- 1 -              Rev 1953/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1953/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., OIB ... kojeg zastupa punomoćnik I. M. odvjetnik u O. društvu K. i P. d.o.o. iz Z. protiv tuženika T. H. d.d. B. kojeg zastupa N. M. odvjetnik u O. društvu B. M. W. C. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, te odluke o reorganizaciji poslovanja i ukidanju radnog mjesta i vraćanju na posao, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-105/2018-2 od 3. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj Pr-34/17-10 od 26. siječnja 2018., u sjednici održanoj 21. travnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-105/2018-2 od 3. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj Pr-34/17-10 od 26. siječnja 2018. u dijelu pod točkom I. 2., 3. i 4. odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-105/2018-2 od 3. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj Pr-34/17-10 od 26. siječnja 2018. u dijelu pod točkom I. 1. i II. odbacuje se kao nedopuštena.

 

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika, i to trgovačkog društva T. H. d.d. B., ..., OIB ..., o reorganizaciji poslovanja i ukidanju radnog mjesta na kojem je bio zaposlen M. K. iz Z., U. F. H. K. 64, OIB ..., od dana 19.04.2017.g., kao i odluka tuženika kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 12.07.2017.g.

 

2. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika, i to trgovačkog društva T. H. d.d. B., ..., OIB ..., o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja, i to M. K. iz Z., ..., OIB ..., od dana 19.04.2017.g., kao i odluka tuženika kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 17.05.2017.g.

 

3. Nalaže se tuženiku, i to trgovačkom društvu T. H. d.d. B., ..., OIB ..., vratiti tužitelja M. K. iz Z., ..., OIB ..., na rad i radno mjesto kontroling ili na drugo odgovarajuće radno mjesto te mu omogućiti izvršavanje svih prava i obveza sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od dana 01.08.2011.g., sve u roku od 8 dana.

 

4. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, i to sve u roku od 8 dana. "

 

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2018.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode te predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

 

U odnosu na presudu:

 

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

 

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a. i 373.b. ovog Zakona.

 

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP. u odnosu na dio drugostupanjske odluke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj Pr-34/17-10 od 26. siječnja 2018. u dijelu pod točkom I. 2., 3. i 4.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje revident.

 

Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući okolnosti i pretpostavke potrebne za određivanje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 8. i 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 19. travnja 2017. da stoga radni odnos tužitelja nije prestao i da tuženik vrati tužitelja na posao, te da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o reorganizaciji poslovanja i ukidanju radnog mjesta na kojem je tužitelj bio zaposlen.

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta kontroling- pripravnik od 1. kolovoza 2011. s ugovorenim pripravničkim stažom od jedne godine, a koji pripravnički staž je istekao 31. srpnja 2012. nakon čega je tužitelj nastavio raditi na radnom mjestu kontroling,

- da je uprava tuženika 18. travnja 2017. donijela odluku o reorganizaciji poslovanja i ukidanju radnog mjesta kontrolinga kojom je odlučeno da zbog situacije na tržištu i optimalizacije troškova poslovanja postoji potreba reorganizacije poslovanja i promjene organizacijske strukture društva, kao i reorganizacije radnih mjesta, te da će se zbog toga poslovi kontrolinga povjeriti upravi društva, a po potrebi drugom trgovačkom društvu,

 

- da je tuženik 19. travnja 2017. donio odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu- poslovno uvjetovani otkaz protiv koje je odluke tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, a koji zahtjev je tuženik odbio odlukom od 17. svibnja 2017.,

 

- da je tuženik o donošenju odluke o reorganizaciji poslovanja i ukidanju radnog mjesta kontrolinga kao i o odluci o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju obavijestio sindikalnog povjerenika dopisom od 5. travnja 2017.

 

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je dopuštena odluka tuženika od 19. travnja 2017. o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju- poslovno uvjetovani otkaz jer je istom tuženik radi provođenja reorganizacije poslovanja nakon ukidanja radnog mjesta kontroling, na kojem je tužitelj bio jedini zaposlen, i nakon savjetovanja s radničkim vijećem donio odluku da se tužitelju redovitim putem otkazuje ugovor o radu, a poslovi koje je obavljao tužitelj da će se obavljati od strane uprave te po potrebi od strane drugog trgovačkog društva unutar grupacije. Nadalje sudovi zaključuju da je zakonita i dopuštena i odluka tuženika o reorganizaciji poslovanja i ukidanju radnog mjesta obzirom je pravo poslodavca da organizira proces rada te da u procesu reorganizacije i racionalizacije poslova ukida pojedina radna mjesta i izvršavanje poslova rasporedi na druge radnike ako će se time smanjiti troškove poslovanja, racionalizirati poslovanje i ostvariti bolji poslovni rezultati, pa se stoga radi o poslovnoj odluci poslodavca čiju svrsishodnost sud niti nije ovlašten ocjenjivati, niti je radnik čije je radno mjesto ukinuto aktivno legitimiran da u sudskom postupku traži utvrđenje nezakonitosti odnosno nedopuštenosti takve odluke poslodavca.

 

Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud.

 

Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je kod tuženika došlo do reorganizacije poslovanja i promjene organizacijske strukture tuženika.

 

Razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju bio je uvjetovan gospodarskim i tržišnim razlozima, te su isti uzrokovali reorganizaciju poslovanja i promjenu organizacijske strukture tuženika, a to jasno proizlazi i iz odluke o otkazu ugovora o radu.

 

Pravilno su sudovi utvrdili da tuženik iz organizacijskih i ekonomskih razloga nije više imao potrebu za obavljanjem poslova radnog mjesta kontrolinga na kojem je radio tužitelj, te je navedene razloge i obrazložio u odluci o redovitom otkazu ugovora o radu sukladno čl. 120. ZR-a koji propisuje da otkaz mora biti u pisanom obliku, te da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.

 

Revident u reviziji ističe da tuženik nije postupio po odredbi sadržanoj u čl. 150. ZR-a a koja propisuje da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Nižestupanjski sudovi su međutim utvrdili da je tuženik dopisom od 5. travnja 2017. obavijestio sindikalnog povjerenika o namjeravanoj odluci o reorganizaciji poslovanja i ukidanju radnog mjesta kontrolinga radi smanjenja administrativnih troškova, kao i o odluci o otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Stoga je i ovaj navod revidenta neosnovan.

 

Radi navedenog valjalo je, na temelju članka 393. ZPP-a, reviziju tužitelja odbiti u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju i presuditi kao u izreci.

 

U odnosu na rješenje:

 

Dopuštenost revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o nezakonitosti i nedopuštenosti odluke tuženika o reorganizaciji poslovanja i ukidanju radnog mjesta na kojem je bio zaposlen tužitelj, ovisi o vrijednosti predmeta spora jer nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa u kojem je revizija uvijek dopuštena, u skladu s odredbom čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

 

U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti navedenih odluka tuženika ne odnosi se na novčanu svotu, pa je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 2. ZPP). Tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, a prvostupanjski sud je propustio odrediti vrijednost predmeta spora, iz čega proizlazi da je u smislu čl. 40. st. 5. ZPP vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna.

 

Budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kuna, ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je drugostupanjska odluka donesena na temelju odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP, to revizija tužitelja u tom dijelu nije dopuštena u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji, pa je dopuštena samo ona revizija u kojoj su naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi obrazloženi razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj u reviziji nije naveo pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP u odnosu na zahtjev kojim je odlučeno o nezakonitosti i nedopuštenosti odluke tuženika o reorganizaciji poslovanja i ukidanju radnog mjesta na kojem bio zaposlen tužitelj.

 

U odnosu na dosuđene troškove postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u odnosu na dosuđene troškove postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, budući da ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 21. travnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.