Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: Gž R-166/2018-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-166/2018-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Arijani Bolanča, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P. J. i M. J., j.t.d. iz O., protiv tuženika H. a. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. P., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj Pr-363/17 od 12. prosinca 2017., dana 20. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-363/17 od 12. prosinca 2017.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kojim je tražio da mu bude isplaćeno 15.578,05 kuna sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom u izreci presude suda prvog stupnja pod točkom I., kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kune (točka II.).

 

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovi postupak.

 

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja je dostavio na odgovor tuženik.

 

Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 15.578,05 kuna s osnova otpremnine.

 

Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

Izrečena utvrđenja suda prvog stupnja pravilno su uporište za izrečeni pravni zaključak.

 

Ovaj žalbeni sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

Iz rezultata provedenog parničnog postupka proizlazi da su stranke bile u ugovornom odnosu i to da je tužitelj bio radnik tuženika, da je otkazan ugovor o radu iz osobno uvjetovanih razloga, jer je tužitelj izgubio licencu za obavljanje poslova radnog mjesta ovlaštenog ispitivača prometnih propisa i sigurnosnih pravila te upravljanje vozilom.

 

Neprijeporno je među strankama da pravilnikom o radu tuženika, kao i ugovoru o radu koji su stranke imale zaključen, plaća tužitelja iznosi 13.353,14 kuna koji iznos je bio osnovica za obračun otpremnine. Za sporno razdoblje kako je tužitelju bio otkazan ugovor o radu, a tužitelj je imao i otkazni rok u kojem je tužitelju isplaćen iznos naknade plaće u visini pune plaće koja je utvrđena ugovorom o radu, pravilnikom o radu i kolektivnim ugovorom, tužitelj potražuje da mu bude isplaćena, odnosno obračunata naknada od travnja, svibnja i lipnja 2016. godine, kada je pored redovne plaće ostvarivao i prekovremeni rad koji mu je bio isplaćen.

 

Pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer u vremenskom razdoblju od travnja do lipnja 2017. tužitelju je isplaćivana naknada za prekovremeni rad, a od lipnja 2017. do prestanka otkaznog ugovora, do 16. kolovoza 2017. mu nije mogao ni biti isplaćen prekovremeni rad (jer je izgubio licencu, pa nije mogao ni redovno ni prekovremeno raditi), ali mu je radi toga isplaćena puna plaća u vidu naknade plaće.

 

Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da prekovremeni rad koji je tužitelj ostvario u razdoblju travnja i lipnja 2016., uz isplaćenu redovnu plaću ne može biti osnovica za isplatu otpremnine, a kako mu je isplaćena plaća u punom iznosu, koja je ugovorom o radu i aktima tuženika bila i propisana, prihvaća stav i ovaj žalbeni sud koji je iskazao sud prvog stupnja da mu je tuženik pravilno obračunao otpremninu.

 

Radi iznijetog valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 20. travnja 2020.

Sutkinja:

Arijana Bolanča, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu