- 1 -              Rev 1369/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1369/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja P. K. iz P., OIB:…, II-tužiteljice A. K. iz P., OIB:…, i III-tužitelja M. K. iz S., OIB:…, koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar Z., Z., OIB:…, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Filijala Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1245/2015-2 od 18. veljače 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-693/2009-30 od 31. ožujka 2015., u sjednici održanoj 21. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija I-tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1245/2015-2 od 18. veljače 2016., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti I-tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 100.200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude, kao i parnični trošak od 19.180,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da su II i III-tužitelji povukli tužbu u ovoj pravnoj stvari.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba I-tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom odbijajućem dijelu izreke (toč. I.), dok je žalba tuženika uvažena te je preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen zahtjev I-tužitelja u cijelosti. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. II.).

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio I-tužitelj na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže pobijanu odluku preinačiti u skladu s revizijskim navodima, podredno istu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

 

- da je I-tužitelj 27. lipnja 2006. boravio kod tuženika kada je bio podvrgnut dijagnostičkom postupku koronarografije, tijekom koje je doživio moždani udar,

 

- da je pretraga obavljena prema pravilima struke, ali da je taj postupak ipak prouzrokovao moždani udar te da postoji direktna uzročno-posljedična veza između provedenog postupka koronarografije i nastalog moždanog udara,

 

- da je I-tužitelj 26. lipnja 2006. potpisao obrazac tuženika – suglasnost za medicinske intervencije iz čijeg teksta proizlazi da u istome nije naveden konkretni medicinski zahvat tj. koronarografija te da nisu navedeni mogući rizici i komplikacije za navedeni konkretni medicinski zahvat,

 

- da na samom obrascu nema potpisa liječnika, a u obrascu se navodi da je u konkretnom slučaju I-tužitelj upoznat na razumljiv način s prirodom svoje bolesti, očekivanim medicinskim intervencijama, mogućim komplikacijama i neugodama tijekom pretraga i liječenja, a koju informaciju nužno treba dati liječnik,

 

- da saslušani svjedoci zaposlenici tuženika nisu imenovali liječnika odnosno osobe koje bi tužitelju pružile informaciju o tijeku pretrage, njenim rizicima i komplikacijama,

 

- da iz iskaza I-tužitelja proizlazi da mu nitko od liječnika nije objasnio samu pretragu, njene rizike niti bilo što drugo te da mu je medicinska sestra dala da potpiše jedan papir koji je on potpisao bez da je čitao što na njemu piše, obzirom da slabo vidi na desno oko kao i da mu pri obavljanju prethodne identične pretrage također nisu obrazloženi mogući rizici pretrage,

 

- da je kod I-tužitelja došlo do trajnog oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja i smanjenja životne aktivnosti od 45%, da je pretrpio strah umjerenog intenziteta tjedan dana i strah slabog intenziteta kao zabrinutost za ishod liječenja u trajanju od 3 tjedna, da je kod I-tužitelja nastupila naruženost organizma srednje teškog stupnja, a koja se očituje u teškoćama hoda i pokretljivosti zbog motoričke slabosti i utrnulosti desnih ekstremiteta, kao i govornim smetnjama.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je postupio prema odredbama čl. 12. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 121/03) odnosno da nije dokazao da je I-tužitelj prije liječničke intervencije bio upoznat s mogućim posljedicama pri obavljanju pretrage koronarografije, a koje su nastupile kod I-tužitelja, te mu prouzrokovale neimovinsku štetu. Stoga prvostupanjski sud smatra da postoji odštetna odgovornost tuženika na temelju čl. 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO). Nadalje, prvostupanjski sud smatra da postoji suodgovornost I-tužitelja u visini od 40% za nastanak predmetne štete, obzirom da I-tužitelj nije pročitao obrazac prije potpisivanja.

 

Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP, smatrajući da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da je tužiteljev iskaz istinit. Sud drugog stupnja svoju odluku obrazlaže primjenom pravila o teretu dokazivanja jer tužitelj nije dokazao da mu zaposlenici tuženika nisu pružili sve potrebne obavijesti o provođenju medicinskog zahvata koji je nad njim izvršen.

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 221.a ZPP, te iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP vezano uz tvrdnju da je sud drugog stupnja preinačio presudu na temelju čl. 373.a ZPP.

 

Navodi revidenta su osnovani. Naime, iz obrazloženja presude suda drugog stupnja proizlazi da je sud drugoga stupnja pobijanu drugostupanjsku presudu donio primjenom odredbe čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP. To iz razloga što je sud drugoga stupnja utvrđivao činjenice koje prvostupanjski sud nije utvrdio, te je na temelju tako utvrđenih činjenica donio meritornu odluku kojom je preinačio prvostupanjsku presudu.

 

Sukladno odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

 

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne,

 

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koje se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

Prema shvaćanju ovoga suda navedena odredba ovlašćuje drugostupanjski sud na preinačavanje, odnosno potvrđivanje prvostupanjske presude unatoč pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju samo onda kada u spisu ima, dovoljno odlučnih činjenica i dokaznih materijala za svoje činjenične zaključke. Time je kod primjene odredbe čl. 373.a ZPP isključena istodobna primjena odredbe čl. 221.a ZPP o teretu dokazivanja. O navedenom pitanju revizijski sud se izrazio svoje shvaćanje i u odlukama Revr-1076/15 i Revx-1160/17.

 

Budući je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pogrešno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP, što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP.

 

Slijedom navedenog valjalo je ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugoga stupnja na ponovno odlučivanje na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

 

U nastavku postupka sud drugoga stupnja otklonit će počinjenu bitnu povredu, te ponovno odlučiti o žalbama parničnih stranaka.

 

Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 21. travnja 2020.