Poslovni broj: 12 P Ob-71/2018-25

 

                                                       

 

 

                                               U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

   P R E S U D A   

 

 

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini po sutkinji Romani Mališ, u ovršnom postupku tužiteljice L.G. OIB…, T., S.K., zastupana po punomoćniku N.B., odvjetniku iz Z., protiv prvo tužene I.M. OIB…, Z., A.Š., druge tužene I.M. OIB…, Z., U.b.D., obje zastupane po punomoćniku R.B., odvjetniku iz Z. i treće tužene M.D., OIB…, S., L.,  radi  utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave dana 14. veljače 2020., u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika, prvo tužene osobno uz punomoćnika i kao punomoćnika dugo tužene te treće tužene osobno, dana 17. travnja 2020., donio je, objavio je i 

 

 

    p r e s u d i o    j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je između L.G.i iz T., S.K., OIB… i pokojnog I.M. iz S.K., S.K., T., OIB…,, postojala izvanbračna zajednica od 1993. g. pa do smrti pok. I.M. iz S.K., S.K., T.,  OIB…, a što su tuženi dužni priznati.

Nalaže se tuženim nadoknaditi trošak ovog postupka, u roku 15 dana.".

 

2. Tužiteljica je dužna solidarno prvo i drugo tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.218,75 kn.

 

 

     Obrazloženje              

 

 

Tužiteljica u tužbi tvrdi da su tužiteljica i tužene stranke ostavinskog postupka iza pok. I.M. iz T., S.K. koji se vodi pred OS u Z, SS u Z, pod poslovnim brojem O-1409/16 te je sud rješenjem od 15. ožujka 2018. prekinuo ostavinski postupak i uputio tužiteljicu da u roku od 30 dana pokrene parnicu radi utvrđivanja postojanja izvanbračne zajednice ostavitelja I.M. i L.G. Tužiteljica nadalje u tužbi tvrdi da je s pok. I.M. živjela u izvanbračnoj zajednici koja se može izjednačiti sa bračnom, budući da je od 1993. živjela s njim u spornoj kući u ekonomskoj zajednici, te da su se međusobno pomagali. U takvoj zajednici tužiteljica i pok. I.M. zadovoljavali su njihove složene životne potrebe, psihičke, emocionalne, seksualne, ekonomske i dr. Između tužiteljice i pok. I.M. postojao je visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa te je postojala namjera da takva zajednica bude trajna, a tužiteljica je bila i skrbnik pok. I.M. i to od 1995. Tužiteljica posebno ističe da je na ročištu od 18. listopada 2016. u ostavinskom postupku iza pok. I.M., poslovni broj O-1409/16 pun. D.

 

 

      Poslovni broj: 12 P Ob-71/2018-25

                                                                      -2-

 

R. kao punomoćnik ovdje tuženih potpisala zapisnik sa rodoslovljem u kojem je utvrđeno da je pok. I.M. u izvanbračnoj zajednici sa L.G., izvanbračnom suprugom. Konačno, predlaže da se donese presuda kojom se utvrđuje da je između L.G. i pok. I.M. postojala izvanbračna zajednica od 1993. pa do smrti I.M. uz naknadu parničnog troška. 

 

U odgovoru na tužbu tužene se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te istu smatraju neosnovanom. Tužene osporavaju da bi tužena živjela s pok. I.M. u izvanbračnoj zajednici koja bi se po navodima iz tužbe mogla izjednačiti s bračnom i to od 1993. Pok. I.M. umro je sa 70 godina života, a od svoje četrdesete godine boluje od shizofrenije, a što ni sama tužiteljica zapravo tužbom ne spori obzirom je i samo kako navodi bila njegovim skrbnikom od 1995. Pok. I.M. je već 1986. dijagnosticirana shizofrenija i paranoja te mu je već 1988. imenovan skrbnik N.M. koji je danas pokojni. Istom je u više navrata oduzimana djelomično, a onda i potpuno poslovna sposobnost obzirom isti nije mogao normalno funkcionirati niti shvatiti značenje svojih postupaka pa tako nije niti životno niti logično da je imao i normalnu životnu zajednicu. Tužiteljica je osoba koja je brinula o tuženiku te ekonomski iscrpljivala pokojnikovo financijsko stanje, a što je razvidno iz niza rješenja Centra za socijalnu skrb kojima se istoj dozvoljava raspolaganje njegovom imovinom. Tužiteljica i pok. I.M. su spavali u odvojenim sobama, a o čemu mogu posvjedočiti prvo i drugo tužena koje su često dolazile u posjete dok je prvo tužena i suvlasnica predmetne kuće u kojoj je stanovao pok. I.M. te isti nisu imali nikakve seksualne odnose. Pok. I.M. je stalno spominjao svoju bivšu suprugu dok je tužiteljica istom bila samo domaćica. Pok. I.M. je bio duševni bolesnik zbog čega se njime lako manipuliralo te je istom kao takvom trebala pomoć u domaćinstvu. Temeljni propis obiteljskog prava – Obiteljski zakon (NN-103/15) izvanbračnu zajednicu definira u čl. 11. kao životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine, a kraće, ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Tužiteljica navodi kako je od 1993. bila u izvanbračnoj zajednici sa pok. I.M., a od 1995. je bila njegovim skrbnik, čime jasno nisu ispunjeni uvjeti za postojanje izvanbračne zajednice. Izvanbračna zajednica, naime je, intimni odnos muškarca i žene u kojem se zadovoljavaju njihove složene životne potrebe, primjerice psihičke, emocionalne, seksualne, ekonomske i dr. Da bi se, pak takva zajednica mogla izjednačiti s bračnom mora postojati visok stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa pa i namjera da takva zajednica bude trajna. Pok. I.M. nije mogao uopće voditi normalan život obzirom da je isti ponovno rješenjem OS u K, poslovni broj R1-20/99-8 od 9. svibnja 2000. bio djelomično lišen poslovne sposobnosti i nije mogao samostalno raspolagati svojom imovinom, stalnim novčanim primanjima i davati izjave koje se tiču osobnih stanja. Tužene se protive saslušanju svjedoka E.S.E. i I.K. budući su isti na navedenim adresama boravili svega 3 mjeseca unutar perioda od 1993. pa do smrti I.M., a za koji period tužiteljica tvrdi da je izvanbračna zajednica trajala, a koji svjedoci su boravili u B. gdje gospođa E.S.E. ima kuću, a inače je njihova stalna adresa prebivališta u Nj. te isti nemaju nikakvih neposrednih saznanja o predmetu spora, a opreza radi tužene osporavaju da bi

 

 

Poslovni broj: 12 P Ob-71/2018-25

                                                                      -3-

 

tužiteljica stanovala na adresi iz tužbe jer nije razvidno od kada bi tužiteljica bila prijavljena na adresi stanovanja pok. I.M.. Konačno predlažu da se tužiteljica odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu troškova.

 

U tijeku postupka izvršen je uvid u presliku dijela presude OS u K,  poslovni broj P-123/95 (list 33-36 spisa), izvršen je uvid u spis OS u K, poslovni broj R1-20/99 i spis OS u Z, SS u Z, poslovni broj O-1409/2016, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka S.S., M.M., V.V., E.S. i I.K., te su u svrhu dokazivanja saslušane tužiteljica i tužene osobno. 

 

Svjedok S.S. iskazala je da joj je poznat sada pok. I.M. budući je bio u tretmanu CZSS u dva navrata od 1996. do 2006. kada je istom vraćena poslovna sposobnost, a nakon toga od 2012. do 2016. kada mu je ponovno oduzeta poslovna sposobnost. Radila je na poslovima skrbništva kao pravnica, i jako često je kontaktirala s oboje i s I. i L. Sjeća se da kad je prvi put bila kod njih u njihovom kućanstvu u S.K., koliko se sjeća, radi popisa imovine, zatekla je L. u "šlafroku", Ivan se baš probudio. Bilo je prije podne. Inače, kad je kontaktirala sa strankama, uvijek su bili zajedno, I. je imao puno povjerenje u L., npr. u vezi raspolaganja imovinom. L. je bila skrbnica Ivanu u oba navrata kada mu je oduzeta poslovna sposobnost. Kada je L. kao skrbnica trebala je odobrenje Centra za raspolaganje novčanim sredstvima po računu, uvijek je prvo razgovarala sa I. na samo, da vidi što on o tome misli, a osobito do trenutka kada mu se pogoršalo zdravstveno stanje, negdje 2015., kada više nije mogao suvislo komunicirati i koncentrirati se na razgovor općenito. Ivan se uvijek suglasio s prijedlogom skrbnice, a radilo se nekakvim izvanrednim troškovima u kućanstvu, kao npr. popravak bojlera, kvar na autu kojeg su zajedno koristili, pa nisu bila dostatna redovna sredstva pa je trebalo koristiti oročena sredstva koja je I. dobio u nasljedstvo. L. i I. bili su kao muž i žena, što može kategorički tvrditi jer su stalno bili zajedno. Pratila ih je i u periodu kada je I. vraćena poslovna sposobnost, odnosno neslužbeno ih je sretala, budući su zajedno radili u Z. na placu, gdje su imali svoj štand. Zna da su I. i L. htjeli sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali dok je bio I. pod skrbništvom za to bi im trebalo odobrenje Centra. U periodu kada I. nije bila oduzeta poslovna sposobnost, kada bi ih srela znala bi ih pitati "je ste li sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju", znali su reći da nisu, a njen osobni dojam je bio da I. zapravo još uvijek nije na čisto, budući je imao tri kćeri, ali je znao reći da bi želio L. ostaviti sve. Zna da je I. bio vlasnik obiteljske kuće i sredstava koja su bila oročena na računu. Nakon što davali odobrenja za raspolaganje sredstvima koja su bila oročena na računu, misli da na računu nije ostalo ništa, ili nešto malo. I. se baš nije izjašnjavao o svojim kćerima, zna da nije baš bio u dobrim odnosima osim sa kćeri I. koja je jedno vrijeme živjela u P., za koju joj je poznato da su joj financijski pomagali.  Kćer I. u par navrata u Centru za socijalnu skrb  informirala se o skrbništvu kojom prilikom joj je rekla da nema nikakvih zamjerki za skrbništvo koje je obavljala L.G., odnosno da čak i previše brine, jer npr. dok je I. bio u V., svaki dan je tamo odlazila i željela biti prisutna u njegovom životu. Sa kćeri I.M. nije kontaktirala po pitanju života njihovog oca sa L.G.. L .koliko joj je

 

 

 

    Poslovni broj: 12 P Ob-71/2018-25

                                                                      -4-

 

poznato imala je mirovinu, koliko se sjeća na mjesečnoj bazi oni su raspolagali sa nekih 8.000,00 kn mjesečno, ali je zaključak u Centru bio da su to ipak njihovi novci i da imaju pravo trošiti ih za svoje potrebe. I.M. nikada nije imao prigovora općenito na L., a koliko se sjeća jednom je u šali rekao da ne voli mačke, a L. ih je jako voljela. S Ivanom je uvijek i na samo razgovarala i imao je priliku iznijeti bilo što ako mu nešto nije pasalo, odgovaralo ili bi imao prigovora. Ne sjeća da li je pok. I.M. imao i drugih nekretnina osim obiteljske kuće. Poznato joj je da L. ima stan u Z. u kojem je jedno vrijeme živjela kćer pok. I.M. – Ida kao i da ista nije plaćala račune što su u konačnici snosili I. i L. Ne sjeća se da li su I. i L. uplatili nekakav iznos novaca njegovoj kćeri Idi. Od kad je došla u CZ SS, 1996. i misli da prije toga I.M. nije bio u tretmanu Centra. Vodila je predmet I.M. kao i kolegica L.B., socijalna radnica iz P.K., a u vezi materijalnih davanja i smještaja izvan vlastite obitelji, ako bi trebalo, jer je u jednom trenutku došlo do toga da bi I. trebalo smjestiti izvan vlastite obitelji, ali to nije trebalo preko Centra. Koliko se sjeća I.M. bio je za vrijeme prvog tretmana lišen poslovne sposobnosti djelomično bez navođenja koje radnje ne može poduzimati, te je ta odluka preispitana jer se moralo točno navesti koje radnje ne može poduzimati, a u drugom navratu je I.M. također bio djelomično lišen poslovne sposobnosti koliko se sjećam. Ne sjeća se da li je u tom prvom navratu mogao davati izjave koje se tiču osobnog stanja. Odobravanje raspolaganja novčanim sredstvima odnosilo na njihove zajedničke potrebe, odnosno i za osobne potrebe, za što je uvijek trebao neki manji iznos, ako je preostao. Ta novčana sredstva bila su od pok. I. Nije vidjela da li su pok. I. i L. spavali u istoj sobi.

 

Svjedok M.M. iskazala je da joj nije poznato da li su stranke spavale zajedno. Poznato joj je od strane CZ SS da je tužiteljica vodila brigu o financijama zato jer je I.M. bila oduzeta poslovna sposobnost. Nema saznanja o tome da li su tužiteljica i njen bivši suprug, sada pok. I.M. živjeli zajedno. Sa I.M. bila je u braku 20 godina, sve do 1988. i zajedno su izgradili kuću u kojoj je isti ostao živjeti. Prije nego što je tužiteljica bila skrbnik njenom pok. suprugu, skrbnik je bio M.N., socijalni radnik iz Z., P.T. U dogovoru sa bivšim suprugom, ostala je živjeti sa djecom u Z. u stanu na adresi B.D., a bivši suprug u kući u T. M.D. je izvanbračna kćerka njenog pok. supruga. Zadnjih 10-17 godina komunikacija između nje i  bivšeg supruga bila je nešto bolja s time da je ona u T. kod njega bila svega jednom do dva puta. Tom prilikom je zatekla tamo i tužiteljicu koja je išla u nabavu i kupovala je za njega. To vrijeme koje je provela u kući, tužiteljica im je skuhala kavu i ponudila što je imala. Ne može reći kakav je bio odnos između tužiteljice i njenog bivšeg muža, ali se sjeća kad su oni bili u braku da je to stalno bilo pusa, primanja za ruku, a što nije primijetila između tužiteljice i njega. S njima je provela svega sat-dva. Sjeća se da je bivši suprug govorio da je ljut na tužiteljičine mačke. Pod zadnje je njezin bivši muž bio ljut na tužiteljicu jer da je puno trošila, i od novaca koje je dobio za kuću u K. otprilike 12.000 EUR-a nije ostalo ni 1.000 EUR-a tako da je tužiteljica morala sahraniti I. na grobno mjesto svojih roditelja. Zajedno s djecom dolazila je u posjetu kada je I. bio u bolnici S.d. u V. i kada je bio u staračkom domu u O., ali tada su se i ona i djeca morale sakrivati kada bi dolazila

 

 

 

  Poslovni broj: 12 P Ob-71/2018-25

                                                                      -5-

 

tužiteljica jer je dolazilo do "cirkusa". Npr. kada je kćer bila u posjetu ocu u Bolnici B. tužiteljica je napala njezinu kćer koja joj je rekla da nek ne priča protiv njene majke, jer da ju otac nikad neće voljeti kao njenu majku. Zna da tužiteljica prima  mirovinu i zna da ima stan u D. koji je iznajmljivala. I.M. je 1987. obolio od shizofrenije. Ne zna koje je godine otišao u penziju. Ne sjeća se više kada mu je prvi puta oduzeta poslovna sposobnost. Gradnju kuće u T. započeli su njeni svekar i svekrva, ona je tada imala 21 godinu. Tužiteljicu je zatekla u kući bivšeg supruga negdje 2005.-2006. O eventualnoj izvanbračnoj zajednici tužiteljice i njenog pok. supruga nema nikakvog saznanja.

 

Svjedok V.V, iskazao je da je I.M. poznavao od rođenja, oni su zapravo zajedno odrasli, imali su i vikendicu na moru u susjedstvu. Zna da se I.M. razveo od prve žene. Zna da je I.M. obolio, da je bio depresivan i zna da je dosta pio. Poslije 90-tih, negdje 93-94. godine pojavila se tužiteljica. Od I. je saznao da je tužiteljica njegova skrbnica. Jednom  je zajedno sa ženom bio u posjeti kod Ivana i tada je bila prisutna i tužiteljica. Tužiteljica je skuhala ručak. Da li je njihov odnos bio kao odnos muža i žene, to ne zna. Da li su L. i I. zajedno spavali, ne zna. Imali su nekakav zajednički posao, prodavali su neku robu. L. i I. jednom prilikom nakon njihove posjete, bili su u posjeti kod njih. Oni jesu došli skupa, ali npr. oni se nisu ni ljubili, ni grlili. Kad su bili u posjeti kod I. zna da se žalio na mačke koje je imala L.

 

Svjedok E.S. iskazala je da je tužiteljicu upoznala 1993. godine kada je boravila u T. jer nije mogla u svoje mjesto prebivališta u B. zbog ratnih događanja. Inače je živjela i radila u Nj.. U S.K., T.T. posjeduju kuću gdje su dolazili. Ključ od njihove kuće imala je tužiteljica, pazila je na kuću i znala je urediti okućnicu. Kada je razgovarala sa tužiteljicom uvijek se javio gosp. M. na njihov fiksni telefon. M. je bio vanbračni muž tužiteljice. Kada su dolazili, a nakon što je umirovljena i češće, dolazili su na ručak kod tužiteljice, a što je vidjela i Ida, kćer I.M. Tužiteljica i I. M. sve su zajedno radili, npr. mijenjali su krov, tužiteljica je farbala prozore i ogradu, kao da je njeno. Tužiteljica je kupovala stvari, pri čemu je pokazala na prisutne prvo i drugu tužene, unucima, kćeri od I.M., pa čak i bivšoj supruzi I.M. Tužiteljica je stvari kupovala od svojih sredstava jer je radila, imala je štand gdje je prodavala robu. Poznato joj je da je I.M. bio lišen poslovne sposobnosti zbog zdravstvenog stanja, a skrbnik mu je bila tužiteljica. Više puta je I.M. plakao pred njom jer da njegova kćerka ide protiv njega, s obzirom da su imali sudski spor, gdje je kćer tražila isplatu polovice kuće u vrijednosti od 50.000 EUR-a. Tužiteljica je s I.M. živjela kao bračni par, cit: "ja im nisam držala svijeću u krevetu". Smatra da je bračni život ako se svugdje ide zajedno, dogovara što će se kupiti, kud će se namjestiti. Kad je upoznala tužiteljicu 1993. već tad je živjela sa I.M., a kad se točno prijavila na njegovu adresu stanovanja, nije joj poznato. Sa tužiteljicom i I.M. za vrijeme dok je radila provodila je vrijeme dok je bila na godišnjem, a kada je umirovljena dolazila je češće čak i sama, provodila je u T. mjesec ili više dana. Na pitanje da li je prijateljica sa tužiteljicom, odgovorila je da i nije, jer nisu toliko skupa, ali ju jako voli jer je dobra. Vidjela je da su se tužiteljica i I.M. poljubili u usta, ali obzirom na njihove godine oni su odgojeni da se pred

 

 

    Poslovni broj: 12 P Ob-71/2018-25

                                                                      -6-

 

drugim ljudima ne ljube. Vidjela je da tužiteljica i I.M. iskazuju nježnost, privrženost jedan prema drugom, milovanja, ali ne zna to opisati.

 

Svjedok I.K iskazao je da je upoznao tužiteljicu kada su došli živjeti u T., on i njegova prijateljica E.S.. Tužiteljica je živjela sa I.M., imali su štand u Z. Tužiteljica i I.M. živjeli su zajedno kao muž i žena, spavali su u istom krevetu, što je i vidio odnosno kada bi došao k njima, silazili su s kata gdje im je bila spavaća soba. Živi u izvanbračnoj zajednici već 50 godina, te vjeruje da je takva zajednica bila i tužiteljice i I.M. Misli da su na katu kuće dvije sobe, ne zna točno jer nije bio na katu. Više puta vidio je da su se tužiteljica i I.M. poljubili kao muž i žena. Nije znao za zdravstvene probleme I.M. Tužiteljica se brinula o I.M. kao žena o mužu. Ne zna da li je tužiteljica bila staratelj ili skrbnik I.M. nije ulazio u to.

 

Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica L.G. iskazala je da je I.M. upoznala 21.8.1993. jer je dolazila u T.T. Jedno vrijeme su se družili te su nakon par mjeseci odlučili živjeti zajedno. Kad su počeli živjeti zajedno s njima je živjela i kćer I.M. – I., u T.. Kad je počela školska godina, u jesen 1993. njih svo troje otišli su živjeti u Z., kako bi I. bilo lakše ići u školu. Krajem godine ponovno su se vratili u Z., jer je I. želio živjeti u Z. S njima se vratila i Ivanova kćer I. Svako jutro I.M. budio se u pola 5 kako bi kćer I. vozio na vlak da bi stigla u školu u Z. 1994. kad je bila gotova školska godina, I. se vratila majci u Z., a na njezinu i I. zamolbu. Nakon toga živjeli su sami, ona je npr. kuhala, prala suđe, a Ivan bi ga slagao, pomagao joj je jer je ona imala problema sa kralježnicom, npr. usisavao je. I. je održavao i okućnicu koja je bila prilično velika. Zajedno su napravili jako puno, 1995. uveli su plin, za što su utrošili 23.000,00 kn, zajedno sa još 5 susjeda asfaltirali su prilazni put, izradili su škarpu, postavili kanale, krov su  mijenjali, što je radio i sin od I. – M.P. Kupili su namještaj na kartice, dvosjed, trosjed, dva taburea, stolić za veliku sobu, komodu. Također su kupili i krevet s madracem Meblo, postavljeni su ugradbeni ormari u maloj spavaćoj sobi. Sve su to financirali zajedničkim sredstvima, oboje su primali mirovinu. Bili su jako kompatibilni, imali su iste želje, u jednom trenutku čak su u isto vrijeme izgovorili istu rečenicu, ne može sjetiti što je to bilo. Zajednički su odlazili u Z., na izlete, na kupanje u T.T. I. je puno više radio, jer je ona u dobi od 52 godine imala više zdravstvenih problema to je bilo negdje 1994., 1995. godine. Bila je u invalidskoj mirovini kad je upoznala I., nije radila kao socijalni radnik, odnosno neposredno prije nego što je upoznala Ivana otišla je u mirovinu. Nije I. imala u tretmanu kao socijalni radnik. Za Ivanovo zdravstveno stanje saznala je nakon godinu dana kada se trebala prijaviti na adresu u T., a tad joj je I. rekao da je svoju polovicu kuće darovao mlađoj kćeri I.M. Nije upisana kao vlasnik kuće u T. jer je u tijeku ostavinska rasprava, a isključivo ona koristi predmetnu kuću i to samo donji dio i to dnevni boravak, malu kuhinjicu i kupaonicu. U trenutku kad je upoznala Ivana bio je pod skrbništvom jer mu je bila oduzeta poslovna sposobnost i nije mogao raspolagati imovinom, odnosno darovati svoj dio M.I. bez potpisa staratelja. Do 1995. staratelj je I. bio M.M., a nakon toga od 1996. ona je bila staratelj I.M. do njegove smrti. Mjesec dana nakon Ivanove smrti dobila je rješenje o prekidu starateljstva.

 

 

 

    Poslovni broj: 12 P Ob-71/2018-25

                                                                      -7-

 

Kada je kćer Ida živjela sa njima, I. i ona spavali su zajedno u jednoj sobi. I.M. bila je djelomično oduzeta poslovna sposobnost, a vraćena mu je 2006. godine, a potom 2011. ponovno mu je oduzeta poslovna sposobnost i to  misli djelomično. Ivan ju je u par navrata zaprosio, a ona mu je odgovorila da je njoj propao prvi brak, njemu je propao prvi brak, što im tako fali. Nakon što je I. vraćena poslovna sposobnost nagovarao ju je da sklope ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali ona nije htjela oštetiti njegove kćeri, odnosno kćer I.M. Na pitanje punomoćnika prvo i drugo tuženih "kako tumači ovaj zahtjev čime neposredno oštećuje kćeri I.M., s obzirom na iskazano", odgovorila je da su joj u ostavinskom postupku osporili udio u nekretninama, dok su kćeri odnosno sestri M. priznali pravo u pokretninama i nekretninama, a upravo ju je to povrijedilo.

 

Saslušana u svrhu dokazivanja prvo tužena I.M. iskazala je da je 1986. godine njezinom ocu dijagnosticirana šizofrenija i paranoja i od tada je bio sedam puta hospitaliziran, što u J., što u V. Nakon toga se više nije vraćao na posao, konstantno je bio na bolovanju, a bio je visokorangiran u svojem poduzeću, a radio je u M. u Z., kao voditelj gradilišta. Čak mu je poslodavac izašao u susret i omogućio 4 sata radne terapije, što u konačnici nije pomoglo. Roditelji su se razveli službeno 1988. godine, a negdje 1990. ili 1991. otac je odselio u S.K., u kuću koja im je tad služila kao vikendica. Sjeća se da su sestra i ona skoro svaki vikend dolazile kod oca i njezino zapažanje i sjećanje je da otac nikad više nije bio kao što ga pamti iz djetinjstva. Npr. ništa nije mogao sam odlučiti, sjeća se da je nju stalno pitao, a ona se osjećala kao da mu je "štaka, mama". Već je tada bila suvlasnica nekretnine na adresi S.K., odnosno vikendice, a kako je brakorazvodna parnica završila, njezin otac je predložio da bi njezina sestra Ida bila suvlasnica u drugoj polovici, koje je on bio suvlasnik. S time se složila i njihova majka kao i starateljica njezine sestre koja je u to doba bila maloljetna. Ugovor o darovanju je sastavljen, ovjeren, ali nikada nije bio predan u zemljišnu knjigu. Negdje od 1993. tužiteljica je ušla u život njezinog oca i sjeća se da ga je znala pitati tko je to, "kaj je ona tebi", a otac bi odgovorio "to je žena koja mi kuha, posprema i nisam sam". Otac ju je pitao da se preseli kod njega, ali ona nije mogla napustiti siguran posao. Njezin otac je bio inače izrazito pedantna osoba, a tužiteljica je bila moglo bi se reći i neuredna i kada bi mu ukazala na to, samo je rekao "a što ću, ostati ću sam, tko će mi pospremati". Zna da je otac do zadnjeg trenutka stalno spominjao njihovu majku, odnosno svoju bivšu suprugu, da je čak tužiteljica znala reći da to više ne može izdržati, da joj to ide na živce. Nakon što je tužiteljica došla živjeti kod njihovog oca, bilo je perioda kad nije dolazila jer je ista pokušavala "komandirati", a i znala je ružno govoriti o njihovoj majci. Kako se radilo o njezinom ocu, ipak je prešla preko tih stvari. Ne može reći da li su tužiteljica i njen otac živjeli kao bračni par, sjeća se kako su živjeli njezini roditelji dok su bili u braku, kako su se odnosili jedan prema drugome, sigurna je da su spavali odvojeno, čak i kada bi ih netko na nekakvim slavljima pitao o tome zašto spavaju odvojeno, tužiteljica bi se uzrujavala. Zna da je otac imao dobru mirovinu, ali on se jednostavno gasio i za ništa nije imao volju, on je uglavnom sjedio, pio kavu i slično. Dok je otac još donekle funkcionirao tužiteljica je bila ta koja ga je pokrenula da bi nešto napravio, pokosio travu, a što je bilo možda pred nekih 20 godina. Njezin otac je rođen 1946. Ocu je bila oduzeta poslovna sposobnost, imao je više skrbnika, a u

 

  Poslovni broj: 12 P Ob-71/2018-25

                                                                      -8-

 

zadnjem periodu bila mu je tužiteljica skrbnik. Tužiteljica je znala ocu prijetiti kada ne bi bilo nešto po njenom da će otići, a to je nešto što njezin otac ne bi podnio. Znala je na njega vikati, vrijeđati ga, odnosno misli da tužiteljica nije shvaćala da on nije bolesna osoba. To nikako nije bila ljubavna zajednica, već interesna. Sada ne zna točno vrijeme kada je njezin otac bio smješten u klinici Vrapče, ali su dolazile u posjetu i ona i njezina majka. Tamo se nisu susretale sa tužiteljicom jer su pazile da ne dolaze u isto vrijeme budući su im sestre rekle da je tužiteljica nesuradljiva, donosila je ocu hranu, a on bi se prejedao, a nakon toga povraćao. Zahvalna je što je tužiteljica kuhala, prala, brinula se o njezinom ocu, jer ona nije mogla plaćati nekoga tko bi to radio. Tužiteljica je vikala na njezinog oca i naravno da joj je to smetalo. U par navrata razgovarala s gđom. S. iz CZ SS, koju je pitala da li prati troškove odnosno novčana sredstva koja je otac naslijedio po svom ocu i da li vodi brigu o tome da njen otac nema grobno mjesto, sjeća se da je gđa. S. odgovorila da ima riječ od gđe. G. da će ga ukopati na svoje grobno mjesto. Pred kraj života njenog oca izvršila je uvid u skrbnički spis u CZSS čak je i fotokopirala i predala svom odvjetniku, i tad je utvrdila da su novčana sredstva trošena za telefonske račune, za benzin, za odlazak tužiteljice njezinom ocu u V. svaki dan, što smatra nerazumnim. Njezin otac je imao mirovinu koliko joj je poznato 4.700,00 kn, nikad nije čula da je obavio bilo kakvu posebnu pretragu, a što HZ ZO ne podmiruje, 50-tak kilometara je tužiteljica putovala u Vrapče, u jednom periodu tužiteljica je njezinog oca smjestila u dom, pa ga je opet vratila doma, a kad se više nije mogla brinuti o njemu jer je postao nepokretan, smjestila ga je u dom u O. Njezin otac je znao biti agresivan prema tužiteljici, a nakon što ga je omalovažavala, vrijeđala, odnosno verbalno maltretirala, a ona osobno bi i manje mogla tolerirati nego njezin otac. Koliko zna tužiteljica nikad nije napustila njezinog oca kad bi bio agresivan. Tužiteljica je imala stan u Z. kojeg je iznajmljivala, a kad je predložila ocu da joj tužiteljica prepiše stan, odnosno tužiteljica je imala stanarsko pravo, a ona da ostavi kuću u S.K., kako bi mogla riješiti svoje stambeno pitanje i riješiti kredit, tužiteljica je bila protiv toga. Tužiteljica nema bliže rodbine, nije imala djece, brat joj je umro, da li ima nećaka, nije joj poznato. Tužiteljicu kod njezinog oca nitko nije posjećivao, niti rođaci, niti prijatelji. Njezinog brata možda je dva puta u životu srela.

 

              Saslušana u svrhu dokazivanja drugo tužena I.M. iskazala je da je ona sa svojim ocem tako reći živjela, za vrijeme dok su u Z. bile uzbune, bila je stalno kod njega, a kad se zaposlila dolazila  je kad je bila slobodna. Tada bi ocu počistila cijelu kuću jer je bila puna dlaka, s obzirom da je tužiteljica u jednom periodu držala 17 mačaka, i kad bi odlazila, otac bi joj na ime toga dao 200,00 kn. Kad je otac bio hospitaliziran u J., njegov prljavi veš odnosila je njezina sestra I. i vraćala mu čistu. Dok nije došla živjeti tužiteljica kod njezinog oca, njezina sestra I. je vodila brigu o kućanstvu. Sjeća se da su se otac i tužiteljica svađali jer je samo 1.500,00 kn odlazilo na hranu za mačke, tužiteljica je bila neuredna. Tužiteljica je tražila od oca da usiše kuću za mačkama, pa ako on to ne bi napravio, derala bi se na njega. Kada bi se ona pobunila, znao bi joj reći "šuti, šuti, bude otišla, tko mi bude kuhao". Kad sam 2005. otišla u P., tata joj je rekao "sad si i ti otišla". Sedam godina su ona u P., a otac ovdje u Z. ujutro svaki sebi skuhali kavu i jedan sat pričali telefonom. Sjeća se da je otac bio u V. i tamo je bio došao čovjek koji je

 

Poslovni broj: 12 P Ob-71/2018-25

                                                                      -9-

 

kupio kuću koju je otac naslijedio, pitao je tužiteljicu koliko je novaca ostalo, da ona ima troje djece, da bi trebalo nešto pomoći, a tužiteljica je rekla "vidjet ćemo". 1999. sjeća se da je nakon nagovaranja od strane oca i tužiteljice nešto u Klanjcu potpisala, a nagovarali su ju u vezi da vrati polovicu kuće u S.K. jer da bi otac kupio apartmane. U konačnici ti apartmani nisu kupljeni. Na katu su bile tri sobe, ona je spavala u srednjoj, tužiteljica u jednoj i otac u drugoj, na suprotnoj strani. Tužiteljica i njezin otac nikad se nisu grlili, ljubili. Dok je otac bio u V., a već je bio i dementan, tehničari su je molili da kaže tužiteljici da ga ne hrani, jer on ima tri obroka dnevno, a ona bi mu nakon ručka dala 4 voćna jogurta, tri pudinga sa čokoladom, dva kapučina, nakon čega bi imao stolicu i razmazivao po zidovima, te su ga u konačnici morali vezati. Zajednica njezinog oca i tužiteljice bila je interesna, jer je tužiteljica, a nakon što je njezin otac dizao kredite tužiteljica odjednom otplatila svoj stan u Z. od nekih 10.000 EUR-a, a što joj je sve rekao otac, a da li postoji dokumentacija nije sigurna, ali morala bi biti. Tužiteljica je imala 3.800,00 kn penzije. Tužiteljica nije primala mjesečnu plaću za brigu o njezinom ocu. Njezin otac nikada nije išao u banku osim kada bi dizao kredit, i ona sada ne zna od kud mu 200,00 kn kad bi joj dao za čišćenje. Otac ništa nije imao od toga što je tužiteljica iznajmljivala svoj stan, zna da je jedan podstanar ostavio dugove od 10.000,00 kn koje je trebao podmiriti. Osobno čistila stan u D., M.G. nakon što bi podstanari izašli.

 

Saslušana u svrhu dokazivanja treće tužena M.D. iskazala je da je od 1993. do negdje 2003. u T.T. bila svega nekoliko puta. Kada se 1993. vratila u S., nakon toga je njezin otac upoznao tužiteljicu, kako je to saznala, sada se više ne sjeća. Kada je kod oca zadnji puta bila, tužiteljica je živjela u kući njezinog oca. Poznato joj je da je tužiteljica bila skrbnik njezinom ocu i da se brinula o njemu. Ne može sa sigurnošću reći da je njezin dojam bio da su njezin otac i tužiteljica živjeli kao bračni drugovi, ali ne može niti reći da li su bili u odnosu npr. poslodavac i netko tko se brine za naknadu o njemu. U to doba, a to je bilo pred 20-tak godina, kada je boravila kod oca par dana, nije ni obraćala pažnju na tužiteljicu. Bitno joj je bilo da se njih dvoje podruže i popričaju, ali iskreno može reći da neku preveliku prisnost nije vidjela. Njezin otac je bio bolestan, imao je psihičke smetnje. Otac je bio lišen poslovne sposobnosti jer je bio bolestan i nije se mogao brinuti o sebi, radi čega mu je i bio postavljen skrbnik. Pretpostavlja da je tužiteljica postavljena kao skrbnik njezinom ocu jer su stanovali zajedno. Oca je zadnji put vidjela u 7 mjesecu kada je bio u bolnici u M. u K.T. Nekoliko puta je zvala da joj treba novac i to svog oca, i koliko se sjeća u jednom navratu joj je otac poslao novac, a u dva navrata tužiteljica. Nije vidjela prisnost između tužiteljice i njezinog oca i to misli na vrijeme kada je boravila kod oca, a nije ju ni zanimalo. Kada je dolazila na par dana kod oca, boravila je kod njega, a sada se više ne sjeća tko je kuhao ručak. Kod oca je spavala u sobi na katu. Sada se više ne može izjasniti da li su tužiteljica i njezin otac spavali zajedno, ili svaki zasebno, sjeća se da su na katu bile tri spavaće sobe. Nikada nije vidjela svog oca i tužiteljicu da bi se poljubili. Nije joj poznato da li je prije tužiteljice otac imao drugog skrbnika.

 

Iz preslike dijela presude OS u K, poslovni broj P-123/95-18 vidljivo je da je kao tužitelj naznačen I.M. iz S.K., kojeg zastupa

 

Poslovni broj: 12 P Ob-71/2018-25

                                                                      -10-

 

staratelj za posebni slučaj N.P., odvjetnik u Z., a na listu 3 presude (list 35 spisa) ističe se "svjedok N.M. također nema osobnih saznanja o predmetu spora, već mu je o stjecanju nekretnina pričao tužitelj, kojem je bio postavljen kao staratelj za poseban slučaj od 1987. do 1995. …".

 

Uvidom u spis OS u K, poslovni broj R1-20/99 utvrđeno je da je CZ SS kao predlagatelj protiv I.M. kao protustranke podnio prijedlog za donošenje nove odluke o lišenju poslovne sposobnosti te je nakon provedenog postupka dana 9. svibnja 2000. pod poslovnim brojem R1-20/99-8 donijeto rješenje kojim se I.M. djelomično lišava poslovne sposobnosti te može samostalno raspolagati svojom imovinom, stalnim novčanim primanjima, upravljati imovinom niti davati izjave koje se tiču osobnih stanja. U navedenom spisu na listu 5 nalazi se preslika rješenja Općinskog suda u Klanjcu, poslovni broj R1-22/95-9 od 26. veljače 1996. kojom se I.M. djelomično lišava poslovne sposobnosti.

 

Uvidom u spis O-1409/2016, OS u Z, SS u Z., u ostavinskom postupku iza pok. I.M., dana 15. ožujka 2018. donijeto je rješenje kojim se prekida ostavinski postupak, a L.G. upućuje se na parnicu radi utvrđivanja postojanja izvanbračne zajednice ostavitelja I.M. i L.G..

 

Provedenim postupkom utvrđeno je da između tužiteljice i pok. I.M. nije postojala izvanbračna zajednica već interesna, ekonomska zajednica.

 

Odredbom čl. 551. st.2. Obiteljskog zakona (NN 103/15) propisano je da se danom stupanja na snagu tog zakona, a to je 1. studeni 2015. ne mijenjaju prava i dužnosti stečeni po prijašnjim propisima.

 

Zakon o braku i porodičnim odnosima (NN 51/89) ne daje definiciju izvanbračne zajednice, ali odredbom čl. 7. propisuje da vanbračna zajednica žene i muškarca stvara obavezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obaveze pod uvjetima određenim tim zakonom.

 

Odredbom čl. 3. Obiteljskog zakona (NN 162/98) propisno je da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca.

 

Odredbom čl. 3. Obiteljskog zakona (NN 116/03 s izmjenama) propisano je da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju  i na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

 

Čl. 11. Obiteljskog zakona (NN 103/15 i 98/19) propisano je da se odredbe tog  Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. 

 

 

    Poslovni broj: 12 P Ob-71/2018-25

                                                                      -11-

 

Čl. 8. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 160/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/2019) propisuje se da se izvanbračnom zajednicom u smislu tog Zakona smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke za valjanost braka.

Dakle, osnovni uvjet postojanja izvanbračne zajednice je da je u istoj žive neudana žena i neoženjen muškarac te da je izvanbračna zajednica trajala do smrti ostavitelja. Također izvanbračna zajednica mora ispunjavati sve pretpostavke kao i bračna zajednica, odnosno predmetni odnos žene i muškarca mora biti takve kvalitete i obima da su u istom zadovoljene njihove složene životne potrebe, primjerice; psihičke, emocionalne, intimne, ekonomske i sl. te da je među njima postojao visoki stupanj povezanosti te namjera da trajno žive u takvoj zajednici.

Provedenim postupkom, a osobito saslušanjem svjedoka, kako svjedoka predloženih po tužiteljici, tako i po tuženima, utvrđeno je da između tužiteljice i pok. I.M. nije postojala izvanbračna zajednica koja bi se mogla izjednačiti s bračnom jer je nedostajala potrebna emotivna i ekonomska povezanost kao i uzajamna prava i dužnosti u smislu uzajamnog pomaganja, međusobnog poštivanja i održavanja skladnih odnosa. Provedenim dokaznim postupkom sud jedino može utvrditi da se radilo o ekonomsko, interesnoj zajednici – pok. I.M. trebao je nekoga tko mu posprema, kuha, pere, pegla, što je sve radila tužiteljica koja nije formalno bila plaćena za taj posao, ali je živjela u njegovoj kući, raspolagala njegovim novčanim sredstvima, pri čemu valja uzeti u obzir da je tužiteljica bila skrbnik pok. I.M. koji je bio nesporno psihički bolesna osoba. Predmetni odnos funkcionirao je samo u smislu zajedničkog stanovanja jer brak ne čini samo održavanje intimnih odnosa, samo ekonomska zajednica, samo emotivna zajednica odnosno svaki od tih elemenata zasebno, već je brak zajednica koju obilježavaju svi ti elementi zajedno, ispunjena međusobnim poštovanjem, ljubavlju, željom i voljom da oba partnera žive u takvoj zajednici te da zajednički suživot dvoje ljudi, a ne samo međusobno pomaganje kako to tužiteljica ističe u tužbi, nije bračna zajednica. Konačno, sama tužiteljica je iskazala da ju je povrijedilo što su joj kćeri pok. I.M. osporile udio u nekretninama i čega sud zaključuje da je to bila čista interesna odnosno ekonomska zajednica.        

Temeljem čl. 154. st.1. ZPP-a tužiteljica je dužna je naknaditi solidarno prvo i drugo tuženoj troškove postupka uzimajući kao vrijednost predmeta spora iznos od 10.000,00 kn sukladno čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama.

Troškovi prvo i drugo tužene sastoje se od troškova za sastav odgovora na tužbu,  zastupanja na ročištu 5.9.2018., 21.11.2018., 18.1.2019., 7.6.2019., 17.9.2019. i 14.2.2020. za svaku radnju po 75 bodova odnosno po 750,00 kn određeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uvećani za 10 % za zastupanje više osoba (Tbr. 36.1. OT), sve uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 1.443,75 kn, odnosno sveukupno 7.218,75 kn.

 

 

                                                              U Krapini, 17. travnja 2020.

S u t k i n j a          Romana Mališ,v.r.