- 1 -              Rev 2059/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2059/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. B. iz Z., OIB ... kojeg zastupa punomoćnica S. L., dipl. pravnica Hrvatskog sindikata pošte, protiv tuženika HP - H. pošta d.d. Z., OIB ..., radi nedopuštenosti otkaza odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-411/2018-2 od 30. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1213/17-20 od 27. veljače 2018., u sjednici održanoj 21. travnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji je tražio utvrđenje da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena te da radni odnos tužitelja nije prestao uz obvezu tuženika da ga vrati na radno mjesto poštara za opću dostavu ili neko drugo odgovarajuće radno mjesto. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je i zahtjev za određivanje privremene mjere pobliže označena u rješenju suda prvog suda.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje revident.

 

Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, u obrazloženju tog revizijskog razloga u bitnome osporava činjenična utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja. Stoga slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena, te da radni odnos nije prestao, kao i da ga tuženik vrati na radno mjesto koje je do tada obavljao ili neko drugo odgovarajuće radno mjesto.

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlenik tuženika te da je sa istim zaključio ugovor o radu za radno mjesto poštara za opću dostavu, da je tužitelj počinio težu povredu radne obveze jer nije obavljao poslove sukladno uputi tuženika, imajući u vidu Okružnicu 147/16 te sukladno čl. 45. Pravilnika o radu tuženika. Odlukom o izvanrednom otkazu tužitelju se stavlja na teret osobito teška povreda radne dužnosti, jer je postupao suprotno odredbi članka 101. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje ZR) koja regulira da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja) koje postupanje je nesporno potvrdio i tužitelj tijekom postupka, jer je u pregledanoj vreći za dostavu utvrđeno da je kod tužitelja nađen veći broj neadresiranih tiskanica promidžbenog materijala - letci za predsjedničke izbore, a sa kojima tuženik nije sklopio ugovor o distribuciji, kao i da su kod tužitelja pronađena tri paketa koji su trebali biti evidentirani u knjizi prispjelih pošiljki, čime je postupio suprotno čl. 45. Pravilnika o radu.

 

 

 

 

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su utvrdili da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa te da nastavak radnog odnosa nije moguće, te su stoga odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prihvaća i revizijski sud.

 

Odredba sadržana u čl. 116. ZR-a propisuje:

 

„Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.“

 

Odredbom čl. 45. Pravilnika o radu tuženika propisano je da je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje radnika protivno zakonu, drugim propisima, odredbama kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i drugim aktima Društva zbog kojeg uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa više nije moguć. Osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa smatra se t. 1. neispunjavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno obavljanje poslova koje je utjecalo na redovito odvijanje poštanskog prometa ili dovelo do smanjenja ugleda Društva, prouzročilo štetu Društvu ili ugrozilo život i sigurnosti ljudi ili materijalnih dobara veće vrijednosti i t.4. zlouporaba položaja ili prekoračenje danih ovlasti.

 

Okružnicom 147/16 propisane su upute o postupanju s malim paketima i način priprema malog paketa za dostavu i obračun i način preuzimanja ili priprema malog paketa za isporuku.

 

U konkretnom slučaju prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelj se prilikom obavljanja svojih radnih zadataka nije u cijelosti pridržavao internih pravila poslodavca. Navedene povrede obveza iz radnog odnosa za posljedicu su imale trajan gubitak povjerenja poslodavca u tužitelja na način da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć, a što predstavlja opravdan razlog za izvanredan otkaz. Naime, ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika na temelju kojeg poslodavac od radnika očekuje ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje posla, pa postupanje radnika suprotno pravilima poslodavca predstavlja relevantan razlog zbog kojeg se može izvanredno otkazati ugovor o radu.

 

Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz (otkaz poslodavca je dopušten), to je pobijanom odlukom osnovano odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, te zahtjev za povratak na rad.

 

 

 

 

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 21. travnja 2020.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.