Pristupanje sadržaju
- 1 - II Kž 156/2020-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog A. L., optuženog F. L., optuženog J. L., optuženog D. B. i optuženog M. Ž., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 20. ožujka 2020. broj Kv I-Us-32/2020-21 (Kov-Us-5/2019) o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. travnja 2020.,
r i j e š i o j e :
Odbijaju se žalbe optuženog A. L., optuženog F. L., optuženog J. L., optuženog D. B. i optuženog M. Ž. kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 20. ožujka 2020. broj Kv I-Us-32/2020-21 (Kov-Us-5/2019), u postupku nakon podignute optužnice protiv optuženog D. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i drugih, pod točkom 1. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. (pravilno bi bilo: stavka 3.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika D. D., A. L., F. L., J. L. i D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv optuženog M. Ž. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Pod točkom 2. izreke optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od uhićenja i vremena provedenog u istražnom zatvoru i to od 7. ožujka 2018. pa nadalje.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. L. po branitelju, odvjetniku M. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati ovu žalbu te pobijano Rješenje preinači na način da se prijedlog za produljenjem istražnog zatvora u odnosu na žalitelja odbija u cijelosti, a podredno da se pobijano Rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje". Ovaj je optuženik žalbu podnio i po braniteljici, odvjetnici mr. sc. A. K., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prijedlog USKOK-a za produljenje istražnog zatvora odbije, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Budući da se ove dvije žalbe sadržajno podudaraju i međusobno nadopunjavaju, bit će razmotrene kao jedna jedinstvena žalba optuženog A. L.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio i optuženi F. L., po branitelju, odvjetniku V. K., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati predmetnu žalbu te pobijano rješenje preinači na način da prijedlog USKOK-a za produljenjem istražnog zatvora u cijelosti odbije, podredno ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak".
Žalbu je podnio i optuženi J. L. po branitelju, odvjetniku M. R., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "uvaži navode predmetne žalbe i donese rješenje o ukidanju istražnog zatvora protiv VI-optuženika".
Optuženi D. B. žalbu je podnio po branitelju, odvjetniku V. R. "zbog svih zakonom predviđenih razloga, a posebice zbog povrede pravila postupka", s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "pobijano rješenje ukine i 7. okr. pusti na slobodu".
Optuženi M. Ž. žali se po branitelju, odvjetniku A. D., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "ukine pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora i žalitelja pusti da se u nastavku postupka brani sa slobode.“ Ovaj je optuženik žalbu podnio i po branitelju, odvjetniku V. M., također ne navodeći izrijekom žalbene osnove, a predloženo je „pobijano rješenje preinačiti na način da se IX okrivljeniku ukine istražni zatvor, podredno da se ukine istražni zatvor i da se (po odluci VSRH) istome izreknu odgovarajuće jamstvo i mjere opreza kojima se ostvaruje ista svrha kao istražnim zatvorom, te podredno tome rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.“ S obzirom na to da se ove žalbe sadržajno podudaraju i međusobno nadopunjavaju, bit će razmotrene kao jedna jedinstvena žalba optuženog M. Ž.
Žalbe nisu osnovane.
Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odlučne, kako za postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. protiv optuženika, tako i za postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u odnosu na optuženike A. L., F. L., J. L., D. B. i M. Ž. te iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. u odnosu na ovog potonje navedenog optuženika. Potom je također pravilno utvrdio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju za sada ne može s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera od istražnog zatvora. Svoju odluku u svim segmentima prvostupanjski sud je i valjano obrazložio jasnim, dostatnim i logičnim razlozima. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju ističu pojedini od žalitelja budući da prvostupanjsko rješenje sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.
Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja u bitnome naveo i sadržaj podneska optuženog M. Ž. podnesenog po branitelju, odvjetniku V. M., a pročitanog na sjednici koja je prethodila donošenju pobijanog rješenja, kao i sadržaj usmenih navoda branitelja tog optuženika, odvjetnika A. D., koji su izneseni na toj sjednici, iz čega proizlazi da je prilikom donošenja pobijanog rješenja iste svakako imao u vidu te ih razmotrio. Stoga optuženi M. Ž. nije u pravu kada u svojoj žalbi ističe da prvostupanjski sud navedeno nije razmotrio niti se o istome očitovao, čime da je počinjena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
Upirući na istu postupovnu povredu, optuženi M. Ž. u svojoj žalbi ističe da prvostupanjski sud nije ni spomenuo ni razmotrio mogućnost zamjene istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. jamstvom, zbog čega da se pobijano rješenje ne može ispitati. Međutim, ni ti žalbeni navodi nisu osnovani budući da je istražni zatvor protiv optuženog Ž., osim po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., produljen i po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., dakle i po onoj zakonskoj osnovi za koju zakonom nije predviđena mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom.
Svi žalitelji osporavaju postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu istražnozatvorske mjere. Tako optuženi A. L. tvrdi da ista nije individualizirana niti su uzete u obzir i stavljene u korelaciju sve okolnosti slučaja. Ističe i da je od 30. rujna 2017. do 5. ožujka 2018. bio lišen slobode u drugom kaznenom predmetu, zbog čega je bio u objektivnoj nemogućnosti obavljati radnje za koje ga se ovdje tereti. Optuženi F. L. ističe da je prvostupanjski sud trebao navesti koji točno sadržaj posebnih dokaznih radnji, transkripata razgovora ili iskaza suoptuženika na koje se poziva ukazuje da bi upravo on bio osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, a kako to nije učinio, postupio je arbitrarno isključivo nabrajajući dokumentaciju, bez stvarne i logičke analize sadržaja iste. Optuženi J. L. ističe da njegova postupanja kod vršenja kontejnerskog prometa robom iz Južne Amerike kao tzv. paravan narudžbi nemaju obilježja protupravnosti jer je riječ o potpuno legalnim gospodarskim aktivnostima poduzetima u okviru registriranih djelatnosti njegovih trgovačkih društava, tako da bi u konkretnom slučaju jedino mogla biti riječ o kaznenom djelu zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 2. KZ/11. za koje je zaprijećena kazna zatvora u trajanju do tri godine. Optuženi D. B. ističe da ni na koji način nije sudjelovao u izvršenju kaznenog djela za koje ga se tereti, odnosno da između njega i drugih suoptuženika nije bilo nikakve međusobne povezanosti niti je on imao doticaj s inkriminiranom robom, osim što je kao direktor trgovačkog društva u sklopu registrirane djelatnosti naručio metalni otpad koji je utovaren u kontejner u Panami. Optuženi M. Ž. tvrdi da, izuzev nekoliko fotografija na kojima sjedi u društvu s B. i S., nema drugih dokaza koji bi upućivali na njega kao na počinitelja inkriminiranog mu kaznenog djela.
U odnosu na istaknute žalbene tvrdnje prije svega treba reći da osnovana sumnja da bi svi navedeni žalitelji počinili kaznena djela zbog kojih se protiv njih vodi ovaj kazneni postupak proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta i sada već potvrđena optužnica. Navedenu je okolnost prvostupanjski sud valjano obrazložio, i to tako što je u obrazloženju pobijanog rješenja, osim navođenja dokaza koji su priloženi uz optužnicu, ukratko naveo i što proizlazi iz istih, i to u odnosu na svakog optuženika ponaosob. Kako je, dakle, prvostupanjski sud te dokaze i sadržajno uzeo u obzir prilikom ocjene o postojanju osnovane sumnje, nije postupao arbitrarno, dok bi iznošenjem sadržaja svih provedenih dokaza i njihovim razmatranjem već ulazio u pitanje njihove vjerodostojnosti i prihvatljivosti, kao i utvrđivanje činjenica, na što nije ovlašten u ovom stadiju postupka. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, zadatak raspravnog suda.
Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane odluke u pogledu posebnog uvjeta za produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. optuženici A. L., F. L. i J. L. u žalbama navode da se radi o razlozima iznesenima u ranijim rješenjima o istražnom zatvoru, da izneseni razlozi zapravo predstavljaju obilježja kaznenih djela, da je izostala individualizacija tih razloga te da je zanemaren tzv. dinamički pristup.
Međutim, ni ti žalbeni navodi nisu osnovani. Prije svega, prvostupanjski je sud u odnosu na sve optuženike na koje se odnosi pobijano rješenje pravilno utvrdio i potom valjano obrazložio postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti u slučaju njihova puštanja na slobodu. Takvo obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, ne nalazeći da bi pritom bila povrijeđena ustavna i konvencijska prava na koja se pozivaju žalitelji koji se, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuju na isto (stranice 5. i 6. pobijanog rješenja).
Naime, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijanog rješenja u odnosu na svakog od optuženika ponaosob naveo za što ga se tereti, opisao je njihove uloge i međusobne odnose u počinjenju terećenih kaznenih djela te je naveo karakteristike zločinačkog udruženja, zaključivši potom o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika. Pri tome je za istaknuti da obilježja djela, između ostaloga, jesu one osobite okolnosti na kojima se može temeljiti zaključak o postojanju iteracijske opasnosti. Što se tiče žalbenih tvrdnji da je prvostupanjski sud navedene okolnosti obrazlagao skupno za sve optuženike, treba reći da se oni i terete da su kao članovi istog zločinačkog udruženja imali isti zajednički cilj, a to je pribavljanje znatne imovinske koristi te su njihove aktivnosti isprepletene. S obzirom na to da je za svakog optuženika ponaosob navedeno koja kriminalna količina mu se stavlja na teret, nisu osnovani ni žalbeni prigovori da je u pobijanom rješenju potpuno izostala svaka individualizacija.
Značaj prethodno izloženih okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na njihovoj strani, a koja se za sada može uspješno otklanjati jedino primjenom mjere istražnog zatvora, ne umanjuju ni u žalbama optuženika F. L., J. L. i D. B. istaknute okolnosti da su neosuđivani te da imaju uredan poslovni i obiteljski život.
U odnosu na žalbene tvrdnje optuženog A. L. da mu činjenica postojanja pravomoćne presude za istovrsno kazneno djelo ne može automatizmom biti okolnost koja upućuje na opasnost od ponavljanja djela te optuženog M. Ž. da nije osuđivan za istovrsna ili slična kaznena djela, dok je za ono za koje je osuđen u inozemstvu (davanje lažnog iskaza) po hrvatskom pravu nastupila rehabilitacija, treba reći da ranija osuđivanost tih optuženika samo još više potkrjepljuje utvrđenu iteracijsku opasnost na njihovoj strani jer ukazuje na to da te ranije osude na njih nisu utjecale na način da usklade svoje buduće ponašanje sa zakonskim i društvenim normama.
Nadalje, općepoznata je činjenica da su zbog pandemije uzrokovane virusom COVID-19 na snazi stroge mjere ograničenja kretanja, socijalnog kontakta, života i rada, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u ostatku svijeta. Međutim, time, protivno žalbenim navodima optuženika A. L., F. L. i M. Ž., nije otklonjena iteracijska opasnost. Ovo tim više kada se ima na umu da je riječ o mjerama privremenog karaktera koje, kao što je to svima poznato, podliježu stalnim izmjenama u smislu njihova ublažavanja.
U odnosu na opetovane žalbene navode optuženog A. L. da mu se produljenjem istražnog zatvora u ovom predmetu onemogućava izdržavanje kazne zatvora u odnosu na koju postoji pravomoćno rješenje o upućivanju, valja ponoviti da ni iz jedne odredbe ZKP/08. ne proizlazi da će se istražni zatvor ukinuti ako je optuženik upućen na izdržavanje kazne niti iz sadržaja i smisla zakona proizlazi da je izdržavanje kazne posebno pravo koje pripada optuženicima. Budući da se on već nalazi u istražnom zatvoru, u konkretnom slučaju mjera istražnog zatvora ima prednost pred izdržavanjem kazne.
Prvostupanjski je sud pravilno zaključio i da u odnosu na optuženog M. Ž. i nadalje postoji i opasnost od bijega. Riječ je, naime, o državljaninu Kraljevine Nizozemske i Bosne i Hercegovine, s prebivalištem u Bosni i Hercegovini, što sve, u povezanosti s težinom kaznenog djela za koje ga se ovdje tereti i zaprijećenom kaznom za isto, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdava produljenje istražnog zatvora protiv njega i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Na pravilnost takvog zaključka nije od utjecaja u žalbi tog optuženika istaknuta okolnost da ima prijavljeno boravište u Republici Hrvatskoj, zbog čega da bi mu bilo svrhovito istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza. Ovo osobito kada se ima na umu da mu je istražni zatvor produljen i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ni mogućnosti izdavanja europskog uhidbenog naloga te izručenja, na koje se također upire u žalbi tog optuženika, ne dovode u pitanje pravilnost odluke o produljenju istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
Svi žalitelji smatraju da im je zbog duljine dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru povrijeđeno načelo razmjernosti te da se istražni zatvor pretvara u izdržavanje kazne. Optuženici A. L. i F. L. pri tome navode i da prvostupanjski sud prilikom ocjene o povredi toga načela nije uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. te da nije primijenio tzv. dinamički pristup. Optuženi A. L., osim toga, ističe da je primijenio i pogrešnu formulaciju „ako optužnica bude potvrđena“, zanemarujući da je ista potvrđena prije donošenja pobijanog rješenja.
Premda je izričaj u obrazloženju tog dijela pobijanog rješenja „ako optužnica bude potvrđena“ pogrešan (budući da je u vrijeme donošenja pobijanog rješenja (20. ožujka 2020.) optužnica već bila potvrđena (13. ožujka 2020.), ne radi se o takvoj pogrešci zbog koje se pobijano rješenje u tom dijelu ne bi moglo ispitati ili koja bi bila od utjecaja na njegovu zakonitost. Nadalje, prvostupanjski je sud dao, doduše, šture, ali dostatne i valjane razloge za svoju ocjenu da do takve povrede nije došlo, pri čemu je uzeo u obzir sve elemente propisane odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08. Prema tome, nisu prihvatljive ni žalbene tvrdnje da prilikom ocjene o povredi toga načela nije primijenio tzv. dinamički pristup.
Imajući na umu razmjer između težine kaznenih djela za koja se optuženici terete, kazni koje se prema podacima kojima sud raspolaže mogu očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora s obzirom na prethodno izložene okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani svih žalitelja, a u odnosu na optuženog M. Ž. i na postojanje opasnosti od bijega, kao i složenost ovog kaznenog postupka i brojnost u njemu poduzetih radnji, načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. za sada nije povrijeđeno. Međutim, prvostupanjskom sudu se napominje da u daljnjem tijeku postupka s posebnom pozornošću pazi na to da je sud u postupcima u kojima je određen istražni zatvor dužan postupati posebno žurno jer je ustavno pravo optuženika koji su lišeni slobode da sud u najkraćem roku odluči o optužbi protiv njih, zbog čega se od suda u takvim predmetima traži posebna marnost u radu.
Na pravilnost zaključka da načelo razmjernosti nije povrijeđeno nisu od značaja ni žalbene tvrdnje optuženika J. L. i M. Ž. kojima se upire na visine kazni na koje su osuđena trojica optuženika obuhvaćena istom optužnicom budući da se radi o kaznama izrečenima na temelju sporazuma tih optuženika s državnim odvjetnikom.
S obzirom na najdulje moguće trajanje istražnog zatvora do donošenja presude suda prvog stupnja u konkretnom slučaju (članak 133. stavak 1. točka 5. ZKP/08. i članak 133. stavak 2. ZKP/08.), optuženi M. Ž. nije u pravu ni kada tvrdi da mu je isteklo maksimalno trajanje istražnog zatvora.
Pravilnost i zakonitost pobijane odluke nije dovedena u pitanje ni žalbenim tvrdnjama optuženog M. Ž. da su zbog trenutačne situacije izazvane pandemijom virusa COVID-19 i istražni zatvorenici onemogućeni u svojim zakonom predviđenim pravima unutar zatvorskog sustava, a k tome da je on i akutni astmatičar kojemu moguća zaraza unutar zatvorskog sustava može biti letalna.
Naime, općepoznata je činjenica da se radi o izvanrednom stanju zbog kojeg su pojedina prava i slobode čovjeka bilo privremeno ograničena bilo da je onemogućena njihova realizacija, a to jednako vrijedi i za istražne zatvorenike i za građane čiji se život odvija izvan kaznenih tijela, i to kako u Republici Hrvatskoj, tako i u velikom dijelu svijeta. Prema tome, trenutačna situacija izazvana pandemijom virusa COVID-19 nije nešto što „pogađa“ samo i isključivo prava istražnih zatvorenika. Nadalje, u okviru hrvatskog sustava zatvora i istražnog zatvora poduzete su i konstantno se poduzimaju mjere usmjerene očuvanju i zaštiti života i tijela zatvorenika i istražnih zatvorenika. Neke od tih mjera su zabrana svih posjeta i vikend-izlazaka (za zatvorenike), čime im je onemogućen fizički kontakt s vanjskim svijetom. O učinkovitosti takvog režima najbolje govori činjenica da do sada nije zabilježen nijedan pozitivan slučaj zaraze koronavirusom među zatvorenicima i istražnim zatvorenicima. Uz sve prethodno navedeno valja imati na umu i neupitnu činjenicu da će se ovom žalitelju u slučaju potrebe odgovarajuća zdravstvena skrb pružiti u okviru zatvorskog sustava.
Budući da pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbama optuženika A. L., F. L., J. L., D. B. i M. Ž. niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Ana Garačić, v.r.
