- 1 -              Revt 401/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Revt 401/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. P. u. B., G., B., Republika Austrija, zastupanog po naknadnom likvidatoru dr. S. P., odvjetniku u B., Republika Austrija, a ovaj zastupan po punomoćnici mr. sc. N. L., odvjetnici u Z., a ona zastupana po zamjeniku S. Č., odvjetniku u V., protiv tuženika B. d.d. D. u stečaju, D., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom uredu O. u Z., radi utvrđenja osnovanosti tražbine drugog višeg isplatnog reda tužitelja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7089/2016-2 od 12. travnja 2017., kojom je potvrđena u odluci o glavnoj stvari, a djelomično preinačena u odluci o troškovima postupka presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku broj P-60/2013-10 od 23. svibnja 2013., ispravljena rješenjem tog suda broj P-60/13-17 od 6. lipnja 2013., u sjednici održanoj 21. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku broj P-60/2013-10 od 23. svibnja 2013., ispravljenoj rješenjem tog suda broj P-60/13-17 od 6. lipnja 2013. odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da je osnovana tražbina drugog isplatnog reda tužitelja prema tuženiku u iznosu 131.659.092,75 kn te je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku iznos 6.250,00 kn na ime troškova postupka, a za daljnjih 243.750,00 kn s tog osnova zahtjev tuženika je odbijen.

 

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7089/2016-2 od 12. travnja 2017. potvrđena je ispravljena prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari, dok je preinačena u odluci o troškovima postupka nalaganjem tužitelju s te osnove isplatiti tuženiku ukupno iznos 246.875,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbacivanje odnosno odbijanje.

 

Revizija nije osnovana.

 

Neosnovano tuženik u odgovoru na tužiteljevu reviziju prigovara u pravcu njezine nedopuštenosti sugerirajući da je ista izjavljena od neovlaštene osobe, pozivajući se pritom na odredbu čl. 96. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

 

Prema toj odredbi ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika, punomoćnik koji nije odvjetnik može na temelju takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje, između ostalog i za prenošenje punomoći na drugu osobu te za podnošenje izvanrednih pravnih lijekova.

 

Kako je međutim tužitelj u ovom postupku zastupan po odvjetnici N. L., to se na nju ne odnosi ograničenje iz prethodnog citirane odredbe, kako ono vezano za prenošenje punomoći na drugog punomoćnika (prenijela punomoć na odvjetnika S. Č.) tako i za podnošenje ove revizije kao izvanrednog pravnog lijeka. Dakle revizija je podnesena od ovlaštene osobe i kao takva dopuštena.

 

Kako je revizija podnesena unutar 30 dana od dostave pobijane drugostupanjske presude (drugostupanjska presuda dostavljena je punomoćnici tužitelja 12. svibnja 2017., a revizija podnesena kao preporučena pošiljka predana na poštu 12. lipnja 2017.), to je podnesena u zakonskom roku iz čl. 382. st. 4. ZPP-a i kao takva je pravovremena.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj u reviziji prigovara pravilnosti pobijane presude ukazujući da su u istoj izostali razlozi o odlučnim žalbenim razlozima, a zbog čega da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Suprotno takvim navodima, pobijana presuda je jasna i razumljiva, u smislu da upravo sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, uključujući i razloge zbog čega je drugostupanjski sud otklonio žalbene razloge istaknute u pravcu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjano ih obrazloživši. U tom pravcu drugostupanjski sud je obrazložio razloge na temelju kojih je utvrdio da utužena tražbina tužitelja nije prijavljena u stečajnom postupku otvorenom nad tuženikom, kao i da u odnosu na istu ne postoji pravna osnova koja bi ju opravdavala, a to sve jer da ugovor, nazvan Ugovor o razvoju B. kompleksa u D., datiran 9. kolovoza 2010., nije sklopljen.

 

Drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi i obrazložio zašto je prihvatio pravnu ocjenu prvostupanjskog suda, a koji je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. i čl. 220. ZPP-a ocijenio da tužitelj predloženim te u postupku izvedenim dokazima nije uspio dokazati osnovanost svog tužbenog zahtjeva, te ga odbio. U tom pravcu drugostupanjski sud je i otklonio žalbene prigovore tužitelja o navodno selektivnom izvođenju dokaza predloženih po tužitelju, davši jasne i razumljive razloge zašto je ocijenio pravilnim postupak prvostupanjskog suda kada je odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka, a čiji iskazi, s obzirom na njihov položaj i ulogu kod tužitelja u promatranom razdoblju nisu mogli biti relevantni za ocjenu pravnog odnosa stranaka. Revizijskim navodima tužitelja kojima ustrajući i dalje u reviziji prigovara o neprovođenju predloženih dokaza, sadržajno prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj nije moguće odlučivati, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Kako su nižestupanjski sudovi upravo primjenom te odredbe, a polazeći od odredbe čl. 221.a ZPP-a ocijenili u postupku da tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjeva i zbog toga primjenom pravila o teretu dokazivanja ga odbili, a u kojem pravcu su dali jasne i razumljive razloge, zbog čega se pravilnost pobijanih nižestupanjskih presuda može ispitati, ocijeniti je da iste nisu opterećene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, baš kao i da pobijana drugostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8., čl. 219. st. 1., čl. 220., čl. 221.a te čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara pravilnosti nižestupanjskih presuda upirući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, sve to povezujući je sa činjenicom da je sud odbio izvesti dokaze saslušanjem određenih svjedoka predloženih po tužitelju.

 

Prema toj odredbi bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

 

Kako iz stanja spisa predmeta jasno proizlazi da je tužitelj tijekom čitavog trajanja ovog postupka bio uredno obavještavan i sudjelovao u postupku uključujući ročišta na kojima su izvođeni dokazi, a to pak znači i imao mogućnost raspravljati pred sudom, ocijeniti je da ta bitna povreda odredaba parničnog postupka u odnosu na tužitelja nije počinjena. Odbijanje suda da izvede neke od predloženih dokaza po tužitelju, a za što je sud dao jasne i razumljive razloge ocijenivši takve dokaze neodlučnim u smislu odredbe čl. 220. ZPP-a, ne može se smatrati onemogućavanjem tužitelja u raspravljanju pred sudom.

 

Pobijanom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje osnovanom njegove tražbine drugog isplatnog reda prema tužitelju u iznosu 131.659.092,75 kn, a nakon što je utvrđeno:

 

- da tražbina, a koju tužitelj ima prema tuženiku vezano za Ugovor o izradi podloga za detaljni plan uređenja kompleksa B. od 28. lipnja 2006., a po kojem je bio ispostavljen račun broj ... D.-B. u iznosu od 3.250.000,00 EUR-a tužitelj nije prijavio u stečajnom postupku pokrenutom nad tuženikom,

 

- da je na temelju izmjene Odluke o donošenju generalnog urbanističkog plana G. D., a na temelju ugovora sklopljenog između G. D. kao naručitelja i nositelja izrade plana i Sveučilišta u Z. Arhitektonskog fakulteta kao izvođača, taj fakultet 8. kolovoza 2012. izradio detaljni plan uređenja B., a u izradi kojeg da su korištene podloge koje je izradio tužitelj, a koja usluga je ostala nenaplaćena i neprijavljena u stečajnom postupku pokrenutom nad tuženikom,

 

- da pregovori oko nacrta Ugovora o razvoju B. kompleksa u D. vođeni tijekom 2009. i 2010. nisu uspješno završeni u smislu da sadržaj nacrta ugovora datiran 9. kolovoza 2010.,  a prema kojem tuženik kao naručitelj namjerava otkupiti idejno rješenje projekta u dokumentu predloženom po tužitelju nazvan Razvoj sažetka i financijska analiza kompleksa B. D. kao upravitelja projekta za iznos 17.575.125,00 EUR-a (čija kunska protuvrijednost iznosi 131.659.092,75 kn) nisu realizirani sklapanjem ugovora između stranaka u smislu da niti je ugovor potpisan niti je njegov sadržaj realiziran,

 

zbog čega su sudovi ocijenivši da tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjeva u smislu postojanja njegove tražbine prema tuženiku odbili tužbeni zahtjev.

 

Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge iz pobijane drugostupanjske presude te se umjesto posebnog obrazlaganja poziva na razloge iz iste sve na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a, time da će se na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske uz ovu objaviti presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7089/2016-2 od 12. travnja 2017., sve na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP-a.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji tužitelja.

 

Zagreb, 21. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.