- 1 -              Rev 1269/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1269/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. T., odvjetnica u R., protiv tuženika L. R. d.d. R., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. M. i B. M., odvjetnici u R., radi isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-4252/2013-4 od 20. siječnja 2016., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. Povrv-2252/12 od 28. svibnja 2013., u sjednici održanoj 21. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Z. V. iz R. br. Ovrv-2703/12 od 19. studenoga 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 138.867,50 kn sa zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje računajući od 31. listopada 2012. odnosno u visini određenoj čl. 29. ZOO pa do isplate, kao i u dijelu u kojem mu je naloženo isplatiti trošak ovrhe u iznosu od 3.252,00 kn sa zateznim kamatama u visini određenoj čl. 29. ZOO koje teku od 19. studenoga 2012. do isplate (toč. 1.). Djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi iz toč. 1. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 457.116,78 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 10.885,50 kn sa zateznim kamatama (toč. 2.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 15.476,37 kn, dok je za više traženo, na ime troškova postupka, tuženik odbijen (toč. 3.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. 1. i 2., dok je djelomično preinačena odluka pod toč. 3. na način da je odbijen zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi troškove postupka u iznosu od 15.476,37 kn. Ujedno je tuženik obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 4.190,00 kn, a isto tako odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su pravodobno podnijeli tužitelj i tuženik. Pri tome tužitelj reviziju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 I 89/14 - dalje: ZPP), budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn. Tužitelj reviziju podnosi zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija tužitelja prihvati, pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji zahtjev tužitelja, kao i da se tužitelju dosude cjelokupni troškovi postupka.

 

Tuženik reviziju podnosi temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, postavljajući pri tom pitanja za koja tuženik smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u pobijanom dosuđujućem dijelu, te da se tužitelja u cijelosti odbije s postavljenim tužbenim zahtjevom, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na revizije nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije osnovana, dok revizija tuženika nije dopuštena.

 

U odnosu na reviziju tužitelja

 

U konkretnom slučaju povodom revizije tužitelja dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Iako tužitelj u reviziji ističe revizijski razlog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, u samoj reviziji se pobliže ne obrazlaže u čemu se bitna povreda sastoji, pa taj revizijski razlog ovaj sud cijeni paušalno iznesenim.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su parnične stranke sklopile Ugovor o zastupanju 7. kolovoza 2008.,

 

- da je čl. 2. navedenog Ugovora ugovoreno da tužitelj vodi sporove tuženika radi naplate vagonske dangube pred Trgovačkim sudom u Rijeci,

 

- da je čl. 7. Ugovora ugovoreno da će tužitelj tuženika zastupati i u predmetu br. Ovr-1071/08 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu (kasnije poslovni br. P-4710/11) do krajnje pravne instance, Ustavnog suda odnosno Vrhovnog suda,

 

- da se tuženik obvezao platiti tužitelju sve poduzete radnje sukladno vrijednosti predmeta spora u slučaju pozitivne odluke,

 

- da je tuženik dopisom od 23. listopada 2012. izvijestio sve odvjetnike koji su ga zastupali da im zabranjuje bez posebne punomoći neposrednu naplatu bilo kojeg iznosa, uključujući i parnične troškove u postupcima u kojima zastupaju tuženika,

 

- da je pozitivna odluka za tuženika u predmetu P-4710/11 kod Trgovačkog suda u Zagrebu donesena 20. lipnja 2012., dok ju je tužitelj primio 16. siječnja 2013.,

 

- da je tužitelj osnovano tuženiku ispostavio račun za zastupanje u predmetu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, time da su nižestupanjski sudovi ocijenili da su obračunati troškovi 138.867,50 kn,

 

- da u preostalom dijelu zahtjev tužitelja sudovi cijene neosnovanim, bilo da se na pojedinim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari, već o procesnim prigovorima, da neki troškovi nisu priznati jer nisu bili potrebni za vođenje postupka,

 

- da tužitelju ne pripada pravo na 100% povećanje Tarife pozivom na odredbu Tbr. 37, jer se ne radi o teškom i zahtjevnom predmetu.

 

Suprotno tvrdnjama revizije nižestupanjski sudovi su imali pravo ocijeniti koji su troškovi bili potrebni za vođenje postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, kao i ocijeniti radi li se o složenom i zahtjevnom predmetu. U tom dijelu revizijski sud u cijelosti prihvaća pravilnim obrazloženje nižestupanjskih sudova, pri čemu je temeljno pravo da stranka treba platiti troškove odvjetniku i to za one radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

Neosnovano tužitelj u reviziji tvrdi da tuženik tijekom postupka nije osporavao pojedine poduzete radnje. Naime, tuženik je u cijelosti osporio svoju obvezu, a što znači da je osporio i svaku pojedinu radnju koju je tužitelj kao odvjetnik poduzeo za tuženika.

 

U reviziji tužitelj ponavlja tvrdnje da se radilo o složenom predmetu, te da je za vođenje postupka bilo potrebno posebno specijalističko znanje tužitelja i njegovo dodatno angažiranje. Potpuno je nejasno o kakvom se to dodatnom angažiranju radi, niti je tužitelj priložio bilo kakav dokaz da je s tuženikom sklopljen Ugovor o zastupanju kojim je ugovoreno dodatno specijalističko znanje, odnosno povećanje naknade za rad odvjetnika za 100 % u odnosu na osnovnu Tarifu.

 

Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

 

U odnosu na reviziju tuženika

 

Kako tuženik pobija dosuđujući dio presude, gdje vrijednost pobijanog dijela ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, to u konkretnom slučaju povodom revizije tuženika nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, niti po vrijednosnom kriteriju, a isto tako ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Tuženik u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„Dospijeva li naknada odvjetničke usluge donošenjem prve pozitivne, (ali) nepravomoćne odluke (postupak se nastavlja po žalbi suprotne stranke), u situaciji kada punomoć odvjetniku u tom predmetu niti je opozvana, niti ju je odvjetnik otkazao, a niti mu je ista na bilo koji drugi način prestala?

 

Treba li kod odlučivanja o parničnim troškovima uzeti u obzir uspjeh obje stranke u postupku?“

 

Prema shvaćanju revizijskog suda prvo postavljeno pitanje je činjenične naravi i odgovor na isto ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, radi čega revizija glede prvog postavljenog pitanja nije dopuštena u smislu odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP, pa ju je valjalo odbaciti.

 

Glede drugog postavljenog pitanja tuženika revizija također nije dopuštena. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Stoga glede pitanja o troškovima postupka revizija nije dopuštena, pa valjalo u tom dijelu odbaciti reviziju tuženika na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP u vezi čl. 392. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 21. travnja 2020.