P 139/20

 

 

 

                                                                                                                             

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split             

P 139/20

                                                                                                               

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

  P R E S U D A   N A  T E M E L J U  P R I Z N A N J A

 

 

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice A. T., O.: …, iz S., zastupane po pun. Z. I., odvj. u S. protiv tuženika S. B., O.: …, iz S., zastupanog po pun. D. M., odvj. u S., radi isplate, izvanraspravno, dana 17. travnja 2020. g.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.Dužan je tuženik S. B., O.: …, u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici A. T., O.: …, iznos od 6.210,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

 

-103,50 kn teče od 15. veljače 2015. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. ožujka 2015. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. travnja 2015. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. svibnja 2015. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. lipnja 2015. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. srpnja 2015. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. kolovoza 2015. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. rujna 2015. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. listopada 2015. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. studenog 2015. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. prosinca 2015. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. siječnja 2016. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. veljače 2016. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. ožujka 2016. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. travnja 2016. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. svibnja 2016. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. lipnja 2016. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. srpnja 2016. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. kolovoza 2016. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. rujna 2016. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. listopada 2016. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. studenog 2016. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. prosinca 2016. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. siječnja 2017. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. veljače 2017. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. ožujka 2017. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. travnja 2017. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. svibnja 2017. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. lipnja 2017. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. srpnja 2017. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. kolovoza 2017. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. rujna 2017. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. listopada 2017. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. studenog 2017. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. prosinca 2017. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. siječnja 2018. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. veljače 2018. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. ožujka 2018. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. travnja 2018. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. svibnja 2018. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. lipnja 2018. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. srpnja 2018. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. kolovoza 2018. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. rujna 2018. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. listopada 2018. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. studenog 2018. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. prosinca 2018. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. siječnja 2019. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. veljače 2019. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. ožujka 2019. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. travnja 2019. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. svibnja 2019. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. lipnja 2019. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. srpnja 2019. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. kolovoza 2019. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. rujna 2019. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. listopada 2019. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. studenog 2019. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. prosinca 2019. g. do isplate,

-103,50 kn teče od 15. siječnja 2020. g. do isplate,

 

i to po stopi koja se:

 

-od 15. veljače 2015. g. do 31. srpnja 2015. g. obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te

             

-od 1. kolovoza 2015. g. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II.Dužna je tužiteljica u roku od 8 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 937,50 kn.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužiteljica je ustala tužbom dana 16. siječnja 2020. g. protiv tuženika u kojoj je navela da su tužiteljica i tuženik suvlasnici stana u S. u zgradi anagrafske oznake … koji se stan nalazi u kući koja je sagrađena na nekretnini katastarske oznake čest. zem. 4893/2 i čest. zem. 4893/3, zemljiošnoknjižne oznake čest. zgr. 4231/1 i čest. zgr. 4231/2 k.o. S., a koji se nalazi na V. katu, broj 1, površine 31 m2 i sastoji se od sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika. Taj stan da su nasljedili majka tužiteljice Z. T. i tuženik-njen brat iza smrti pok. A. B. rješenjem o nasljeđivanju broj O-2508/10 javnog bilježnika A. Š. iz S.. Tužiteljica da je suvlasništvo ½ stana stekla temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog sa svojom majkom dana 29. svibnja 2014. g. Od tog trenutka tužiteljica da, iako samo suvlasnica stana za ½ dijela, plaća i podmiruje sve režijske troškove vezane za stan pa tako i otkup stana, a tuženik ne sudjeluje ni na koji način u plaćanjima unatoč višekratnim pozivima tužiteljice. Počevši od 29. svibnja 2014. g. tužiteljica da plaća: mjesečnu ratu za otkup stana u iznosu od 90,00 kn, komunalnu naknadu prema G. S. u iznosu od 40,00 kn mjesečno, paušal za električnu energiju od 24,00 kn mjesečno, zajedničku pričuvu u iznosu od 48,00 kn mjesečno, paušal za vodu u iznosu od 5,00 kn mjesečno, tako da su ukupni troškovi koje tužiteljica podmiruje za predmetni stan mjesečno 207,00 kn. Stoga da polovicu troškova u visini od 103,50 kn mjesečno treba snositi tuženik. Kako tuženik ne podmiruje polovicu troškova koje tužiteljica redovito plaća tužiteljica da ima pravo tražiti povrat ½ svih plaćenih troškova i to počevši od 3. veljače 2015. g., od kad je tuženik preuzeo ključeve predmetnog stana putem punomoćnika. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 6.210,00 kn s pripadajućim kamatama.

             

U odgovoru na tužbu tuženik je potvrdio navode iz tužbe da je suvlasnik predmetnog stana za ½ dijela i da je dužan plaćati ½ troškova koji terete predmetni stan, a pojedinačno su specificirani u tužbi. Naveo je da je netočno da je tužiteljica višekratno pozivala tuženika na plaćanje ½ pripadajućih troškova. Tužiteljici da je dobro poznato da je u odvj. uredu odvj. Z. I. u listopadu 2019. g. postignut dogovor da će tuženik priznati i podmiriti ½ troškova stana u parničnom predmetu P 508/19 koji se po tužbi pravne prednice tužiteljice Z. T. vodio radi plaćanja troškova otkupa stana, struje, vode, komunalne naknade i pričuve, da će buduće troškove podmirivati Z. T. odnosno sadašnja suvlasnica stana-tužiteljica i plaćene iznose prebijati s dugovanjem Z. T. prema tuženiku po pravomoćnoj presudi Pst 361/14 od 25. srpnja 2014. g., da radi takvog dogovora tuženik neće pokretati postupak ovrhe radi naplate dosuđenog iznosa po presudi Pst 361/14 od 25. srpnja 2014. g. niti postupak prodaje ½ suvlasničkog dijela stana tužiteljice po pravomoćnoj i ovršnoj presudi broj P 8167/15 od 1. veljače 2017. g., te da će se konačni obračun međusobnih potraživanja po presudi broj Pst 361/14 od 25. srpnja 2014. g. i onoga što plati Z. T. odnosno tužiteljica sačiniti u trenutku prodaje stana u suvlasništvu stranaka. Smisao dogovora je bio da se zaustavi daljnje sudovanje između stranaka i nepotrebno plaćanje troškova vođenih parničnih postupaka, pa je u predmetu P 508/19 sklopljena sudska nagodba. Pojašnjeno je da su između tuženika i pravne prednice tužiteljice Z. T., kao i same tužiteljice pred ovim sudom do sada vođena tri parnična postupka u kojima su donesene slijedeće pravomoćne odluke: presuda broj Pst 361/14 od 25. srpnja 2014. g. kojom je Z. T. naloženo predati tuženiku u neposredan posjed predmetni stan te mu isplatiti naknadu za korištenje predmetnog stana u iznosu od 27.600,00 kn s pripadajućim kamatama, presuda broj P 8167/15 od 1. veljače 2017. g. kojom je pobijena pravna radnja darovanja predmetnog stana između Z. T. i tužiteljice u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tuženika po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Pst 361/14 od 25. srpnja 2014. g. pa je tužiteljica dužna trpjeti da tuženik namiri svoju tražbinu prema Z. T. prodajom suvlasničkog dijela stana tužiteljice i sudska nagodba u predmetu P 508/19 od 19. studenog 2019. g. kojom su se tuženik i Z. T. dogovorili da se tražbina Z. T. po osnovi plaćanja režijskih troškova predmetnog stana prebije s tražbinom tuženika po presudi broj Pst 361/14 od 25. srpnja 2014. g. dok za nepodmireni iznos ostaje dugovanje Z. T. prema tuženiku po presudi Pst 361/14 od 25. srpnja 2014. g. Sukladno postignutom dogovoru Z. T. i tužiteljica trebale su nastaviti s plaćanjem utuženih troškova i na taj način smanjivati dugovanje prema tuženiku s tim da se konačni obračun napravi u trenutku prodaje predmetnog stana i diobe kupoprodajne cijene. Postojanje takvog dogovora potvrđuje činjenica što se tuženik suzdržao od pokretanja ovršnog postupka po pravomoćnoj i ovršnoj presudi broj Pst 361/14 od 25. srpnja 2014. g. kao i postupka prodaje ½ suvlasničkog dijela stana tužiteljice po pravomoćnoj i ovršnoj presudi P 8167/15 od 1. veljače 2017. g. Da je navedeno točno da potvrđuje i činjenica da tužiteljica iz predmetnog stana uzima sve račune za režijske troškove i nikad ih ne dostavlja tuženiku niti ga obavještava o iznosu troškova koji terete tuženika. Dokaz za navedeno da predstavlja i dopis pun. tužiteljice od 18. listopada 2019. g. u kojem se predlaže izvršenje prijeboja. U tijeku da je uknjižba predmetnog stana pod brojem Z-25905/19, što isto proizlazi iz navedenog dopisa, pa da bi se u slučaju pozitivnog rješenja moglo pristupiti prodaji stana. Tužiteljica da je podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari očito odustala od postignutog dogovora te je tuženik izjavio na kraju odgovora na tužbu da priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti ali traži naknadu parničnog troška radi toga što svojim ponašanjem nije prouzročio nastale parnične troškove.

 

Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

 

Tuženik je priznao tužbeni zahtjev u podnesku od 13. veljače 2020. g. u kojem je iznio svoj odgovor na tužbu.

 

Stoga proizlazi da je, bez daljnjeg raspravljanja, trebalo donijeti presudu na temelju priznanja, a prema odredbi čl. 331. st. 1. i čl. 338. st. 5. ZPP-a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

 

Odluka o troškovima donesena je temeljem odredbe čl. 157. ZPP-a prema kojoj, ako tuženik nije dao povod za tužbu te je priznao tužbeni zahtjev prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnični trošak.

 

Prema odredbi čl. 288. a st. 5. ZPP-a, kad je u tom Zakonu predviđeno da stranka može staviti određeni prigovor ili prijedlog ili poduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženik ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor odnosno prijedlog stranka može staviti odnosno poduzeti drugu parničnu radnju sve dok tuženik nije podnio odgovor na tužbu, a ako tužba nije dostavljena tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, sve dok tuženik na pripremnom ročištu ne iznese svoj odgovor na tužbu, osim ako tim Zakonom nije drukčije predviđeno.

 

S obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev trebalo je ocijeniti da je ta radnja izvršena prije upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. Nadalje, trebalo je ocijeniti da li je zadovoljen i drugi uvjet za primjenu odredbe čl. 157. ZPP-a, za što se zalaže tuženik, odnosno da li je tuženik dao povod za tužbu.

 

Nedavanje povoda za tužbu moguće je definirati kao tuženikovo neosporavanje zahtjeva tužitelja i spremnost da tom zahtjevu udovolji zbog čega tužitelj nema objektivne potrebe tražiti sudsku zaštitu. Ono se, dakle, odnosi na razdoblje koje prethodi pokretanju parničnog postupka. Prilikom ocjene da li je tuženik dao povoda za tužbu odlučno je pitanje da li je tuženik nekim svojim postupcima, nekim činjenjem ili propuštanjem, sudjelovao u nastanku nekog pravnog stanja zbog kojeg je tužiteljica zatražila sudsku zaštitu podnošenjem tužbe. Dakle, u slučaju da aktivnosti tuženika prije pokretanja postupka uzrokuju pravnu situaciju zbog koje je tužiteljica prisiljena podnijeti tužbu, nema sumnje da je time tuženik dao povod za tužbu.

 

U odgovoru na tužbu tuženik je sudu prikazao situaciju dogovora između stranaka koja je uključila i rješenje pitanja podjele plaćanja režijskih troškova za stan na način da se izvrši prijeboj međusobnih potraživanja pobliže opisan u odgovoru na tužbu (što je sud detaljno i ponovio), a konačni obračun izvrši nakon prodaje stana u suvlasništvu stranaka. Takva situacija,  po mišljenju ovog suda, nije stvorila za tužiteljicu nužnost podnošenja ove tužbe, već potpuno suprotno, čekanje da se stan u suvlasništvu stranaka proda i tek nakon toga izvrši konačni obračun iz postignute kupoprodajne cijene za stan. Stoga nikava radnja, propust ili ponašanje tuženika nije uočeno od strane ovog suda kao povod tužbi ovakvog sadržaja već je očito riječ o tome da je tužiteljica postupila suprotno postignutom dogovoru. Inače, da je postignut dogovor o prijeboju potraživanja iz ove tužbe koje tužiteljica ima prema tuženiku radi toga što je plaćala sve režijske troškove za stan u suvlasništvu stranaka s dugovanjem koje tužiteljica ima prema tuženiku iz parničnih postupaka koji su se vodili i koji su pravomoćno okončani, potvrđuje tekst dopisa pun. tužiteljice pun. tuženika od 18. listopada 2019. g. u kojem se predlaže preuzimanje polovine plaćenih obveza te vršenje prijeboja, a kako je to već ranije predlagano.

 

Stoga je ocjena suda da ima mjesta primjeni odredbe čl. 157. ZPP-a i odluke o tome da trošak ovog postupka padne na teret tužiteljice.

 

Tuženiku je, tako, trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu od 75 bodova te je taj broj bodova trebalo pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te tako dobiti iznos od 750,00 kn. Ovaj iznos trebalo je uvećati za zatraženi PDV te tako dobiti iznos od 937,50 kn, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude.

 

Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer obveza plaćanja te pristojbe tereti svaku stranku razmjerno njenom uspjehu u parnici i to tek po pravomoćnom završetku postupka.

 

 

U Splitu, 17. travnja 2020. g.

 

                                                                                                                              S U D A C:

 

                                                                                                                              SANDA PETRIČIĆ, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

 

Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a  ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 3. ZPP-a).

 

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika