Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 814/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 814/2018-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. G. iz Z., OIB: , kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. c. d.o.o., Z., OIB: , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1931/12-4 od 26. rujna 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-788/10-20 od 14. veljače 2012., u sjednici održanoj 21. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1931/12-4 od 26. rujna 2017. te se predmet vraća na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

 

O troškovima revizijskog suda odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 18.050,64 kn sa zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2009. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (toč. I.). S preostalim dijelom zahtjeva tužitelj je odbijen i to s iznosom od 5.338,20 kn (toč. II.). Tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 8.630,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2012. do isplate (toč. III.).

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i III., te je u cijelosti odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je pravodobno podnio tužitelj i to temeljem čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), te podredno čl. 382. st. 2. ZPP. Revizija se podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog pitanja za koja tužitelj smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Tužitelj je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, a što bi značilo da je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud nije provodio raspravu, pa nije došlo do primjene odredbe čl. 373.b ZPP. No, drugostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 373.a ZPP, neovisno o tome što se isti nije na navedenu odredbu pozvao.

 

Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da se prometna nezgoda dogodila izvan naseljenog mjesta na kolniku državne ceste , gdje je propisano ograničenje brzine na 80 km/h. Sama nesreća se dogodila na način da je vozilo tužitelja naletilo na srnu, time da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od oko 50 km/h te je do naleta došlo 5-6 metara prije znaka upozorenja „divljač na cesti“. Prvostupanjski sud na temelju nalaza prometnog vještaka utvrđuje da se vozilo tužitelja kretalo dozvoljenom brzinom, da ničim nije doprinio nastanku prometne nezgode, da se nalet nije mogao izbjeći jer je srna iskočila s desne strane, tako da vozač nije imao mogućnosti reagirati kočenjem. Obzirom na odredbu čl. 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 75/09), koja je stupila na snagu 30. lipnja 2009., izmijenjen je čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu na način da je bilo propisano da odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnu znaku ili pravilu, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala.

 

Drugostupanjski sud je pak preinačio prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da izmijenjenim čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu nisu derogirana pravila o odštetnoj odgovornosti sadržana u Zakonu o javnim cestama („Narodne novine“ broj 108/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 28/09, 124/09, 153/09, 73/10), a niti opća pravila o odštetnoj odgovornosti sadržana u Zakonu o obveznim odnosima prema kojima tuženik odgovara po kriteriju presumirane krivnje. Drugostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao da je brzinu vozila prilagodio uvjetima na cesti, a da je mjesto događaja označeno znakom A44 „ divljač na cesti“, no da sam znak ne bio spriječio nastanak štetnog događaj.

 

Iz toga se može zaključiti da je drugostupanjski sud utvrđivao činjenično stanje koje je različito od onoga koje je utvrdio prvostupanjski sud, a radi čega je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, koju je tužitelj i podnio u ovom predmetu. Naime, drugostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da je brzinu vozila prilagodio uvjetima na cesti, što bi značilo da je isti primijenio odredbu čl. 221.a ZPP o teretu dokazivanja, te radi toga preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja.

 

Osnovano revident ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., čl. 221.a te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, odredbom čl. 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Prema odredbi čl. 373.a ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe; 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

Iz navedene odredbe, ali i svrhe te odredbe prema kojoj drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, proizlazi da drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP). Identično shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1076/15-2 od 5. travnja 2016.

 

U konkretnoj situaciji kada je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da se vozilo tužitelja kretalo dozvoljenom brzinom, da na strani vozača vozila tužitelja nema nikakvog doprinosa nastanku prometne nezgode, drugostupanjski sud nije mogao, bez provođenja rasprave i izvođenja dokaza, zaključiti da tužitelj nije dokazao da je kritične zgode brzinu vozila prilagodio uvjetima na cesti, dakle isti nije mogao primijeniti pravila o teretu dokazivanja jer je bitnu činjenicu utvrdio različito od prvostupanjskog suda.

 

Stoga je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP, a koja je utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke.

 

Slijedom navedenog, budući je ostvaren revizijski razlog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka u postupku pred drugostupanjskim sudom, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presuda i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U nastavku postupka drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu, te ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 21. travnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu