- 1 -              II Kž 147/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 147/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. G., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 13. ožujka 2020. broj Kov-11/20. (Kov-10/20.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba okrivljenog M. G. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. G., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. G. po branitelju, odvjetniku I. L., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i zamijeniti istražni zatvor mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog M. G. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, koju žalitelj niti ne osporava, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

 

Nasuprot tvrdnjama žalitelja, postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u podacima koje proizlaze iz izvatka iz kaznene evidencije. Prema toj evidenciji, okrivljenik je do sada u tri navrata pravomoćno osuđen zbog počinjenih kaznenih djela teške krađe i krađe te razbojništva. Osim što je tim kaznenim djelima jednako svojstveno obilježje pribavljanja imovinske koristi, što je značajka i kaznenog djela koje se okrivljeniku aktualno inkriminira, pravilno uočava prvostupanjski sud da je kazneno djelo za koje je okrivljenik u ovom postupku osnovano sumnjiv, počinjeno nedugo nakon što je izdržao kaznu zatvora na koju je osuđen za prethodno počinjeno kazneno djelo razbojništva. Vidljivo je da niti dosadašnje osude niti izdržana kazna zatvora nisu pozitivno utjecale na okrivljenika u smislu suzdržavanja od novih protupravnih postupaka. Imajući u vidu podatak o okrivljenikovoj nezaposlenosti, uz činjenicu da nema redovitih izvora prihoda niti imovine u vlasništvu, sve navedeno upućuje na zaključak da mu je činjenje tih i takvih kaznenih djela modalitet pribavljanja sredstava za život, a sukladno tomu i na zaključak o postojanju faktične opasnosti od njegova ponovnog činjenja istih ili sličnih kaznenih djela.

 

Pored toga, podlogu za zaključak o okrivljenikovoj opasnosti od ponavljanja djela pravilno je prvostupanjski sud utvrdio u sadržaju nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje dr. V. K. Naime, sudska je vještakinja, među ostalim, navela da je okrivljenik osoba s poremećajem u strukturi osobnosti te ovisnik o različitim sredstvima ovisnosti. Sudska vještakinja je zaključila da postoji opasnost da okrivljenik ponovno počini istovrsno kazneno djelo te je preporučila njegovo liječenje od ovisnosti. Stoga je pogrešan stav žalitelja kojim nastoji umanjiti značaj takvih zaključaka vještakinje navodeći da bi se mjerama opreza mogla postići svrha istražnog zatvora, jer da je okrivljenik na sjednici vijeća iskazao ozbiljnu želju za liječenjem od ovisnosti. Pored toga, žalitelj ispušta iz vida da odredbom članka 98. stavka 2. ZKP/08. nije predviđena mjera opreza "liječenja na slobodi", koju žalitelj predlaže primijeniti prema okrivljeniku.

 

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

 

Kraj takvog stanja stvari, paušalno žalbeno upiranje kako je okrivljenik na sjednici vijeća iskazao "... ozbiljnu želju za liječenjem ..." od ovisnosti, u ovom stadiju postupka nema odlučujući značaj.

 

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako to također pravilno isključuje i prvostupanjski sud.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 17. travnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ranko Marijan, v.r.