- 1 -              Rev 4139/2019-2

Broj: Rev 4139/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika M. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. M., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-611/19-2 od 14. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2398/15-50 od 31. ožujka 2017., u sjednici održanoj 21. travnja 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-611/19-2 d 14. svibnja 2019. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2398/15-50 od 31. ožujka 2017. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 21. lipnja 2010. i odlukom tuženika od 21. srpnja 2010. kojom je zahtjev tužitelja za zaštitu prava odbijen, te je odbijen zahtjev tužitelja za njegovo vraćanje na rad na radno mjesto prodavača dostavljača u ambulantnoj prodaji, dok je djelomično preinačena odluka o troškovima postupka nalaganjem tužitelju na ime troška postupka isplatiti tuženiku iznos 13.350,00 kn, a preko tog iznosa zahtjev tuženika odbijen.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu mu troškova ovog postupka.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Osporavajući pravilnost pobijane presude tužitelj u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka kako u onoj iz čl. 354. st. 2. toč. 11. tako i onoj iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. ZPP-a, smatrajući da ista nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da u istoj nije odgovoreno na odlučne žalbene navode tužitelja, a koji su se odnosili na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude razvidno je da je drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu, a povodom žalbe tužitelja, ocijenio da je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog postupka i u njemu provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za ovaj spor, a na temelju kojih je ocijenjeno da su se u okolnostima konkretnog slučaja ostvarili razlozi za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju. To stoga što je utvrđeno da je postupanje tužitelja 9. lipnja 2010. doista imalo obilježje teške povrede obveze iz radnog odnosa, a zbog kojeg je tuženik ocijenio da nastavak tužiteljevog rada kod njega nije moguć. Zašto je drugostupanjski sud ocijenio pravilnim takvo utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jasno je obrazložio u svojoj presudi, ocijenivši da je u postupku utvrđivanja odlučnih činjenica za ovaj spor prvostupanjski sud postupao sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, zbog čega je i otklonjen žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U skladu s navedenim, a polazeći od odredbe čl. 8. ZPP-a, a prema kojoj, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocijeniti je da time što je drugostupanjski sud u svojoj presudi obrazloženo prihvatio činjenično utvrđenje prvostupanjske presude, pobijana presuda ima valjane razloge glede tih žalbenih navoda tužitelja. To znači da se pravilnost iste može ispitati, pa nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju revident neosnovano ukazuje.

Kako je to već prethodno navedeno, drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi odgovorio na odlučne žalbene navode tužitelja kako one koji se odnose na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred prvostupanjskim sudom tako i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i glede žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, prihvaćajući razloge iz prvostupanjske presude se pozvao na iste u smislu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a, što znači da je drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene razloge i na njih dao valjane razloge, pa nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti primijenjenog materijalnog prava, a u kojem pravcu vrši preocjenu izvedenih dokaza (zaboravljajući da je ocjena dokaza pridržana za sud, a ne stranke!) sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Neosnovano tužitelj u reviziji ustraje u prigovoru da mu tuženik, a prije otkazivanja ugovora o radu nije omogućio iznošenje obrane, a u čemu vidi postupanje tuženika suprotno odredbi čl. 111. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje: ZR), a kod činjenice da je pismenom nazvanim Zahtjev za zaštitu prava dostavljenog od tužitelja 10. lipnja 2010. tuženiku, se upravo tužitelj očitovao o spornom događaju, čiji je on bio glavni akter 9. lipnja 2010. i zbog kojeg mu je tuženik i dao otkaz ugovora o radu odlukom od 21. lipnja 2010. Jasno je da taj zahtjev za zaštitu prava sadržajno predstavlja iznošenje obrane od strane tužitelja, a sve vezano za sporni događaj, što znači, ne samo da je tužitelju bilo omogućeno iznošenje obrane, već ju je on i iznio, sve sukladno odredbi čl. 111. st. 2. ZR.

U takvim okolnostima, govoriti da tužitelj, sve do uručenja mu spornog otkaza ugovora o radu i nije znao zbog čega mu je dat izvanredni otkaz ugovora o radu je doista deplasirano, a kod utvrđene činjenice da je upravo tužitelj burno i neprimjereno postupao vezano za dodijeljeni mu radni zadatak i to bio povod nemilog događaja za vrijeme radnog vremena u radnom prostoru tuženika kao poslodavca, a glavni akter tog događaja upravo je bio tužitelj.

Slijedom navedenog, a kako je u postupku pravilno ocijenjeno da su se ostvarile pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, a zbog njegovog postupanja koje je imalo obilježje teške povrede obveze iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 108. ZR-a, to je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 21. travnja 2020.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.