- 1 -              II Kž 155/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 155/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. B., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnih djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. ožujka 2020. broj K-69/18., o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 20. travnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog N. B. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon donesene nepravomoćne presude i rješenja je, na temelju članka 554. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog N. B. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. Dalje je optuženiku u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 9. svibnja 2018. pa nadalje. Potom je određeno da istražni zatvor može trajati tako dugo dok traje opasnost da bi optuženik zbog svojeg zdravstvenog stanja mogao počiniti teže kazneno djelo, a po članku 133. stavku 1. točki 5. i stavku 3. ZKP/08., ne dulje od 9. studenog 2020. Na temelju članka 135. stavka 2. ZKP/08. o produljenju istražnog zatvora će se izvijestiti Uprava Zatvora u Z. radi upućivanja optuženika u zdravstvenu ustanovu. Nepravomoćnom presudom i rješenjem je, na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08., utvrđeno da je optuženi N. B. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. i protupravno djelo pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11. te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci.

 

Protiv rješenja o istražnom zatvoru žalbu je osobno podnio optuženi N. B. s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i da ga se pusti na slobodu. Žalbu je podnio i putem branitelja, odvjetnika M. V. s prijedlogom da se donese odluka kojom se ukida istražni zatvor protiv optuženika. Budući da se žalbeni navodi oba podneska međusobno podudaraju i nadopunjuju, ovaj sud ih je tretirao kao jednu jedinstvenu žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj ističe svoje primjedbe na postupak prvostupanjskog suda na raspravi 17. ožujka 2020. vezano za termin te rasprave, njegovu mogućnost iznošenja obrane i pripremu završnih govora, no ti navodi nisu relevantni prilikom ocjene zakonitosti pobijanog rješenja budući da se odnose na proceduralna pitanja vezana uz donošenje nepravomoćne presude i rješenja o prisilnom smještaju. Niti okolnost što prvostupanjski sud na toj raspravi optuženiku nije izričito ponudio izjašnjavanje o istražnom zatvoru također ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja s obzirom na to da je obrana na raspravi imala prilike očitovati na sve činjenične i procesne okolnosti koje smatra odlučnima uključujući i pitanje lišenja slobode. 

 

Stoga nije u pravu optuženik kada se poziva na te procesne povrede, a niti su razmatranjem pobijanog rješenja nađene povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti.

 

Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja, žalba ističe da je jedan od argumenata pobijanog rješenja koji se temelji na nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka prof. dr. sc. D. M., potreba uspostavljanja procesa kontinuiranog liječenja. Suprotno tome, prema žalbi, optuženik nije dobivao nikakvu terapiju od početka boravka u Bolnici za osobe lišene slobode, a cijelo vrijeme postupka je proglašavan raspravno sposobnim, čime su opovrgnuti navodi pobijanog rješenja. Vezano za tu okolnost predlaže se od uprave Zatvora pribaviti liječničku dokumentaciju.

 

Međutim, nepravomoćnom presudom je, na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08., utvrđeno da je optuženik, u stanju neubrojivosti počinio dva protupravna djela te mu je istovremeno rješenjem, na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08., određen prisilan smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci. Navedeno treba povezati s odredbom članka 554. stavka 2. ZKP/08. kojom je propisano da će sud pri donošenju presude iz članka 554. stavka 1. ZKP/08. kojom je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, odrediti odnosno produljiti istražni zatvor iz razloga navedenog u članku 551. stavku 1. ZKP/08.

 

Prema tome, sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem zakonito produljio istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. i pri tome pravilno vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora. Žalbenim navodima o neuzimanju terapije, potresu i boravištu u Z., nije dovedena u pitanje pobijana odluka, niti nužnost daljnjeg lišenja slobode optuženika.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. travnja 2020.