- 1 -              I Kž 74/2018-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 74/2018-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 37. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 18. listopada 2017. broj K-2/2013-106, ispravljene rješenjem istog suda od 11. prosinca 2017. broj K-2/2013-108, u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Sisku, optuženi G. G. i optuženi B. T. su, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.-17.), oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv gospodarstva, i to optuženi G. G. poticanje na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 37. KZ/11., a optuženi B. T. zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11.

 

Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08.-17. oštećeno trgovačko društvo I. d.d. Z. sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućeno je u parnicu.

 

Na temelju članka 149. stavka 3. (pravilno je: stavka 1.) ZKP/08.-17. optuženici G. G. i B. T. oslobođeni su plaćanja troškova kaznenog postupka sudu, koji padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i članka 3. ZKP/08.-17. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.-17.), s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ovu žalbu uvaži kao osnovanu i pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili da istu preinači na način da okrivljenike osudi za kaznena djela za koja ih se tereti“.

 

Optuženi B. T. je po branitelju, odvjetniku V. G., na žalbu državnog odvjetnika podnio odgovor, predlažući „da drugostupanjski sud odbije žalbu ovlaštenog tužitelja kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu“.

 

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08.-17. spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17., državni odvjetnik smatra da se pobijana presuda ne može ispitati jer da su razlozi presude u znatnoj mjeri proturječni te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ovu povredu vidi u tome što je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi na stranici 3. naveo da je izvršen uvid u podnesak Ureda za vještačenje dipl. ing. Č. Č., stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet, tehniku i procjenu motornih vozila, da bi potom u obrazloženju presude na stranici 9. naveo da je provedeno vještačenje na zahtjev obrane po Č. Č., stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet, tehniku i procjenu motornih vozila iz Z., a na stranici 14. da iz nalaza i mišljenja vještaka Č. Č. proizlazi da su navedeni radovi izvršeni. Na zapisniku s rasprave održane 13. listopada 2017. na 3. stranici je utvrđeno da se vrši uvid u podnesak branitelja optuženog B. T. U. za vještačenje dipl. ing. Č. Č., stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet, tehniku i procjenu motornih vozila, dok je iz samog podneska dipl. ing. Č. Č. od 10. veljače 2006. vidljivo da je isto naslovljeno na Odvjetnički ured G. kao očitovanje, da je isto sačinjeno na zahtjev navedenog ureda, a kao predmet očitovanja navedeno je utvrđivanja točnosti navoda u Izvješću o obavljenoj reviziji poslovnih odnosa. Ovaj je podnesak u spis predmeta dostavio branitelj optuženog B. T., odvjetnik V. G.

 

Premda je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da u pobijanoj presudi postoje opisane nesuglasice između nazivanja u presudi podneska kojeg je na zahtjev obrane optuženog B. T. sačinio Ured za vještačenje dipl. ing. Č. Č., stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet, tehniku i procjenu motornih vozila i samog tog podneska, zbog ovog nesuglasja pobijana presuda nije u takvoj mjeri proturječna da je se ne bi moglo ispitati. Naime, prvostupanjski sud sam sadržaj navedenog podneska pravilno iznosi u pobijanoj presudi, zbog čega opisane nesuglasice u nazivanju tog podneska ne dovode do postojanja bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17. u toj presudi na način kako to smatra žalba.

 

Pobijana presuda ispitana je i po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.-19.), koji se sada primjenjuje u postupku, te nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-19., a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.-19.).

 

No, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi smatra da je u prvostupanjskoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.-17. koja je utjecala na presudu.

 

Naime, kako to pravilno uočava državni odvjetnik u svojoj žalbi, prvostupanjski sud svoje utvrđenje da nije dokazano da su optuženici G. G. i B. T. počinili na teret im stavljena kaznena djela temelji na, kako se to navodi na stranici 15. pobijane presude, „nalazu i mišljenju vještaka Č. Č., stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet, tehniku i procjenu“. Međutim, takvo vještačenje po sudu nikada nije bilo određeno, a iz podneska kojeg se na navedenom mjestu u pobijanoj presudi naziva nalazom i mišljenjem i koji u spisu predmeta prileži na listovima 1360.-1368., vidljivo je da se radi o stranačkom podnesku koji je u spis predmeta dostavio branitelj optuženog B. T., odvjetnik V. G., i kojeg je na njegovo traženje sastavio Ured za vještačenje dipl. ing. Č. Č., inače stalni sudski vještaka za strojarstvo, promet, tehniku i procjenu motornih vozila, nazvavši isti podnesak „Očitovanjem“, pri čemu je predmet tako sastavljenog očitovanja bilo utvrđivanje točnosti navoda u Izvješću o obavljenoj reviziji poslovnih odnosa. Nadalje je iz zapisnika s rasprave održane 13. listopada 2017. (list 1477. spisa) vidljivo da je prvostupanjski sud „izvršio uvid“ u navedeni podnesak, kako je to navedeno i u 2. odlomku na 3. stranici pobijane presude, dok su drugi podnesci iz spisa predmeta pročitani.

 

Stoga je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud, tretirajući Očitovanje Ureda za vještačenje dipl. ing. Č. Č., stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet, tehniku i procjenu motornih vozila (koje Očitovanje čak na raspravi utvrđujući da se u njega vrši „uvid“ nije na pravilan način izvedeno kao dokaz – članak 329. stavak 3. ZKP/11-17.) nalazom i mišljenjem, na kojem je „nalazu i mišljenju“ utemeljio presudu, povrijedio odredbe članaka 309., 312. i 316. ZKP/08.-17. koje se tiču vještačenja, a što je utjecalo na presudu. Naime, upravo iz ovog podneska proizlazi da su naručeni radovi čišćenja nadzemnih spremnika i izvedeni sukladno pravilima struke, pri čemu na ovu okolnost nije sukladno navedenim zakonskim odredbama na pravilan način provedeno vještačenje, nego je sud od strane obrane optuženog B. T. dostavljen podnesak proizvoljno nazvao „nalazom i mišljenjem“, pri čemu niti taj podnesak nije na pravilan način izveo na raspravi čitanjem.

 

Prema tome, u pobijanoj je presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.-17. na koju pravilno upire državni odvjetnik u svojoj žalbi.

 

Stoga je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-19. trebalo, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka pravilnim izvođenjem navedenog dokaza na raspravi te će ponovno provesti i sve ostale raspoložive dokaze i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti. Pritom će paziti i na to da se presuda ne može temeljiti na iskazu svjedoka koji nije izveden na raspravi (na stranici 15. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud se poziva i na iskaz svjedoka D. Z., premda taj svjedok nije ispitan na raspravi na kojoj je donesena pobijana presuda niti je njegov raniji iskaz pročitan).

 

U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prvenstveno upiranja na Izvješće interne revizije i kontrole I. I. d.d. Z. od 22. svibnja 2006. te iskaza svjedoka G. V. i I. G., do otklanjanja bitne povrede odredaba kaznenog postupka zbog koje je pobijanja presuda ukinuta, preuranjeno je ocjenjivati osnovanost navedenih, kao i drugih dokaza.

 

Također, prvostupanjski sud u ponovljenom postupku svakako valja voditi računa o pitanju u čemu se sastoji radnja poticanja u odnosu na optuženog G. G., koju okolnost, utvrdi li ju sud, je potrebno i valjano obrazložiti.

 

Ujedno se napominje prvostupanjskom sudu da je pravomoćnom presudom koju čine presude Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 27. studenog 2017. broj DS-74/2017., Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 27. studenog 2018. broj VDS-12/18. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. srpnja 2019. broj I KŽ HOK 3/2019-3, odvjetniku V. G. (koji u ovom postupku brani optuženog B. T.), između ostalih disciplinskih mjera zbog počinjenih disciplinskih djela, izrečen i gubitak prava na obavljanje odvjetništva, zbog čega je u daljnjem tijeku postupka optuženom B. T. nužno osigurati pravilnu obranu.

 

Zagreb, 20. travnja 2020.