je temeljem istog i donijeto osporavano rješenje.  Slijedom svega navedenog tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu osnovano te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

              Tužitelj se na uredno dostavljenu tužbu nije očitovao.

U smislu odredbe članka 36. stavka 4. ZUS-a sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a)  i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena na prvostupanjsko rješenje od 03.studenog 2018. kojim tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, uz obrazloženje u bitnome da je  temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 – dalje: ZOMO).

Odredbom članka 39. ZOMO-a propisana su prava na osnovi smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog gubitka radne sposobnosti i potpunog gubitka radne sposobnosti. Stavkom 1. istog članka propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. istog članka je propisano da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

Iz navoda tužbe, odgovora na tužbu te sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi  kao nesporno da je predmetni upravni postupak za ostvarivanje predmetnog prava iz mirovinskog osiguranja pokrenut u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 03. svibnja 2018.; da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po navedenom zahtjevu, pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka ZOSI, Područnog ureda u S., evidencijski broj vještačenja: … od 08.kolovoza 2018. prema kojem kod tužitelja za sada ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost kao ni djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti; da je na temelju tog nalaza i mišljenja prvostupanjskim rješenjem od 03. studenog 2018. predmetni zahtjev odbijen, da je tužitelj na to rješenja izjavio žalbu; da je povodom žalbe tužitelja tuženik pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka ZOSI, Središnje službe, evidencijski broj vještačenja: … od 05.veljače 2019. prema kojem se ne nalazi da je radna sposobnost tužitelja trajno smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja; da je potom na temelju navedenih  nalaza i mišljenja tuženik rješenjem od 11. veljače 2019. žalbu tužitelja odbio; da je tužitelj protiv tog rješenja pred ovim sudom pokrenuo upravni spor te da je presudom ovoga suda, poslovni broj: … od 05. rujna 2019. navedeno rješenje tuženika poništeno te predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak jer u bitnome, prema stajalištu suda, nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka nije potpuno obrazloženo niti sadrži sve činjenice koje su sa medicinskog stajališta važne za donošenje pravilnog rješenja.

U izvršenju navedene presude tuženik je predmet proslijedio vijeću viših vještaka ZOSI, Središnjeg ureda u Z. koje je donijelo nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja … od 23. rujna 2019.

Vijeće viših vještaka u navedenom nalazu i mišljenju a temeljem medicinske i druge dokumentacije u spisu, imajuću u vidu navode žalbe kao i navedenu presudu ovoga suda utvrđuje da je tužitelj rođen .., da ima …, da je po zanimanju trgovac, da radi u trgovačkom obrtu, da je ostvario 27 godina radnog staža, da nije na bolovanju, da je hrvatski branitelj, da nema ostvaren status HRVI, da su psihijatrijske intervencije kod tužitelja započele 1993. (nalaz 21. siječnja 1993.) – reaktivna neuroza (anksiozno depresivno stanje) da se ne navodi uzrok, sudjelovanje u Domovinskom ratu. Navodi se da je već tada  je PTSP poznat u psihijatriji dok da neuroza ima drugi značaj. U slijedećim nalazu psihijatra od 03. travnja 2001. da se navodi PTSP, da je tužitelj do 2006. godine isključivo ambulantno liječen, da  psiholog 20. ožujka 2007. potvrđuje PTSP i depresiju kod primarno nezrele osobnosti (ovo je u prilog nalaza iz 1993). Od 2006. godine tužitelj da je u kombiniranom psihijatrijskom liječenju ambulantno i putem Dnevne bolnice KB S., da se u nalazu 20. listopada 2017. podcrtava nalaz radne disfunkcije, no, medikamentozna terapija da je identično koncipirana (anksiolitik, antidepresiv, blagi hipnotik) iz čega da proizlazi da od 2016. godine nije bolnički liječen, da je medikamentozna terapija u koncepciji ista te je vijeće viših vještaka upravo radi takvog praćenja ukazalo da potvrđuje stav vijeća vještaka jer su isti na kliničkom pregledu ustanovili kompenzirano psihičko stanje budući da dvije godine nema pogoršanja, nema bolničkog liječenja te da je terapija identična. Slijedom gore navedenoga vijeće viših vještaka ostaje u potpunosti kod nalaza od 05. veljače 2019. te se ističe da ponovno ne nalaze iz opisa psihijatra psihotični nivo funkcioniranja koji bi otvorio mogućnost kolizije sa radnim mjestom gdje je tužitelj u opisu u obrascu 2 IN odgovoran za poslovanje obrta, nabavu, transport te konstanto izložen stresu zbog poslovne nesigurnosti.

Tuženik je osporavano rješenje utemeljio na navedenom nalazu i mišljenju te je žalbu tužitelja na prvostupanjsko rješenje od 03.studenog 2018. odbio.

Tužitelj u tužbi prigovara nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka, na kojem je utemeljeno osporavano rješenje, u bitnome ističući da nije postupljeno po presudi ovoga suda, poslovni broj …, od 05. rujna 2019. te, pozivajući se na odredbe članka 9.stavak 2. i 3. te članak 15. stavak 3. Uredbe, ističe da tužitelj pored psihičkih smetnji, koje da su nastale u svezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske, ima i tegobe s kralježnicom te da u vezi s tim te obzirom na opis poslova u obrascu 2 IN nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka nije u dovoljnoj mjeri obrazložen.

Po ocjeni ovoga suda tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani.

Odredba članka 9.stavak 2. Uredbe propisuje  da je glavna bolest ona bolest koja sama ili pretežito uzrokuje trajno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili potpuni gubitak radne sposobnosti osiguranika, za sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Njezin je utjecaj na radnu sposobnost osobe koja se vještači odlučujući. Stavkom 3. istog članka propisano je da su druge bolesti koje utječu na smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili potpuni gubitak radne sposobnosti osiguranika, za sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim dosadašnjim poslovima, jesu one koje pojedinačno ili u skupini utječu nepovoljno na radnu sposobnost ili pojačavaju nepovoljno djelovanje glavne bolesti  na radnu sposobnost. U  slučaju da postoje dvije ili više bolesti koje jednako negativno djeluju na radnu sposobnost, glavna je ona koja ima očekivanu lošiju prognozu.                            

Odredba članka 15.stavak 1. Uredbe propisuje da ako vijeće vještaka utvrdi da kod osiguranika još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenu radnu sposobnost (jer je bolest u fazi liječenja ili nađena patološka stanja nisu dovoljno definirana pa je potrebna daljnja medicinska obrada i eventualno liječenje, ili utvrđena bolest nije do sada odgovarajuće ni dovoljno liječena), donosi nalaz i mišljenje da smanjenje radne sposobnosti ne postoji. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako vijeće vještaka utvrdi, na temelju anatomsko-funkcionalnog oštećenja organa i organskih sustava, kao i medicinskih kontraindikacija koje ta oštećenja uzrokuju, uspoređujući psihofizičke mogućnosti osiguranika zbog nastalih medicinskih kontraindikacija s psihofizičkim zahtjevima poslova koje osiguranik obavlja, da osiguranik, unatoč tome, može raditi na poslovima koje obavlja, donosi nalaz i mišljenje da smanjenje radne sposobnosti ne postoji.

Stavkom 3. istog članka propisano je da će Vijeće vještaka donijeti nalaz i mišljenje da smanjenje radne sposobnosti ne postoji i ako utvrdi da radna sposobnost osiguranika nije trajno smanjena za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika određene razine obrazovanja obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Iz nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka od  23. rujna 2019. je razvidno da je vijeće viših vještaka sukladno medicinskoj dokumentaciji tužitelja navelo  dijagnoze F43.1. (PTSP), F62.0 (promjene ličnosti), F.32.2  (depresija) te M53.1. (cervikobrajihalni sindrom) koje utječu na ocjenu radne sposobnosti tužitelja.  Iz obrazloženja nalaza i mišljenja je razvidno da se vijeće viših vještaka pozvalo na medicinsku dokumentaciju od 1993. pa nadalje detaljno navodeći psihičke tegobe tužitelja (1993.g. – reaktivna neuroza, 2001.g. PTSP, 2007.g. PTSP i depresija kod primarno nezrele osobe), tijek liječenja (do 2006. isključivo ambulantno liječenje, od 2006. pa nadalje kombinirano psihijatrijsko liječenja ambulanto i putem Dnevne bolnice, 2017.g.  radna disfunkcija uz nepromijenjenu medikamentoznu terapiju) i propisanu terapiju (anksiolitik, antidepresiv, blagi hipnotik) koja nije mijenjana kao i da tužitelj degenerativne promjene kralježnice liječi ambulantnim protokolima fizikalne terapije te vijeće viših vještaka, imajući u vidu opis poslova (obrazac 2 IN) koje tužitelj obavlja kao i navedenu presudu ovoga suda, jasno navodi da iz opisa psihijatra ne nalaze psihotični nivo funkcioniranja koji bi otvorio mogućnost kolizije sa radnim mjestom gdje je tužitelj u opisu u obrascu 2 IN odgovoran za poslovanje obrta, nabavu, transport te konstanto izložen stresu zbog poslovne nesigurnosti te ostaje kod svog nalaza i  mišljenja od 05. rujna 2019.

              Pored svega navedenog ovdje valja imati u vidu činjenicu da tužitelj nije na bolovanju (što isti tužbom ne spori) a vezano za tužbene navode da su opisane psihičke tegobe tužitelja odnosno PTSP posljedica njegovog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske valja reći da to iz nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka ne proizlazi, da spisu tuženog tijela ne prileži ratni put tužitelja te da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. Nadalje, iz medicinske dokumentacije od 11.svibnja 2017., na koju se pozva tužitelj, razvidno je da je tužitelj liječen u dnevnoj bolnici Klinike za psihijatriju od 18.travnja do 11.svibnja 2017. u grupnoj terapiji, dva puta tjedno, da je uredno sudjelovao u grupnom terapijskom procesu, da je manje intenziteta, da je adekvatniji u kontaktu, da zaostaju smetnje u sklopu PTSP kao i depresivne smetnje. Iz nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka je razvidno da su isti navedeno imali u vidu vezano za utvrđene dijagnoze kao i propisanu terapiju, koja je, kako je i gore navedeno nepromijenjena.              

Uzevši u obzir sve navedeno te citirane odredbe ovaj sud drži da  tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani. Tužitelj tijekom ovoga spora nije dostavio dokaze odnosno predložio izvođenje dokaza (npr. vještačenje po stalnom sudskom vještaku odgovarajuće specijalnosti) kojima bi doveo u sumnju nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka.  Nadalje, valja reći da je u konkretnom slučaju relevantno zdravstveno stanje i medicinska dokumentacija tužitelja u vrijeme vještačenja u upravnom postupku, dakle, medicinska dokumentacija koja prileži spisu tuženog tijela, a temeljem koje je su stručna tijela vještačenja i dala svoje nalaze i mišljenja. Medicinska dokumentacija koju je tužitelj dostavio uz tužbu (od lista 7. do lista 15. spisa) ne prileži spisu tuženog tijela te stoga nije od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja. Ta dokumentacija može biti razmatrana u eventualnom novom postupku.

Slijedom svega navedenog, a posebno kod činjenice da su ovlašteni vještaci, po ocjeni ovoga suda, svoju ocjenu dali u postupku provedenom sukladno odredbama ZOMO te odredbama Uredbe,  da su nalazi i mišljenja izrađeni sukladno pravilima struke, utemeljeni na medicinskoj i drugoj dokumentaciji u spisu, da je tužitelj pregledan od strane prvostupanjskog tijela vještačenja, da je vijeće viših vještaka svoj nalaz i mišljenje dostatno obrazložilo, te kod činjenice da tužitelj nije predložio relevantne dokaze koji bi doveli u sumnju taj nalaz i mišljenje, ovaj sud nema razloga isti ne smatrati vjerodostojnim dokazom te drži da je tuženiku služio kao valjana osnova za donošenje osporavanog rješenja. Navedenim ovaj sud drži u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. ZOMO.

U svemu izloženom, pobijano rješenje tuženika je zakonito, u predmetnom upravnom postupku nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je, a kako je pobijano rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 21. travnja 2020.

                                                                                                                                            S U D A C

 

                                                                                                                                            Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka  iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (u tri primjerka), putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

DNA:

-tužiteljici,

-tuženiku,

-u spis.

 

Rj.:

-spis u kalendar 30 dana