- 1 -              II Kž 153/2020-4

Broj: II Kž 153/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. N., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 27. ožujka 2020. broj Kov-5/2020-9, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba okrivljenog K. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog K. N. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni K. N. po branitelju, odvjetniku M. J., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se istražni zatvor ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da na strani okrivljenog K. N. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i da nema mjesta primjeni blažih mjera u zamjenu za istražni zatvor. Razloge koje je pri tome naveo, u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Okrivljenik u žalbi osporava osnovanu sumnju, smatrajući da iz pribavljenih dokaza, naročito iskaza žrtve M. M., ne proizlazi da je on počinitelj djela za koja se tereti. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud dostatno obrazložio osnovanu sumnju kao temeljni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., navodeći dokaze na kojima se temelji podignuta optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Sisku i ukratko prepričavajući njihov sadržaj, zbog čega su ti žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

Također je prvostupanjski sud valjano zaključio i obrazložio da podaci o dosadašnjoj osuđivanosti okrivljenika zbog kaznenih djela protiv imovine – krađe i teške krađe za koja su mu izrečene uvjetne osude, ukazuju da se radi o povratniku na kojeg izrečene kazne nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi sa zakonskim propisima. Pored toga, iz podataka u spisu razvidno je da je okrivljenik, sada mlađi punoljetnik, još kao maloljetnik evidentiran zbog počinjenja kaznenih djela. Tako je okrivljenom K. N., kao maloljetnom počinitelju zbog kaznenog djela krađe, Općinsko državno odvjetništvo u Sisku u spisu KM-DO-7/2018 naložilo izvršenje posebne obveze uključenja u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja. Zbog ponovnog počinjenja kaznenog djela krađe, Općinski sud u Sisku je rješenjem broj Km-5/2018 okrivljeniku izrekao odgojnu mjeru upućivanja u disciplinski centar, koja se izvršavala od 8. veljače do 10. ožujka 2019. Nadalje, zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe, okrivljeniku je rješenjem Općinskog suda u Sisku broj Km-9/18 izrečena odgojna mjera smještaja u odgojnu ustanovu koja se provodila u Odgojnom domu I. Iz izvještaja tog odgojnog doma (list 192. spisa) vidljivo je da su postojale znatne poteškoće u izvršavanju te odgojne mjere prema mlađem punoljetniku koji se nastavio neprilagođeno ponašati, uz zaključak da sociopedagoški tretman u toj ustanovi ne daje gotovo nikakve pozitivne rezultate.

Imajući na umu sve navedeno, uz činjenicu da su kaznena djela za koja se okrivljenik tereti počinjena u vremenu provjeravanja iz obje izrečene uvjetne osude (list 127. spisa), očita je sklonost okrivljenika za činjenjem kaznenih djela imovinskog karaktera, pri čemu sve do sada izrečene mjere i sankcije nisu bile dostatne kako bi ga usmjerile ka društveno prihvatljivom ponašanju. Stoga je opravdano prvostupanjski sud protiv okrivljenog K. N. produljio istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao trenutno jedine prikladne mjere za otklanjanje utvrđene iteracijske opasnosti. Zbog neuspjeha svih do sada izrečenih mjera okrivljeniku uz primjenu načela postupnosti, unatoč čemu je isti kontinuirano i dalje činio kaznena djela, niti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, svrha istražnog zatvora se ne bi mogla postići primjenom mjera opreza koje predlaže žalitelj.

Iako to ne utječe na opstojnost prvostupanjskog rješenja, u izreci rješenja kojim se određuje ili produljuje istražni zatvor, sud je dužan navesti sve podatke iz članka 124. stavka 2. ZKP/08., odnosno i podatke iz članka 272. stavka 1. ZKP/08. (osobni podaci okrivljenika), a što je u pobijanom rješenju propušteno učiniti.

S obzirom na to da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani, a niti ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. travnja 2020.