1

Poslovni broj: Gž-1477/2019-2

 

Poslovni broj: Gž-1477/2019-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice A. P. iz P.,  OIB: i predlagateljice M. B. iz P., , OIB:, obje zastupane po punomoćniku I. K., odvjetniku u P., protiv protustranke I. P., OIB: i protustranke J. P., OIB:, oboje iz P., oboje zastupani po punomoćniku C. P., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranaka protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj R1-427/2019  od 3. srpnja 2019. godine, 20. travnja 2020. 

 

r i j e š i o  j e

 

              Žalba protustranaka djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se točka III izreke rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj R1-427/2019  od 3. srpnja 2019. godine,

-potvrđuje za iznos od 2.807,50 kn (slovima: dvije tisuće osamsto sedam kuna i pedeset lipa)

-preinačuje za iznos od 3.401,58 kn (slovima: tri tisuće četiristo jedna kuna i pedeset osam lipa), tako da se za taj iznos odbija zahtjev predlagatelja za naknadu troškova postupka.

Točke I i II izreke nisu bile predmet drugostupanjskog postupka.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je u točki I i II izreke osnovao pravo stvarne služnosti provoza i prolaza preko poslužnih  nekretnina za korist povlasnih nekretnina kako je to precizno opisano u navedenim točkama izreke, tok je u točki III izreke naložio protustrankama da predlagateljima naknade troškove postupka u iznosu od  6.209,08 kn.

 

Protiv točke III izreke navedenog rješenja pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijele su protustranke dana 26. srpnja 2019. godine ne navodeći zakonske razloge i ne predlažući kakvu bi odluku trebao donijeti drugostupanjski sud.

Odgovor na žalbu nije dan.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predlagatelji su pokrenuli postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine označene kao kčbr. 2371/1 upisane u zk.ul. br. 3646 k.o. K. i nekretnine označene kao kčbr. 2371/6 upisane u zk.ul.br. 6588 k.o. K., na kojima su bile upisane kao suvlasnici svaki u ¼ dijela.

Pobijanim rješenjem odlučeno je između ostalog i o naknadi troškova postupka razvrgnuća koje troškove su zatražili predlagatelji.

Predlagatelji su potraživali troškove zastupanja njihovog odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), iznosa sudskih pristojbi te troškova vještačenja.

Prvostupanjski sud je utvrdio da bi troškovi zastupanja iznosili sa PDV-om, 6.703,13 kn, troškovi pristojbi na prijedlog, rješenje i žalbu na rješenje ukupno 300,00 kn (svaka pristojba po 100,00 kn), trošak pristojbe za pribavu uvjerenja o statusu nekretnina 40,00 kn  i predujam za uviđaj i mjerničko vještačenje u iznosu od 5.375,04 kn. Ukupan trošak predlagatelja da iznosi 12.418,17 kn, pa da su protustranke dužne predlagateljima naknaditi ½ toga troška, razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, primjenom odredbe čl. 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15-pročišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZV), zbog čega ih je obvezao na platež iznosa od 6.209,08 kn.

U svojoj žalbi protustranke navode kako smatraju da je prvostupanjski sud trebao primijeniti paragraf 20. jer se radi o izvanparničnom postupku u kojem svaka stranka snosi svoje troškove.

Odredbom čl. 54. ZV-a, propisano je da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuje drugačije.

Razvrgnuće suvlasničke zajednice provodi se po pravilima izvanparničnog postupka pa se u odnosu na troškove primjenjuju pravna pravila Zakona o vanparničnom postupku (Službene novine Kraljevine Jugoslavije 45/1934) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91).

U izvanparničnom postupku je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka trebao primijeniti pravna pravila iz paragrafa 20. Zakona o sudskom vanparničnom postupku. Prema navedenim pravnim pravilima, osnovno je načelo u izvanparničnom postupku da svaki učesnik snosi svoje troškove, a ako je bilo zajedničkih troškova o njima odlučuje sud na način da iste određuje razmjerno. Nužne troškove u izvanparničnom postupku predstavljaju samo troškovi pristojbi, troškovi očevida i vještačenja, dok trošak zastupanja po punomoćniku ne predstavlja nužni trošak i pada na zastupanog.

Prema stavku 4. pravnog pravila iz paragrafa 20. Zakona o izvanparničnom postupku, sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući i troškove pravnog zastupnika, koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom.

Razmatrajući troškove koji su nastali za predlagatelje u konkretnom postupku, ocjena je ovog suda, da je prvostupanjski sud predlagateljima pogrešno priznao troškove zastupanja njihovog punomoćnika jer se ne radi o troškovima koji su uzrokovani neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom protustranaka.

Zbog toga je u tom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno zahtjev predlagatelja trebalo je odbiti za iznos od 6.703,13 kn i za trošak sudske pristojbe na žalbu protivi rješenja u iznosu od 100,00 kn, jer im taj trošak nisu prouzročile protustranke.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da bi nužni trošak, a u kojem trošku trebaju sudjelovati i protustranke razmjerno svojim suvlasničkim omjerima iznosio 5.615,00 kn, a sastoji se od troškova sudske pristojbe na prijedlog za razvrgnuće i rješenje o istom, za svaki podnesak po 100,00 kn, upravne pristojbe za pribavu uvjerenja o statusu nekretnine u iznosu od 40,00 kn te troška predujma za očevid i mjerničko vještačenje u iznosu od 5.375,00 kn.

Protustranke bi predlagateljima bile dužne naknaditi ½ dijela ovog iznosa ili 2.807,50 kn, u kojem pravcu je potvrđena točka III izreke, dok je ista preinačena za iznos od 3.401,58 kn na način da je za taj iznos odbijen zahtjev predlagatelja.

U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), a u dijelu u kojem je preinačena primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

Točke I i II izreke presude nisu bile predmet drugostupanjskog postupka jer protiv njih nije izjavljena žalba.

 

Koprivnica, 20. travnja 2020.