- 1 -              Rev 2654/2013-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2654/2013-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice Š. L. iz V., II. tužiteljice A. L. iz V., III. tužitelja D. K. i IV. tužitelja Z. K., oboje iz V., svi zastupani po punomoćnici Lj. J. R., odvjetnici u Z., protiv I. tuženika I. K. iz Z., zastupanog po punomoćniku E. G., odvjetniku u Z., II. tuženika G. Z., Z., , zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku u Z., III. tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, zastupane po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji I. i II. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3061/12-3 od 4. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-626/08 od 22. veljače 2012., u sjednici održanoj 21. travnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija II. tuženika G. Z. prihvaća se te se preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3061/12-3 od 4. lipnja 2013. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-626/08 od 22. veljače 2012. u odnosu na II. tuženika G. Z. tj., u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za utvrđenje ništavosti Ugovora o prodaji stana broj SU-007826/98 sklopljenog 13. ožujka 1998. u Zagrebu između I. tuženika I. K. kao kupca i II. tuženika G. Z. kao prodavatelja te u dijelu u kojem je naloženo II. tuženiku G. Z. da tužiteljima solidarno naknadi parnični trošak na način da se u odnosu na II. tuženika tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

 

Nalaže se tužiteljima da II. tuženiku G. Z. na ime parničnog troška isplate iznos od 15.543,00 kn u roku od 15 dana.

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija I. tuženika I. K. odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Utvrđuje se ništavim Ugovor o prodaji stana br. SU-007826/98 sklopljen 13. ožujka 1998.g. u Zagrebu između I tuženika I. K. kao kupca i II tuženika G. Z. po ovlaštenju III tuženika Fonda za naknadu oduzete imovine kao prodavatelja, a kojim II i III tuženici prodaju I tuženiku stan koji se nalazi u Z., ulica ..., suteren i sastoji se od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 18,05. m2, stan (šifra:05324556), nalazi se u zgradi (šifra:0081663) koja je sagrađena na k.č.br. 1664. k.o. C., odnosno zk.č.br. 2595 upisana u zk.ul.br. 2450. k.o. G. Z..

 

II Nalaže se I tuženiku I. K., II tuženiku G. Z. i III tuženiku Fondu za naknadu oduzete imovine solidarno naknaditi tužiteljima Š. L., A. L., D. K. i Z. K. troškove parničnog postupka u iznosu od 11.685,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2012.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskotne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u roku od 15 dana.

 

II Odbija se zahtjev I tuženika I. K. i II tuženika G. Z. za naknadu troškova postupka."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbijaju se žalbe I. tuženika I. K. i II. tuženika G. Z. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-626/08 od 22. veljače 2012.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se dopuna žalbe I. tuženika I. K. kao nepravovremena."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli I. tuženik i II. tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,96/08, 84/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP).

 

Odgovori na reviziju nisu podneseni.

 

Revizija I. tuženika nije dopuštena dok je revizija II. tuženika osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv nižestupanjskih presuda ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz razloga navedenih pod toč. 1. do 3. st. 2.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedene pretpostave moraju postojati kumulativno.

 

Revizija I. tuženika ne sadrži sve navedene pretpostavke s obzirom na to da je u istoj postavljeno pravno pitanje, ali nisu navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga je reviziju I. tuženika valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odbaciti kao nepotpunu i riješiti kao u rješenju.

 

U odnosu na reviziju II. tuženika valja istaći da je navedena revizija osnovana, te da je II. tuženik u reviziji postavio sljedeće materijalnopravno pitanje:

 

"Da li je u parnicama za utvrđenje ništavosti Ugovora o prodaji stanova koje je G. Z. sklapao na temelju odredbe čl. 24. st. 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN broj 92/96) pasivno legitimiran kao prodavatelj G. Z. ili Fond za naknadu oduzete imovine, a uz kupca kao jedinstveni suparničar?"

 

Kao razlog važnosti II. tuženik je naveo da o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje u svojoj presudi broj Rev-x 916/11-3 od 16. svibnja 2012. te da je odnosu na G. Z. drugostupanjska presuda odnosno pravo shvaćanje zauzeto u drugostupanjskoj presudi protivno navedenom pravnom shvaćanju.

 

U reviziji se predlaže da revizijski sud prihvati reviziju II. tuženika preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika uz naknadu parničnog troška.

 

Revizija II. tuženika je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. istog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju.

 

Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP, kojom je određeno da će reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP kojom je određeno da će reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbacit obrazloženim rješenjem ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ovaj sud je ocijenio da je materijalnopravno pitanje zbog kojeg je izjavljena predmetna revizija važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i da je stoga revizija dopuštena.

 

Ocjenjujući u žalbi protiv prvostupanjske presude ponovljeni prigovor tuženika G. Z. da ne postoji njegova pasivna legitimacija u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora o prodaji stana, koji se temelji na tvrdnji da je u tom ugovoru G. Z. bio punomoćnik prodavatelja Fonda za naknadu oduzete imovine (dalje: Fond), sukladno Odluci o davanju ovlasti jedinicama lokalne samouprave i G. Z. za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova (dalje: Odluka) i da je stoga u odnosu na taj zahtjev uz kupca – tuženika I. K. pasivno legitimiran Fond kao jedinstveni suparničar, drugostupanjski sud je zaključio da se s obzirom na sadržaj predmetnog ugovora o prodaji stana u kojem je kao prodavatelj označen tuženik G. Z. isti tuženik ne može s uspjehom pozivati na okolnost što ugovor „u tom pogledu, nije usklađen sa navedenom Odlukom od 23. lipnja 1998.“.

 

U uvodu predmetnog ugovora navodi se da je ugovor sklopljen na temelju odredbe čl. 24. st. 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96) i da G. Z. sklapa ugovor temeljem naprijed spomenute Odluke.

 

Prema odredbi čl. 24. st. 2. Zakona o naknadi Fond kao prodavatelj i stanar kao kupac zaključuju ugovor o prodaji stana pod uvjetima propisanim Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj: 43/92 – pročišćeni tekst: 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94 i 58/95) za prodaju stanova u vlasništvu Republike Hrvatske, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za otkup stana, a prema odredbi čl. 14. Zakona o Fondu za naknadu oduzete imovine Fond može ovlastiti drugu pravnu osobu za obavljanje svih poslova u svezi sa sklapanjem ugovora o prodaji stanova sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

 

Iz sadržaja navedenih odredaba proizlazi da je prodavatelj stana Fond koji je na temelju odredbe čl. 14. Zakona o Fondu donio odluku kojom je ovlastio jedinice lokalne samouprave i G. Z. za obavljanje poslova u vezi sa sklapanjem ugovora o prodaji stanova koji se prodaju sukladno odredbama Zakona o naknadi. Sukladno tom ovlaštenju „ovlast za potpisivanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova u ime Fonda za naknadu oduzete imovine“, dakle kao punomoćnik, u G. Z. ima gradonačelnik ili njegov zamjenik.

 

Budući da je predmetni ugovor, kojeg je potpisala službena osoba, zamjenica gradonačelnika G. Z., sklopljen pozivom na odredbu čl. 24. st. 2. Zakona o naknadi i Odluku o davanju ovlasti jedinicama lokalne samouprave i G. Z. za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova na temelju same činjenice da je, suprotno toj odredbi i odredbama Odluke u uvodu ugovora kao prodavatelj pogrešno označen G. Z., drugostupanjski sud je tumačeći sadržaj ugovora neosnovano zaključio da je ugovorna strana G. Z., a ne Fond i da je stoga neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

Slijedom navedenog proizlazi da je zbog pogrešne ocjene pitanja pasivne legitimacije G. Z. u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništavosti spornog ugovora o prodaji stana materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je taj zahtjev prihvaćen u odnosu na II. tuženika G. Z., pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP uz prihvaćanje revizije nižestupanjske presude valjalo preinačiti u pobijanom dijelu i presuditi kao u izreci.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 2. ZPP. Tuženiku G. Z. pripada pravo na naknadu parničnog troška u visini od 15.543,00 kn. Visina je odmjerena u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i odredbama Zakona o sudskim pristojbama.

 

Zagreb, 21. travnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.