1              Poslovni broj: 3 UsI-497/19-6

 

Poslovni broj: 3 UsI-497/19-6

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić uz sudjelovanje zapisničarke Matee Feracina, u upravnom sporu tužitelja I. S. iz Z., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, Savska cesta 28, radi utvrđivanja prava na obnovu u ratu oštećenog stambenog objekta u D., odlučujući o tužbi tužitelja 15. studenog 2019. te uređenoj tužbi od 24. veljače 2020., izvanraspravno 21. travnja 2020., 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje Rješenja Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, KLASA: UP/II-371-01/19-01/39, URBROJ: 510-05-01-01/01-19-02 od 23. rujna 2019., te da se utvrdi pravo I. S. s obitelji, te braće N. i J. S. na obnovu u ratu devastiranog i opljačkanog obiteljskog objekta u D., te kojom će svi članovi dobiti status prognanika prema rješenju od 23. studenoga 2011. godine, a Republika Hrvatska se obvezati da obnovi navedeni objekt i opremi ga, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporavanim rješenjem tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, KLASA: UP/II-371-01/19-01/39, URBROJ: 510-05-01-01/01-19-02 od 23. rujna 2019., odbijena je žalba I. S. iz Z., ovdje tužitelja, izjavljena protiv Rješenja Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA:UP/I-361-02/19-01/3, URBROJ: 2182-03-04/4-19-2 od 2. svibnja 2019., kao neosnovana.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA:UP/I-361-02/19-01/3, URBROJ: 2182-03-04/4-19-2 od 2. svibnja 2019., odbačen je zahtjev I. S. iz Z., ovdje tužitelja, za utvrđivanje prava na obnovu u ratu oštećenog objekta u D., kojeg je isti podnio 26. travnja 2019.

 

 

Protiv osporavanog rješenja tužitelj je podnio nepotpunu tužbu putem e-mail poruke, a potom je na poziv Suda dostavio vlastoručno potpisanu tužbu i osporavano rješenje koje pobija predmetnom tužbom ( list 25-31spisa). Tužitelj u tužbi iskazuje nezadovoljstvo načinom na koji je predmetna upravna stvar riješena te opisuje kronologiju predmetne upravne stvari, u bitnom navodeći da su svi navodi u osporavanom rješenju od 23. rujna 2019. neistiniti, a da je rješenje za obnovu prvostupanjskog tijela od 23. studenog 2011. godine pravomoćno i izvršno te da po njemu treba postupati, te je u privitku tužbe dostavio predmetno rješenje  (list 20-23 spisa), ujedno navodeći da je i Odluka Ministarstva regionalnog razvoja fondova EU od 6. lipnja 2012. ništavna.

Tužitelj navodi kako su se u postupku ostvarivanja prava na obnovu i dodjelu potpore za opremanje u ratu oštećenog stambenog objekta u D. obraćali raznim dužnosnicima, međutim da im nitko nije pomogao u postupku obnove obiteljskog objekta, da su brojnim pozivima  požurivali obnovu kako bi se što prije vratili u stalno mjesto prebivališta, te da je tužitelj osobno dao Izjavu na  Zapisnik 13. listopada 2003. voditeljici obnove i pravnici gospodi S. R., u predmetu  URBROJ: 516-04/01-03 , a koja da je navela kako će danu izjavu proslijediti nadležnom tijelu za poslove obnove u Šibensko-kninskoj županiji, te da će požuriti postupanje prema traženom u podnesku Ministarstva od 22. siječnja 2002. godine, međutim da ni ova izjava, kao ni mnogi drugi dopisi nikad nije priložena spisu, a požurivanje postupanja prema traženom Ministarstvu da nikada nije izvršeno.

Ističe da su nakon smrti oca kontaktirali glavnog tajnika za obnovu gospodina B. M. u Z., koji da je dao suglasnost da brat J. S. može biti nositelj obnove bez obzira na vlasništvo ili  suvlasništvo drugih članova obitelji, radi čega da je presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj 3UsI-1575/12-8 od 22. svibnja 2013.zbog svega gore navedenog također ništavna jer da je uredujući sudac površinski analizirao predmet umjesto da je pristupio dubinski te da je ne analizirajući sve, ušao u zamke koje je priredio Državni ured za zbrinjavanje, da je Spis bio reduciran, bez navedenih dopisa, te da je nedostajala i potvrda o obnovi u kojoj se tvrdi da je obiteljski objekt obnovljen 2011. prema rješenju od 23. studenog 2011., a što da je nevjerojatno kontradiktorno i nemoralno, a navedena presuda da je bila orijentir svih drugih nastavnih presuda na Upravnom sudu u Splitu i dalje, radi čega da su narušena njihova osnovna ljudska prava, zbog čega da su postali beskućnici.

Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da se Sud donese presudu kojom će uvažiti tužbu, poništiti osporavano rješenje KLASA: UP/II-371-01/19-01/39, URBROJ: 510-05-01-01/01-19-02 od 23. rujna 2019. te utvrditi pravo I. S. s obitelji, te braće N. i J. S. na obnovu u ratu devastiranog i opljačkanog obiteljskog objekta u D., te kojom će svi članovi dobiti status prognanika prema rješenju od 23. studenoga 2011. godine, a Republika Hrvatska obvezati da obnovi navedeni objekt i opremi ga.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 30. ožujka 2019. u cijelosti je ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, navodeći da je zahtjev podnesen po I. S., N. S. i J. S.za obnovu stambenog objekta u D., s danom 27. 04. 2019. godine, dakle da je zahtjev podnesen nakon propisanog roka iz kojeg razloga je i odbačen, a razlozi odbacivanja zahtjeva da su obrazloženi i u prvostupanjskom i u rješenju tuženog tijela, a pri svim navedenim razlozima da tuženo tijelo i dalje ustraje, te je stoga predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

              Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenog akta koje su nesporne u ovom upravnom sporu, a stranke nisu izrijekom zatražile održavanje rasprave, slijedom čega je Sud primjenom odredbe članka 36. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj:  20/2010, 143/2012, 152/2014, 94/2016, 29/2017, dalje ZUS-a), odlučio spor riješiti bez rasprave.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istom priložene.

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

              Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, KLASA: UP/II-371-01/19-01/39, URBROJ: 510-05-01-01/01-19-02 od 23. rujna 2019.

Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA:UP/I-361-02/19-01/3, URBROJ: 2182-03-04/4-19-2 od 2. svibnja 2019., odbačen zahtjev I. S. iz Z., ovdje tužitelja, za utvrđivanje prava na obnovu u ratu oštećenog objekta u D., kojeg je isti podnio 26. travnja 2019.

Odredbom članka 69. b Zakona o obnovi (Narodne novine, broj: 24/1996, 54/1996, 87/1996, 57/2000, 38/2009, 45/2011, 51/2013, dalje Zakona), koji Zakon se u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje, propisano je da će krajnji rok za podnošenje zahtjeva za obnovu propisati Vlada Republike Hrvatske.

Odlukom Vlade Republike Hrvatske o krajnjem roku za podnošenje zahtjeva za obnovu        (Narodne novine, broj: 41/2004) koja je objavljena 31.3.2004., a na snazi od 31.3.2004., propisano je da vlasnici ili suvlasnici, te zaštićeni najmoprimci u ratu oštećenih ili uništenih stambenih objekata (obiteljskih kuća i stanova) koji do 31. prosinca 2001. godine nadležnom tijelu nisu podnijeli zahtjev za ostvarivanje prava na potporu za popravak oštećenja, obnovu ili opremanje tih objekata, takav zahtjev mogu podnijeti najkasnije do 30. rujna 2004. godine.

Nadalje, odredbom članka 41. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, dalje ZUP-a) propisano je da zahtjev za pokretanje postupka stranka može neposredno podnijeti javnopravnom tijelu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, a može takav zahtjev poslati poštom ili dostaviti elektroničkim putem.

Stavkom 2., istog članka, je propisano kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Ovo stoga što je iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu razvidno i kao nesporno utvrđeno da je predmetni upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja pokrenut na Zahtjev I. S., ovdje tužitelja, od 26. travnja 2019. za utvrđivanje prava na obnovu u ratu oštećenog stambenog objekta u D., a koji Zahtjev je priložen spisu tuženog tijela.

Slijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja, prvostupanjsko upravno tijelo je pravilno postupilo kada je rješenjem KLASA:UP/I-361-02/19-01/3, URBROJ: 2182-03-04/4-19-2 od 2. svibnja 2019. odbacilo zahtjev I. S. kao nepravodoban, pozivom na naprijed citiranu Odluku Vlade RH (Narodne novine, broj: 41/04) kojom je propisan krajnji rok za podnošenje zahtjeva za obnovu u svezi s odredbom čl. 41. st. 2. ZUP-a.

Naprijed navedenu činjenicu podnošenja Zahtjeva za utvrđivanje prava na obnovu u ratu oštećenog stambenog objekta u D., odnosno da bi isti Zahtjev bio podnesen dana 26. travnja 2019. ne spori ni sam podnositelj, ovdje tužitelj, u izjavljenoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, navodeći u bitnom da se radi o obnovljenom zahtjevu  te da isto podrazumijeva ažuriranje zahtjeva podnesenog ranije u razdoblju od 1996. do zaključno 2011. godine.

Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja, ovdje tužitelja, izneseni u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, odnosno da se radi o obnovljenom zahtjevu te da isto podrazumijeva ažuriranje zahtjeva podnesenog ranije u razdoblju od 1996. do zaključno 2011. godine, budući da je iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela razvidno i kao nesporno utvrđeno da je o Zahtjevu tužitelja za obnovu i opremanje u ratu oštećene kuće na adresi D., koji je podnesen 1996. godine pravomoćno odlučeno Rješenjem Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Uprave za regionalni razvoj, Sektora za provedbu stambenih programa, KLASA: 361-01/11-01/991, URBROJ: 538-05-2/0079-12-7 od 6. lipnja 2012., koje Rješenje je potvrđeno presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 3 UsI-1575/12-8 od 22. 05. 2013. godine.

Točan je navod tuženog tijela da je pravomoćnom presudom ovog Suda poslovni broj: 3 UsI-1575/12-8 od 22. 05. 2013. potvrđeno rješenje Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Uprave za regionalni razvoj, Sektora za provedbu stambenih programa, KLASA: 361-01/11-01/991, URBROJ: 538-05-2/0079-12-7 od 6. lipnja 2012., a kojim rješenjem je poništeno rješenje Ureda državne uprave u Šibensko-kninsko županiji, Službe za gospodarstvo, KLASA: UP/I-361-02/00-01/32, URBROJ: 2182-03-04/6-11-37 od 23. studenog 2011. u točki l. izreke i to u dijelu koji se odnosi na braću N. i I. S., nevjestu D. B. i sinovce A. R. i N. G. S., dok je u preostalom dijelu citirano rješenje ostalo neizmijenjeno,  pa stoga navodi tužitelja da bi presuda ovog Suda 3 UsI-1575/12-8 od 22. 05. 2013. bila ništavna, a prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-361-02/00-01/32, URBROJ: 2182-03-04/6-11-37 od 23. studenog 2011. pravomoćno i izvršno te da po njemu treba postupati, nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

Pored navedenog, ističe se da je protiv pravomoćne presude tužitelj podnio Ustavnu tužbu koja je Rješenjem Ustavnog suda RH poslovni broj  U-III-3741/13 od 18.9.2013. odbačena.

Slijedom svega naprijed navedenog, pravilno je postupilo tuženo tijelo kada je žalbu žalitelja, ovdje tužitelja, osporavanim rješenjem odbilo kao neosnovanu uz obrazloženje koje u cijelosti kao valjano, argumentirano  i na zakonu osnovano prihvaća i ovaj Sud.

Pored navedenog, ističe se da se prema ustaljenoj sudskoj praksi Visokog upravnog suda RH u Zagrebu naknadni rok za podnošenje zahtjeva za obnovu odnosi samo na one korisnike koji do određenog roka nisu podnijeli zahtjev, a ne i na one koji su zahtjev već podnosili, a koje pravno stajalište je izraženo i presudi poslovni broj Us-7200/2011-4 od 3. srpnja 2013., te u presudi poslovni broj Us-6337/2011-4  od 29.5.2013.

Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu i pregledom svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, kao i  spisu tuženog tijela, ovaj Sud je utvrdio da je rješenje tuženog tijela doneseno sukladno naprijed citiranim Zakonskim odredbama, kao i da u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari,  slijedom čega navodi tužbe tužitelja ne dovode u pitanje zakonitost osporavanog rješenja.

Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), a na koje ovaj sud, temeljem članka 31. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10; dalje ZUS-a), pazi po službenoj dužnosti.

Radi navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

 

 

U Splitu 21. travnja 2020.

 

       S U D A C

                                                                                                                                           Leandra Mojtić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Matea Feracina