- 1 -              Rev 69/2017-2

 

 

 

 

Broj: Rev 69/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u V., protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d. Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Ž., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-473/16-4 od 5. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pn-238/15-143 od 25. travnja 2016., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pn-238/15-146 od 18. svibnja 2016., u sjednici održanoj 21. travnja 2020.,

 

r i je š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-473/16-4 od 5. listopada 2016. i presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pn-238/15-143 od 25. travnja 2016., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pn-238/15-146 od 18. svibnja 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade neto iznos od ukupno 309.987,87 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i da tužitelju isplati po 3.155,40 kuna prosječni mjesečni iznos izgubljene zarade počev od 1. siječnja 2016. do 25. travnja 2016. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju ubuduće dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti plaća mjesečnu rentu počev od 26. travnja 2016. pa nadalje u mjesečnom iznosu od 3.155,40 kuna i to dospjele obroke odjednom sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude, kao i parnični trošak u iznosu od 133.994,10 kuna.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izgubljene zarade zbog narušenja zdravlja tužitelja u štetnom događaju, za koji je utvrđeno postojanje suodgovornosti osiguranika tuženika, a zbog kojeg je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu. Predmetna šteta se ogleda u gubitku zarade u razdoblju od nastanka štetnog događaja 17. listopada 2005. do 1. kolovoza 2008., kao i razlici primanja između mirovine tužitelja, koju isti prima od 1. kolovoza 2008. i plaće koju bi tužitelj primao da nije nastradao u predmetnoj prometnoj nezgodi, uz utvrđenje pripadajućeg iznosa mjesečne rente, a sve u smislu odredaba čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao putnik u osobnom vozilu kojim je upravljao I. D., a koji je kao vozač proglašen krivim za predmetnu nezgodu presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj K-592/05 od 16. siječnja 2006.,

 

- da je tužitelj suodgovoran za nastanak štete u omjeru od 10% zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem, a omjer suodgovornosti je pravomoćno utvrđen presudom suda prvog stupnja broj P-1027/07 od 16. srpnja 2008.,

 

- da je kod tužitelja zbog posljedica predmetne prometne nezgode nastupila profesionalna nesposobnost za rad zbog čega je tužitelj otišao u invalidsku mirovinu,

 

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 21. svibnja 2008. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad,

 

- da je tužitelj nakon donošenja rješenja HZMO s poslodavcem H. I. d.o.o. zaključio Sporazum prestanka ugovora o radu 1. kolovoza 2008. nakon čega je tužitelj otišao u invalidsku mirovinu,

 

- da je tužitelju od strane poslodavca H. I. d.o.o. 6.listopada 2008. prilikom odlaska u mirovinu isplaćena poticajna otpremnina u iznosu od 200.000,00 kuna.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su na temelju čl. 195. st. 2. ZOO prihvatili tužbeni zahtjev s obrazloženjem da Sporazumni prestanak ugovora o radu ne otklanja odgovornost tuženika i njegovu obvezu, te da bi isti bio relevantan samo u pogledu obveze poslodavca na postupanje prema tužitelju, kao i da je odlazak tužitelja u invalidsku mirovinu zakonsko pravo tužitelja koje je on iskoristio, pri čemu se ne dovodi u pitanje njegovo pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade, pa okolnost da li bi tužitelj mogao naći posao s preostalom radnom sposobnošću nije relevantna.

 

Nadalje nižestupanjski sudovi ističu da je omjer suodgovornosti pravomoćno utvrđen u predmetu broj P-1027/07 od 16. srpnja 2008., radi čega podijeljena odgovornost ne može biti utvrđivana po dva različita kriterija u predmetima, jer proizlazi iz istog činjeničnog i pravnog odnosa stranaka.

 

Obrazlažući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ukazuje da su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da su vezani utvrđenim doprinosom između istih stranaka i istog štetnog događaja iz nekog drugog predmeta, čime sadržajno ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 333. ZPP.

 

U čl. 354. st. 1. ZPP propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

U pravu je revident kada ukazuje da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 333. ZPP.

 

Naime, nižestupanjski sudovi pogrešno su zaključili da su u ovom postupku vezani za raniju odluku između stranaka o naknadi štete, gdje je utvrđen omjer odgovornosti tužitelja u visini od 10%.

 

Pogrešno prvostupanjski sud navodi da se u tom dijelu radi o pravomoćno presuđenoj stvari, jer je utvrđivanje odgovornosti i utvrđeni omjer odgovornosti kao osnove za dosuđivanje naknade štete, samo prethodno pitanje i pravomoćnost odluke se ne odnosi na osnovu odgovornosti.

 

Naime, pravomoćnom odlukom postaje samo izreka presude, a ne i njeno obrazloženje (čl. 333. ZPP.). Ocjena suda o odgovornosti tuženika sadržana je samo u obrazloženju prethodnih presuda. Ta ocjena suda vezala je samo sud u postupku u kojem je donesena odluka i ona ima pravni učinak samo u postupku u kojem je o njoj odlučeno, a nema značaj presuđene stvari, budući da pitanje odgovornosti nije uneseno u izreku, već samo u obrazloženje.

 

Stoga je u svakom drugom postupku radi naknade štete, pa makar i iz istog štetnog događaja, potrebno ponovno raspraviti i navesti razloge o odlučnim činjenicama u svezi podijeljene odgovornosti, kao što je slučaj u ovom predmetu.

 

Revident nadalje sadržajno ukazuje i da su nižestupanjski sudovi počinili i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 2. ZPP.

 

Naime, do utvrđenja da li su uzrok tužiteljevog umirovljenja posljedice ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi ili je neki drugi uzrok, prvostupanjski sud je došao prihvativši u cijelosti nalaz i mišljenje vještakinje M. Z., a ne prihvativši nalaz i mišljenje vještaka I. R.

 

Kako proizlazi iz stanja spisa prvi nalaz i mišljenje na okolnost razloga zbog kojih je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu dao je vještak I. R. koji je zaključio da predmetna ozljeda nije u uzročno-posljedičnoj vezi s gubitkom profesionalne radne sposobnosti, te da je nesposobnost za rad prouzročena bolestima i bolesnim stanjima koje su posljedica višegodišnjeg prekomjernog uživanja alkohola.

 

Nakon što je prethodna prvostupanjska odluka broj P-173/12 od 27. svibnja 2013. ukinuta odlukom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-896/11 od 23. siječnja 2012. proveden je dokaz vještačenjem po drugoj osobi vještaka - M. Z. koja zaključuje da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu isključivo zbog posljedica zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi, te da u medicinskoj dokumentaciji tužitelja do upućivanja na vještačenje invalidnosti nikada nije bilo zabilježeno da je tužitelj alkoholičar, već je dijagnoza alkoholičara tužitelju postavljena 2009.

 

Tuženik je prigovorio potonjem nalazu i mišljenju vještaka, kao i pismenom očitovanju vještaka na primjedbe tuženika na nalaz, te predložio usuglašavanje vještaka, podredno novo vještačenje. Prvostupanjski sud odbio je prijedlog tuženika da se provodi novo vještačenje uz obrazloženje da poklanja vjeru nalazu i mišljenju Z., dok je prijedlog za usuglašavanje vještaka odbio smatrajući takvo postupanje nesvrsishodnim i neekonomičnim.

 

Sukladno odredbi čl. 261. st. 2. ZPP ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili proturječan sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima.

 

S obzirom na bitnu razliku nalaza i mišljenja vještaka R. i. Z., ovdje je slučaj kada je trebalo postupiti po odredbi čl. 261. st. 2. ZPP. Kako drugostupanjski sud povodom žalbe tuženika nije sankcionirao bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjenu pred prvostupanjskim sudom i sam je učinio istu povredu.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud otklonit će nedostatke kojim je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o svim pravno relevantnim odlučnim činjenicama.

 

Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 21. travnja 2020.