- 1 -              Rev 1021/2017-2

Broj: Rev 1021/2017-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. vlasnika servisa A., M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., protiv tuženika J. O. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2678/15-3 od 20. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-538/14-11 od 10. studenog 2014., u sjednici održanoj 21. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku br. Gž-2678/15-3 od 20. listopada 2016., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 256.063,50 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove postupka (toč. I.), te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 37.392,81 kuna (toč. II.).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 256.063,50 kuna na ime izgubljene zarade koju je tužitelj pretrpio u razdoblju od kolovoza 2003. i siječnja 2004., kada mu je tuženik odbio isplatiti štetu osiguranu kasko policom osiguranja, pa do 9. veljače 2011. kada mi je isplatio obje štete. Tužitelj tvrdi da se izgubljena zarada nalazi u činjenici da isti nije mogao koristiti otuđena vozila za potrebe renta-cara, da mu tuženik nije isplatio osiguraninu, pa po osnovi iznajmljivanja automobila nije mogao u tom periodu ostvariti zaradu.

Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja utvrđujući da je naknada štete s osnova izgubljene zarade povremeno potraživanje u smislu odredbe čl. 372. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZOO), te da je u konkretnom slučaju nastupila zastara samog prava iz kojeg proizlazi povremeno potraživanje, a time je i prestala mogućnost potraživanja naknade štete s osnova izgubljene zarade.

Odlučujući povodom žalbe tužitelja sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvog stupnja navodeći da je pravilna ocjena suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju tuženik po predmetnoj polici osiguranja nije u obvezi nadoknaditi tužitelju štetu nastalu zadržavanjem vozila od strane iznajmitelja-utajom od osobe kojoj je vozilo dano u najam. Drugostupanjski sud smatra da odredba čl. 20. st. 1. Uvjeta definira događaje za koje je tim ugovorom određeno da ne postoji obveza osiguratelja za naknadu štete, pa takva odredba samo definira vrstu i opseg osiguranja, te nije riječ o odredbama Uvjeta koje bi spadale u okvir odredbe čl. 143. st. 2. ZOO. Naime, prema toj odredbi sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi općih uvjeta koje lišavaju drugu stranu prava da stavi prigovore ili onih na temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inače nepravične i pretjerano stroge prema njoj. Kod toga se drugostupanjski sud niti u jednom dijelu nije očitovao na pitanje zastare potraživanja s osnova naknade štete zbog izgubljene zarade, niti je ocijenio je li prigovor zastare prvostupanjski sud pravilno ocijenio osnovanim.

U postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu u reviziji sadržajno ukazuje tužitelj.

Naime, sud drugog stupnja navodi da je pravilna ocjena suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju tuženik po predmetnoj polici osiguranja nije u obvezi nadoknaditi tužitelju štetu.

Međutim sud prvog stupnja nije u svojoj presudi uopće ocjenjivao da li je u konkretnom slučaju riječ o slučaju osiguranom po predmetnoj polici, već je zahtjev tužitelja pravilno ocijenio kao zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade, dakle kao izvanugovornu obvezu. Sud prvog stupnja temelji svoju odluku isključivo, kako je prethodno navedeno, na ocjeni je li u konkretnom slučaju nastupila zastara predmetnog potraživanja naknade štete, odnosno na zaključku da se kod izgubljene zarade radi o povremenom potraživanju.

Osim toga, sud prvog stupnja nije uopće utvrđivao činjenice koje je sud drugog stupnja naveo da su utvrđene u provedenom postupku i na kojima temelji svoju odluku, pozivajući se pritom na čl. 368. ZPP, pa je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. ZPP. Drugostupanjski sud nije proveo raspravu u smislu odredbe čl. 373. b ZPP, pa nije niti provodio bilo koje nove dokaze koje nije proveo prvostupanjski sud.

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će drugostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te ponovno odlučiti o predmetnoj žalbi tužitelja, vodeći računa o činjenici da je tužitelj podnio tužbu radi naknade štete zbog izgubljene zarade, odnosno da se potraživanja tužitelja temelji na izvanugovornoj odgovornosti tuženika, a ne da se tužbeni zahtjev temelji na obvezama iz ugovora o osiguranju sklopljenog između parničnih stranaka.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 21. travnja 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.