- 1 -              Rev 141/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 141/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. I. iz P., ..., OIB: ..., protiv prvotuženika S. Đ. iz S. B., ..., OIB: ..., drugotužene M. Đ. iz S. B., ..., OIB: ... i trećetuženika J. Đ. iz S. B., ..., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnici I. Đ. V. odvjetnici u S. B., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i uspostave prijašnjeg stanja u zemljišnim knjigama, odlučujući o reviziji svih tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovnog broja Gž-2559/2014-2 od 29. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovnog broja P-884/2013-46 od 7. listopada 2014., u sjednici održanoj 21. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Revizija prvotuženika S. Đ., drugotužene M. Đ. i trećetuženika J. Đ. se djelomično prihvaća i to u pogledu trećeg revizijom postavljenog pitanja, pa se preinačava presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovnog broja Gž 2559/2014-2 od 29. travnja 2015. u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovnog broja P-884/2013-46 od 7. listopada 2014. pod točkom II. i III., te se preinačava i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovnog broja P-884/2013-46 od 7. listopada 2014. u dijelu pod točkom II. i III. izreke i sudi se:

 

Preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovnog broja P-884/2013-46 od 7. listopada 2014. u dijelu pod točkama II. i III. izreke i odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

"Određuje se u zemljišno-knjižnom ulošku broj 1221 k.o. O. kč.br. 382/2 Oranica u R. od 1 jutra, 1262 čhv, kč.br. 457 Livada u R. sa 5008 m2,  sa 1392 čhv, kč.br. 458 Oranica u R. sa 926 m2 i kč.br. 081/1 DIO – Šuma u R. od 167 m2, 46 čhv, uspostava zemljišnoknjižnog stanja prije upisa uknjižbe ugovora o darovanju iz toč. I izreke ove presude, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena M. Đ. i J. Đ., oboje iz S. B., ..., svakog u ½ dijela uz istovremeni upis tih dijelova na ime i u vlasništvo tuženika S. Đ. iz S. B., ....

 

Provedbu ove presude izvršit će Općinski sud u Slavonskom Brodu, po pravomoćnosti".

 

II. Odbija se zahtjev prvotuženika S. Đ., drugotužene M. Đ. i trećetuženika J. Đ. za naknadu troška revizije.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija prvotuženika S. Đ., drugotužene M. Đ. i trećetuženika J. Đ. u pogledu prvog i drugog revizijom postavljenog pitanja se odbacuje, kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom suđeno:

 

"I. Pobija se Ugovor o darovanju od 10. prosinca 2008.godine kojim je tuženik – dužnik S. Đ. iz S. B., ..., besteretno otuđio nekretnine označena sa:

 

- kč.br. 382/2 Oranica u R. od 1 jutra, 1262 čhv,

- kč.br. 457 Livada u R. sa 5008 m2, 1392 čhv,

- kč.br. 458 Oranica u R. sa 926 m2 i

kč.br. 081/1 DIO – Šuma u R. od 167 m2, 46 čhv, a sve tada upisane u zk.ul. broj 449 k.o. O.,  svojoj supruzi M. Đ. i J. Đ., oboje iz S. B., ..., svakom u ½ dijela, a koje su sada upisane u zk.ul.broj 1221 k.o. O., na imenima 2. i 3 tuženih, u dijelu u koje je potrebno za naplatu potraživanja tužitelja Z. I. iz P., ..., prema tuženiku S. Đ. u visini iznosa od 188.020,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od koja teče 12. listopada 2005.godine do 31.prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te iznos od 77.150,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 7. svibnja 2009.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo  tekućem polugodištu za pet postotnih poena na navedenim nekretninama dozvoljava namirenje radi naplate označenih iznosa.

 

II. Određuje se u zemljišno-knjižnom ulošku broj 1221 k.o. O. kč.br. 382/2 Oranica u R. od 1 jutra, 1262 čhv, kč.br. 457 Livada u R. sa 5008 m2,  sa 1392 čhv, kč.br. 458 Oranica u R. sa 926 m2 i kč.br. 081/1 DIO – Šuma u R. od 167 m2, 46 čhv, uspostava zemljišnoknjižnog stanja prije upisa uknjižbe ugovora o darovanju iz toč. I izreke ove presude, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena M. Đ. i J. Đ., oboje iz S. B., ..., svakog u ½ dijela uz istovremeni upis tih dijelova na ime i u vlasništvo tuženika S. Đ. iz S. B., ....

 

III. Provedbu ove presude izvršit će Općinski sud u Slavonskom Brodu, po pravomoćnosti.

 

IV. Odbija se prigovor prebijanja koji je istakao I-tuženik S. Đ. iz S. B., ..., kao neosnovan.

 

V. Odbija se tužitelj u dijelu preko dosuđenog u točk. I. izreke u iznosu od 17.534,85 kn.".

 

Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem i odbijajućem dijelu, pod točkama I., II., III. i IV. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude, njezinog dijela kojim je potvrđena točka I. do IV. izreke, reviziju su, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP), a koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 - dalje u tekstu: ZID ZPP/19), podnijeli svi tuženici.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dijelom nedopuštena, a dijelom dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Nižestupanjski sudovi su uz sljedeća utvrđenja bitna za ovu, revizijsku fazu postupka:

 

- da je prethodno donesenom pravomoćnom presudom dospjela tražbina tužitelja prema prvotuženiku u visini identičnom kao u točki I. izreke ove presude,

 

- da prvotuženik nije dokazao da bi imao dovoljno sredstava za ispunjenje navedene tražbine, pri čemu mu je mjesečna mirovina koja iznosi 6.528,42 kune opterećena ovrhama u korist tužitelja,

 

- da je prvotuženik ugovorima o darovanju navedenim u izreci prenio drugotuženici (ženi mu) i trećetuženiku (sinu mu) pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama, svakom u pola dijela,

 

- da drugotužena i trećetuženik nisu dokazali da im nije poznato da prvotuženik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tuženiku,

 

prihvatili tužbeni zahtjev usmjeren na pobijanje predmetnih darovnih ugovora u dijelu koje je potrebno za naplatu konkretno dokazanog dospjelog potraživanja tužitelja prema prvotuženiku, u tako utvrđenom iznosu, sve to temeljem čl. 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) te je (točkom II. izreke) odredio uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem prava vlasništva drugotužene i trećetuženika nad predmetnim nekretninama uz istovremeni upis prava vlasništva prvotuženika.

 

Nastavno na izraženo pravno shvaćanje revidenti, kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, postavljaju sljedeća pravna pitanja:

 

1. "Ima li mjesta tužbi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji u slučaju ako se pobijanjem ne olakšava namirenje vjerovnika, odnosno ukoliko pravna radnja dužnika ne dovodi negativne promjene u dužnikovoj imovini , a zbog koje radnje bi namirenje postalo otežano ili onemogućeno?",

 

2. "Isto tako je li su slučaju takve tužbe poduzeta radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo u odnosu koliko je potrebno za namirenje njegove tražbine",

 

3. "Može li se takvom tužbom tražiti uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja?".

 

Napominje se da su revidenti drugo i treće pitanje postavili kao jedinstveno ali ih je ovaj sud, obzirom da se radi o (po pravnom sadržaju i problematici) bitno različitim pitanjima, razdvojio u dva pitanja i tako ih numerirao, sve kako bi mogao jasnije i cjelovitije zauzeti pravno shvaćanje u ovoj pravnoj stvari, što nikako ne utječe na ikakva prava stranaka u ovome postupku.

 

Revidenti navode da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci nepodudarno sa pravnim shvaćanjem suda izraženim u odlukama Županijskog suda u Varaždinu poslovnih brojeva Gž-584/09 i Gž-94/06, Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž-3350/2012 te odlukama revizijskog suda poslovnih brojeva Rev-1008/2005, Rev-3824/1999 i Rev-697/2003.

 

Prvo revizijom postavljeno pitanje počiva na premisama da bi nižestupanjski sudovi utvrdili da se pobijanjem konkretnih pravnih radnji ne olakšava namirenje vjerovnika te da te radnje ne dovode do negativne promjene u dužnikovoj imovini, a zbog koje bi namirenje postalo otežano i onemogućeno. Međutim, nižestupanjski sudovi takovo pravno shvaćanje nisu izrazili; štoviše, oni su shvaćanja da će, iako možda u malom dijelu, time dug biti umanjen. Tako se postavljenim pitanjem ne dovodi u pitanje (u tom smislu neizraženo) pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, čime to pitanje nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, a čime dalje izostaje njegova važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U pogledu drugog prepoznatog pitanja za obrazložiti je da nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju upravo određuju pobijanje pravnog posla u obimu koliko je potrebno radi namirenja tražbine, konkretno specificirajući u izreci dosege toga pobijanja u kvantitativnom smislu i subjektivnom smislu kada se govori o tražbini tužitelja. Stoga se tim pitanjem ne može uspješno problematizirati pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci.

 

Slijedom navedenog, a u pogledu prva dva prepoznata pravna pitanja, sud je, temeljem čl. 392.b st. 3. ZPP-a, odlučio kao u izreci ovoga rješenja.

 

Međutim, sud prepoznaje važnost trećeg prepoznatog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, obzirom da u tom smislu, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci uistinu odudara od dosadašnje sudske prakse na koju se pozivaju revidenti (tako VSRH u Rev 697/2003-2), slijedom čega je revizija u pogledu tog pitanja ocijenjena dopuštenom.

 

Radi davanja odgovora na to pitanje spor se prvenstveno ima sagledati u svjetlu odredbe čl. 70. ZOO-a koja glasi: "Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.".

 

Već iz ovoga je razvidna ograničenost učinka pobijanja pravnih radnji na štetu vjerovnika. Ono se očituje u ograničavanju učinka toga pravnog posla prema tužitelju (vjerovniku), te se učinak se tog pobijanja ograničava na visinu potrebnu za namirenje tužiteljeve tražbine. Dakle, ide se samo za tim da se ograniči djelovanje pravnog posla i time otkloni njegov štetan učinak u odnosu na vjerovnika.

 

Ne radi se, dakle, o utvrđenju pravnog posla ništetnim niti o njegovom poništenju; pobijani pravni posao i dalje ostaje egzistentan, ali ograničenog učinka u odnosu na ograničeni krug osoba i samo koliko je potrebno za namirenje konkretne tražbine.

 

Stoga, a obzirom da djelomično uspješnim pobijanjem konkretnih darovnih ugovora nije došlo do promjene stvarnopravnog statusa konkretnih nekretnina u vidu prijenosa prava vlasništva sa drugotužene i trećetuženika (ponovno) na prvotuženika, nije bilo mjesta niti prihvaćanju tužbenog zahtjeva u pogledu uspostave zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe darovnih ugovora – brisanjem upisa prava vlasništva drugotužene i trećetuženika i upisom prava vlasništva prvotuženika u tom smislu.

 

Stoga ovaj sud utvrđuje da su, u dijelu u kojem su prihvatili tužbeni zahtjev kao pod toč. II. izreke prvostupanjske odluke, nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, čl. 70. ZOO-a, pa je u tom smislu valjalo prihvatiti reviziju kao djelomično osnovanu i preinačenjem nižestupanjskih odluka u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev. Stoga je, temeljem čl. 395. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

U dijelu kojem je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom III. izreke, za obrazložiti je da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odnosi na provedbu točke II. prvostupanjske presude (koja je ovom revizijskom odlukom preinačena) pa je isto i temeljem istih postupovnopravnih odredbi valjalo odlučiti i u pogledu drugostupanjske presude kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda u točki III. izreke.

 

U revizijskom postupku tuženici nisu uspjeli u osporavanju pravomoćno pobijenih pravnih radnji, koji dio tužbenog zahtjeva predstavlja sukus ovoga spora. Uspjeli su u pogledu osporavanja uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, no taj se dio tužbenog zahtjeva "samo" nadovezuje na prethodni, a tom se uspostavom prijašnjeg stanja pravo vlasništva ionako ne bi prenijelo na tužitelja ili koju treću osobu, nego bi do prijelaza toga prava došlo između samih tuženika. Stoga ovaj sud ocjenjuje da su djelomičnim uspjehom u revizijskom postupku tuženici, u kvalitativnom smislu, uspjeli samo u neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi postupka, pa je temeljem čl. 154. st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

 

Zagreb, 21. travnja 2020.