- 1 -              II Kž 154/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 154/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. J., zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 1. travnja 2020. broj Kv I-19/20 (K-40/19), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. travnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog L. J. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog L. J., zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. te kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi L. J. po branitelju, odvjetniku B. M., "zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", a s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno pobijano rješenje preinačiti i optuženiku ukinuti istražni zatvor te ga pustiti na slobodu ili mu odrediti neku od mjera opreza, odnosno istražni zatvor u domu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno navodima iznesenim u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog L. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju je odluku prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, te je ukazao na nesvrhovitost zamjene te mjere blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08., a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju ističe žalitelj.

 

Osnovana sumnja da je optuženi L. J. počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točaka 2. i 4. ZKP/08. i kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju članka 111. točaka 2. i 4. u vezi s člankom 34. KZ/11., proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, a što je osnovni preduvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

Okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog L. J., i ovaj drugostupanjski sud nalazi prvenstveno u okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv i karakteristikama njegove ličnosti.

 

Naime, potvrđenom optuženicom optuženi L. J. se tereti da je, u cilju da oštećenike liši života i potom im uzme vrijedne predmete, ušao u stan svojih susjeda, S. i V. U. te ih više puta udario čekićem i batom za mesom, zadavši im mnogobrojne ozljede od kojih je V. U. na mjestu preminuo, uzevši potom iz njihovog stana u optužnici opisane predmete. S obzirom na to da su oboje oštećenika osobe visoke životne dobi, bolesni i teško pokretni, što je optuženiku kao njihovom susjedu nesumnjivo bilo poznato, to iz ponašanja za koje je isti osnovano sumnjiv proizlazi naročita bešćutnost, brutalnost i odlučnost u kriminalnom postupanju te visok stupanj kriminalne volje.

 

Nadalje, provedenim psihijatrijskim vještačenjem kod optuženika su utvrđene značajke poremećaja ličnosti kombiniranog graničnog i narcističkog tipa, pri čemu djela za koja se tereti proizlaze upravo iz strukture njegove ličnosti. Vještaci su mišljenja da kod optuženika zbog težine patologije njegove ličnosti i visokog potencijala za agresivno ponašanje, u kombinaciji sa zlouporabom marihuane i štetne uporabe drugih sintetskih droga, postoji rizik od ponavljanja sličnih kaznenih djela.

 

Unatoč optuženikovom opetovanom isticanju da su zaključci navedenog vještačenja proturječni, budući da je prijedlog vještaka ambulantno liječenje optuženika kroz provođenje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, istim su vještačenjem jasno opisani i obrazloženi razlozi koji upućuju na bojazan od ponavljanja sličnog kaznenog djela u budućnosti. Također, neovisno o optuženikovom upiranju kako prvostupanjski sud neosnovano cijeni njegovo kažnjavanje zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, smatrajući isto bagatelnim, iz provedenog vještačenja proizlazi da je konzumacija droga kod optuženika jedan od čimbenika za agresivno ponašanje pa stoga ta kažnjavanost nije bez značaja.

 

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, protivno žalbenim navodima i unatoč optuženikovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, upućuju na postojanje opasnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Stoga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog L. J. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja realne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela.

 

Također je prvostupanjski sud valjano zaključio da nema mjesta zamijeni istražnog zatvora blažim mjerama, jer značajke i okolnosti počinjenih kaznenih djela ne ukazuju da su iste dostatne za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti. Ujedno ne postoje niti razlozi da se istražni zatvor ukine zbog trenutno proglašene pandemije virusa i ugroze zdravlja optuženika. Naime, prema dostupnim podacima u zatvorskom se sustavu provode pojačane protuepidemijske mjere koje imaju za cilj zaštitu zdravlja zatvorenika pa stoga općeniti navod optuženika da mu je boravkom u istražnom zatvoru ugroženo zdravlje nije dostatan razlog da se isti ukine i zamijeni predloženim blažim mjerama.

 

Budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 17. travnja 2020.