- 1 -              Rev 2947/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2947/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu tužitelj) M. F. iz B., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K. odvjetnik u B., protiv tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu tuženik) E. – d. p. d.o.o., B., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica V. J. odvjetnica u B., radi utvrđenja nezakonitosti otkaza odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1273/17-2 od 10. srpnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-140/16-32 od 31. svibnja 2017., u sjednici održanoj 21. travnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da Odluka od dana 07. travnja 2016. godine, kojom je tuženik E. – d. p. d.o.o., B., OIB … otkazao tužitelju M. F. iz B., OIB …, Ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme dana 01. svibnja 2008. godine, kao i Anex ugovora  od 01. ožujka 2015. godine, zaključen radi obavljanja poslova radnog mjesta Plinomonter - monter na održavanju II grupe, i to zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, nije dopuštena, te da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao istekom otkaznog roka od 1 mjesec i 22 dana od dana dostave odluke o otkazu tužitelja.

 

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja, kojim je predloženo da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na posao na radno mjesto Plinomonter - monter na održavanju II grupe, u roku od 8 dana.

 

III. Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

 

„Raskida se radni odnos između tužitelja-protutuženika M. F. iz B., OIB … i tuženika-protutužitelja E. – d. p. d.o.o., B., OIB ...“

 

IV. Određuje se dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika sa 31. svibnjem 2017. godine.

 

V. Odbija se kao neosnovan dio protutužbenog zahtjeva tuženika kojim je predloženo da se kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika odredi 30. svibnja 2016. godine, a sa kojim danom je tužitelju prestao radni odnos istekom otkaznog roka temeljem odluke od 07. travnja 2016. godine.

 

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 49.712,00 kn u roku od 8 dana.

VII. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutuženika E. – d. p. d.o.o. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-140/16-32 od 31. svibnja 2017. u dijelu pod točkama I., III, IV, V i VII izreke presude i točka VI u dijelu kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju da plati tužitelju–protutuženiku naknadu štete do iznosa od 37.284,00 kn.

 

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom VI izreke kojom je tuženiku- protutužitelju dosuđena naknada štete preko iznosa 37.284,00 kn i sudi:

 

Odbija se tužitelj-protutuženik sa zahtjevom da mu tuženik-protutužitelj na ime naknade štete isplati iznos od 12.428,00 kn.

 

III. Odbija se žalba tužitelja–protutuženika M. F. kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u dijelu pod točkama II, III i IV izreke presude.“

 

Protiv dijela drugostupanjske presude i to točke I. izreke reviziju je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a. i 373.b. ovog Zakona.

 

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje revident.

 

Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu. Zato nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 8. i 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet pobijanog dijela je zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije dopuštena odluka o otkazu Ugovora o radu od 7. travnja 2016. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa.

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj bio kod tuženika zaposlen na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2008. te Anexa ugovora od 1. ožujka 2015. na radnom mjestu Plinomonter-monter na održavanju II grupe,

 

- da je tuženik 7. travnja 2016. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog kršenja obveza iz radnog odnosa,

 

- da kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće i funkciju radničkog vijeća obavlja sindikalni povjerenik D. K.,

 

 

- da je sa sindikalnim povjerenikom D. K. direktor tuženika usmeno kontaktirao i usmenim putem saznao da je on sindikalni povjerenik, te je s njim još 2014. raspravljao o isplati božićnica i regresa,

 

- da tuženik nije o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju obavijestio sindikalnog povjerenika,

 

- da je tužitelj dva radna dana neopravdano izostao s posla, da je prethodno nekoliko puta udaljavan s posla zbog teških povreda radnih obveza.

 

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja te utvrdili da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju od 7. travnja 2016. nedopuštena, prihvatili su protutužbeni zahtjev tuženika te utvrdili sudski raskid Ugovora o radu sa 31. svibnjem 2017., naložili tuženiku da tužitelju naknadi štetu zbog sudskog raskida u iznosu 37.284,00 kuna, te sukladno navedenom odbili tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad.

 

Revident u reviziji navodi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i to odredbu sadržanu u čl. 153. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje ZR) i čl. 187. st. 8. ZR-a obzirom je u postupku utvrđeno da tuženik nije pisano obaviješten o imenovanju sindikalnog povjerenika, te da stoga sudovi nisu mogli prihvatiti tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je odluka tuženika o predmetnom otkazu ugovora o radu ništetna na temelju odredbi iz čl. 150. st. 1. i st. 3. toč. 2. st. 12. u svezi čl. 153. st. 3. ZR-a.

 

Odredbom sadržanom u čl. 153. st. 4. propisano je da ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. ovoga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

 

Odredba čl. 187. st. 8. ZR-a glasi kako slijedi:

 

„Sindikat mora pisano obavijestiti poslodavca o imenovanju sindikalnog povjerenika, odnosno sindikalnog predstavnika.“

 

Odredba čl. 150. st. 1. ZR-a propisuje:

 

„Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.“, dok je odredbom čl. 150. st. 3. t. 2. i 12. propisano da se važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju osobito odluke o planu te razvoju i politici zapošljavanja i otkazu, te  da je odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je da je tuženik tek 10. listopada 2016. pisano obaviješten da je kod tuženika 22. rujna 2014. D. K. izabran za sindikalnog povjerenika. Međutim također je utvrđeno saslušanjem direktora tuženika da je isti usmeno nekoliko puta razgovarao sa D. K. o božićnicama i regresima upravo kao sindikalnim predstavnikom radnika tuženika.

 

Stoga pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena prihvaća i revizijski sud. Naime, bez obzira što tuženik nije pisano obaviješten 22. rujna 2014. o imenovanju sindikalnog povjerenika D. K., to je istome bilo poznato, te je stoga tuženik postupao suprotno odredbi čl. 150. st. 1., st. 3. t. 2., u vezi čl. 153. st. 3. ZR-a, a što sukladno odredbi čl. 150. st. 12. čini odluku poslodavca ništetnom.

 

Pravilno su sudovi prihvatili protutužbeni zahtjev tuženika te utvrdili sudski raskid Ugovora o radu sa 31. svibnjem 2017. Naime, odredbom u čl. 125. st. 1. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Stavkom 2. propisano je da odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

 

S obzirom da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa neopravdanim izostancima s posla, te da je utvrđeno da nije dopuštena odluka o otkazu i da nastavak radnog odnosa nije moguć, to je pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev kojim tuženik traži sudski raskid ugovora o radu. Obzirom da je upravo prvostupanjskom presudom utvrđeno da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. travnja 2016., to je pravilno kao dan sudskog raskida utvrđen dan donošenja prvostupanjske presude.

 

Uzimajući u obzir sve kriterije propisane odredbom iz čl. 125. st. 1. ZR-a drugostupanjski sud je pravilno utvrdio naknadu štete u visini šest mjesečnih plaća tužitelja.

 

Radi navedenog valjalo je, na temelju članka 393. ZPP-a, reviziju tuženika odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 21. travnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.