1

Poslovni broj: 7 P-1011/2019

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Zagrebačka 22, Sesvete

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 P-1011/2019

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja B. S. iz Z.,   , OIB … i V. S. iz Z., OIB …, oboje zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica iz Z., protiv tuženice A. L. iz V. K., , OIB …, koju zastupaju punomoćnica A. P. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. i kolege j.t.d. iz Z., radi utvrđenja prava građenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. ožujka 2020. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 17. travnja 2020., objavio je i

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1.          Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“1. Utvrđuje se da su tužitelji B. S. iz Z., , OIB … i V. S. iz Z., , OIB … stekli pravo građenja na nekretnini oznake zk. čest. br. 2655/100 k.o. D., upisanoj u zk. ul. br. 359 k.o. D. – gradilište u T. II, a što je tužena A. L. iz S. B., , OIB … dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava građenja u teretnom listu – list C, zk. uloška br. 359 k.o. D. na zk. čest. br. 2655/100 k.o. D., a koje pravo građenja će biti upisano u novoformiranom zk. ulošku pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu – zemljišnoknjižni odjel.

Pravo građenja traje dok na njemu postoji građevina – kuća koja se sastoji od podruma, prizemlja, kata i potkrovlja.

2. Tužitelji se ovlašćuju da kod zemljišnoknjižnog odjela nadležnog Općinskog građanskog suda u Zagrebu provedu uknjižbu prava građenja u novoformiranom ulošku, u vlasničkom listu – list B, osnovanog na zk. čest. br. 2655/100 k.o. D. (zk. ul. br. 359 k.o. D.) za korist tužitelja B. S. iz Z., , OIB … i V. S. iz Z., , OIB ...

3. Nalaže se tuženoj da tužiteljima solidarno naknadi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”

2.          Nalaže se tužiteljima B. S. iz Z., , OIB … i V. S. iz Z., OIB … da tuženici A. L. iz V. K.,   , OIB … nadoknade parnični trošak u iznosu od 5.156,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. travnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

 

Tužitelji su 26. lipnja 2017. podnijeli tužbu u kojoj navode da su suvlasnici stambene kuće u Z.,  koja je izgrađena na temelju građevinske dozvole od 1. veljače 1977. na k.č.br. 2655/100 k.o. D. upisanoj u zk. ul. br. 359 k.o. D. na kojoj je na temelju Rješenja Sekretarijata za komunalne poslove, građ. i saobraćaj Grada Z. broj UP/I-05/7-2524/6-71 od 22. kolovoza 1973. bilo uknjiženo pravo korištenja radi izgradnje obiteljske stambene zgrade za korist A. G. iz Z., , a zemljište je bilo uknjiženo kao društveno vlasništvo. Tužitelji tvrde da su vlasništvo te nedovršene kuće stekli na temelju kupoprodajnog ugovora od 21. travnja 1990. kojeg je s A. G. kao prodavateljem sklopio B. S., a kako su tužitelji u braku od 8. travnja 1989. kupljena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu. Prema navodima tužbe u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora radilo se o započetoj izgradnji obiteljske kuće koja nije bila podobna za uporabu i tužitelji su nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora izgradili i u cijelosti osposobili za upotrebu tu stambenu kuću, a u dijelu prizemlja se nalazi poslovni prostor pa se radi u naravi o stambeno-poslovnoj nekretnini. Dalje se navodi da je tuženica sada upisana kao isključivi vlasnik zk.č.br. 2655/100 k.o. D. gradilište u T. II na kojoj je izgrađena kuća u vlasništvu tužitelja, a tuženica je upisana na temelju odluka Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-499/99 i to rješenja o dosudi nekretnine od 30. listopada 2014. i zaključka o predaji nekretnine od 1. lipnja 2015. Budući da su tužitelji prema faktičnom stanju na predmetnoj nekrtnini stekli stvarno pravo na zemljištu upisanom kao vlasništvo tuženice koje ih ovlašćuje da na površini zemljišta imaju u svojem vlasništvu zgradu – obiteljsku kuću, trajno spojenu s tim zemljištem što je tuženica kao vlasnik tog zemljišta dužna trpjeti, tužitelji svojim tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi traže da se utvrdi da su oni stekli pravo građenja na predmetnoj nekretnini što je tuženica dužna priznati i trpjeti uknjižbu tog prava građenja i da se tužitelje ovlašćuje da provedu uknjižbu svog prava građenja u novoformiranom ulošku, a potražuju i naknadu parničnog troška.

Tuženica u odgovoru na tužbu osporava činjenične navode o vlasništvu tužitelja na građevini izgrađenoj na k.č.br. 2655/100 k.o D. jer su u suprotnosti s dokazima koje tužitelju dostavljaju, a osobito s građevinskom dozvolom koja je izdana na ime A. G. Potvrđuje da su tužitelji s A. G. sklopili kupoprodajni ugovor za spornu nekretninu koja je tada bila izgrađena do rohbau faze, ali taj ugovor nisu proveli kroz zemljišne knjige jer je sporna nekretnina bila opterećena potraživanjem za koje je tuženica vodila dugogodišnji parnični postupak protiv A. G. o čemu je na nekretnini postojala i zabilježba vođenja sudskog spora i zabrane raspolaganja nekretninom pod brojem Z-5266/1991 prema prijedlogu koji je zaprimljen 29. ožujka 1991. Kako su tužitelji bili upoznati sa sudskim postupkom između tuženice i A. G., oni su sva ulaganja u predmetnu nekretninu vršili na vlastiti rizik što tuženicu oslobađa od ikakve stvarnopravne ili obveznopravne obveze preme tužiteljima. Ne spori da su tužitelji u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora s pokojnim A. G. bili u braku. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, no ističe spremnost da s tužiteljima zaključi sudsku nagodbu kojom bi ona tužiteljima priznala pravo vlasništva na cjelokupnoj nekretnini koju čini k.č.br. 2655/100 k.o. D. pod uvjetom da tužitelji njoj isplate iznos od 74.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti koliko iznos njeno dospjelo glavno potraživanje. Tijekom postupka u podnesku od 16. rujna 2019. ističe da je nakon pretvorbe društvenog vlasništva vlasnik sporne nekretnine postao A. G., a nakon njega je vlasnica postala tuženica pa su tvrdnje tužitelja da su oni suvlasnici sporne nekretnine neosnovane. Zabilježba spora iz 1991. morala je biti poznata tužiteljima na temelju načela povjerenja u zemljišne knjige prije nego što su oni počeli vršiti ikakva ulaganja i radili priključke s tim da tužitelji nisu dokazali da su vršili ulaganja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama s tim da nije navela otkad potražuje te zakonske zatezne kamate.

U podnesku od 16. listopada 2019. tužitelji navode da oni traže utvrđenje prava građenja na zemljištu, a ne utvrđenje prava vlasništva te da u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora od 21. travnja 1990. u zemljišnim knjigama nije postojala zabilježba spora, a tužitelj B. S. je taj kupoprodajni ugovor s A. G. zaključio u dobroj vjeri. Dodaju da su tužitelji bili savjesni i pošteni graditelji. Ističu da je u vrijeme stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) obiteljska kuća na spornoj nekretnini bila u cijelosti izgrađena pa je primjenom tog zakona na pravno sjedinjenje zemljišta i neupisane zgrade prema čl. 368 st. 3 ZV-a tužitelj kao graditelj i vlasnik zgrade stekao pravo vlasništva cijele čestice. Ističu da je tuženica mogla steći samo pravo vlasništva gradilišta, a ne i vlasništvo sagrađene kuće tj. zgrade. Tužitelji su u ovom podnesku preinačili tužbeni zahtjev na način da uz zahtjev postavljen u tužbi traže da se utvrdi da su oni kupnjom i građenje stekli pravo vlasništva kuće izgrađene na predmetnoj nekrtnini.

Tuženica se u podnesku od 9. prosinca 2019. usprotivila ovoj preinaci tužbenog zahtjeva i istaknula je da se pravo građenja ne može steći dogradnjom, nadogradnjom i sl. te da su u čl. 286 ZV-a jasno propisani temelji osnivanja prava građenja.

Kako je ova preinaka tužbenog zahtjeva od 16. listopada 2019. izvršena nakon što se tuženica upustila u raspravljanje, a tuženica se u podnesku od 9. prosinca 2019. izričito usprotivila takvom proširenju tužbenog zahtjeva, sud nije prihvatio ovu preinaku tužbenog zahtjeva jer u skladu s čl. 190 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) smatra da takva preinaka nije svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama.

U tijeku postupka sud je pročitao i pregledao isprave u spisu i to građevinsku dozvolu (listovi 4-5), izvatke iz zemljišnje knjige (listovi 6-9, 17, 20-21, 60), kupoprodajni ugovor (listovi 10-11) izvadak iz matice vjenčanih (list 12), priključnice (listovi 13-14), rješenje o upisu obrta (list 15), rješenje o udovoljenju minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje trgovine (list 16), rješenje o dosudi (list 18), zaključak o predaji nekretnine kupcu (list 19), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3806/90 (listovi 22-23), prijedlog za ovrhu (listovi 24-25), dopise i odluke u predmetu Ovr-499/99 (listovi 26-28), procjenu tržišne vrijednosti nekretnine (listovi 29-55) i fotografiju (list 85). Sud nije provodio očevid, građevinsko vještačenje, saslušanje stranaka i brojnih svjedoka koje su tužitelji predložili u podnesku od 16. listopada 2019., a nije izvršen ni uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-499/99 jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom sporu.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Tužitelji svojim tužbenim zahtjevom traže da se utvrdi da su oni stekli pravo građenja na nekretnini oznake zk.č.br. 2655/100 k.o. D. upisanoj u zk. ul. br. 359 k.o. D. – gradilište u T. II, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se u tom zk. ul. uknjiži pravo građenja u listu C i da će se to pravo građenja upisati u novoformirani zk. ul. te se tužitelje ovlašćuje da provedu tu uknjižbu, a da to pravo građenja traje dok na njemu postoji građevina.

Prema čl. 280 st. 1 ZV-a pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti. Tužitelji tvrde da su oni stekli pravo građenja na nekretnini upisanoj u zk. ul. 359 k.o. D. Pravo građenja se prema čl. 286 st. 1 ZV-a može osnovati samo na temelju pravnoga posla vlasnika nekretnine koja se opterećuje ili odlukom suda. Prema čl. 289 st. 1 ZV-a odlukom suda pravo građenja može se osnovati u postupku diobe suvlasništva i u ostavinskom postupku, ako je sud ovlašten u tom postupku osnovati služnost, a kako se ovdje ne radi o takvom postupku, nije moguće osnovati pravo građenja odlukom suda u ovom sporu. Nadalje, da bi se pravo građenja moglo osnovati na temelju pravnog posla prema čl. 287 st. 1 i 2 ZV-a mora se raditi o valjanom pravnom poslu čiji je cilj osnutak prava građenja i to se pravo građenja osniva izvođenjem iz vlasništva nekretnine koja se njime opterećuje, a na način određen zakonom s tim da takav pravni posao nužno sadrži odredbe o osnivanju prava građenja na određenoj nekretnini i mora biti u pisanom obliku da bi bio valjan.

Uvidom u kupoprodajni ugovor od 21. travnja 1990. (list 10) utvrđeno je da je predmet te kupoprodaje nedovršena obiteljska kuća u Z., , izgrađena na k.č.br. 2655/100 k.o. D. upisana u zk. ul. 359 k.o. D. tako da predmet tog ugovora nije osnivanje prava građenja pa pravo građenja u konkretnom slučaju nije osnovano pravnim poslom. Ovdje je potrebno istaknuti da prije stupanja na snagu ZV-a u našem pravu nije postojao institut prava građenja i njega Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/19, 91/96), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog kupoprodajnog ugovora, uopće ni ne spominje.

Stoga, budući da se pravo građenja osniva ili na temelju pravnog posla vlasnika nekretnine koja se opterećuje ili odlukom suda, a u konkretnom slučaju odlukom suda nije moguće osnovati to pravo i ne postoji pravni posao kojim bi se to pravo osnivalo, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

              Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a tuženičin trošak je odmjeren prema troškovniku izjavljenom na zapisniku od 10. ožujka 2020. s obzirom na vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn. Njen se trošak sastoji od nagrade za sastav odgovora na tužbu 750,00 kn prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 – dalje: OT), za sastav dva obrazložena podneska od 30. kolovoza 2018. i 16. rujna 2019. po 750,00 kn za svaki prema Tbr. 8/1 OT, za sastav podneska od 28. listopada 2017. 187,50 kn prema Tbr. 8/3 OT, za zastupanje na ročištu 7. ožujka 2018. 375,00 kn prema Tbr. 9/2 OT, za pristup na tri odgođena ročišta 17. rujna 2019., 16. listopada 2019. i 15. siječnja 2020. po 187,50 kn za svako prema Tbr. 9/5 OT i za zastupanje na ročištu 10. ožujka 2020. 750,00 kn prema Tbr. 9/1 OT, odnosno ukupno 4.125,00 kn čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 1.031,25 kn. Ukupni parnični trošak tuženice iznosi 5.156,25 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje su dosuđene od donošenja ove presude do isplate u skladu s čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17).

              Tuženici nije priznata zatražena nagrada za zastupanje na ročištu 10. listopada 2017. jer tog dana nije održano ročište u ovom predmetu, ni za zastupanje na ročištima 31. listopada 2017. i 31. siječnja 2018. jer punomoćnik tuženice nije pristupio na ta ročišta. Nije joj priznata ni zatražena nagrada za pristup na ročište za objavu presude jer je u slučaju nedolaska na to ročište presuda dostupna na e-oglasnoj ploči pa ovaj trošak nije potreban u smislu čl. 155 ZPP-a.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.  

U Sesvetama 17. travnja 2020.

 

                                                                                                           SUDAC

                                                                                                                              Martina Ivanković, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

 

DNA

1. odvjetnica Z. Z. B.
2. Odvjetničko društvo R. i kolege j.t.d.