1

Poslovni broj Gž Ovr-7/2020-

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-7/2020-

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u ovršnom predmetu orhovoditeljice D. J. iz D. R., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K., protiv ovršenika I. D. iz D. R., OIB: ..., radi ovrhe na nekretninama, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-300/16 od 13. travnja 2016., 17. travnja 2020.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-300/16 od 13. travnja 2016. potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

 

              Navedenim rješenjem postupajući po prijedlogu ovrhovoditeljice radi naplate njene novčane tražbine sud prvog stupnja donosi navedeno rješenje kojim određuje ovrhu na suvlasničkom dijelu ovršenika na nekretninama upisanim u zk.ul. ... k.o. D. R. I. i to kč.br. ... stambena zgrada, dvorište i voćnjak, i utvrđivanjem vrijednosti, prodajom istih i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Ujedno je zemljišnoknjižnom odjelu naložen upis zabilježbe ovrhe. Istim rješenjem ovrhovoditeljici su odmjereni i troškovi postupka u iznosu od 1.270,00 kn.

 

              Protiv tog rješenja ovršenik je podnio žalbu bez pozivanja na određene žalbene razloge iz čl.50. st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje OZ). Ističe kako je ovrhovoditeljica imala mogućnost pokrenuti postupak izravne naplate na novčanim sredstvima ovršenika prema odredbi čl.209. OZ-a jer da bi na takav način vjerojatno naplatila svoju tražbinu, a ničim ne dokazuje da je tu radnju poduzela.

 

              Daljnjim sadržajem žalbe ukazuje da je nakon donošenja rješenja o ovrsi stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama OZ-a ("Narodne novine" 73/17-dalje: ZID OZ) i dodan čl.80.b kojim je propisano da će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ukoliko glavnica tražbine radi čijeg se namirenja traži ovrha ne prelazi iznos od 20.000,00 kn, osim ako je podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Stavkom 2. toga članka da je propisano i za slučaj ako glavnica prelazi iznos od 20.000,00 kn, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini, ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, dok su stavkom 3. propisane okolnosti koje sud uzima u obzir kod ocjene da li je narušena pravilna ravnoteža. Unatoč tome što je navedena odredba stupila na snagu nakon pokretanja ovog ovršnog postupka, smatra da bi je sud trebao cijeniti i uzeti u obzir budući je glavnica tražbine ovrhovoditelja radi koje je određena ovrha 8.325,00 kn. Stoga da bi zasigurno bila narušena u konkretnom slučaju pravična ravnoteža između tražbine ovrhovoditeljice i suvlasništva ovršenika.

 

              Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje ukine i ovrha obustavi te ovrhovoditelju obveže da mu naknadi troškove postupka.

 

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl.365. st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), u vezi s odredbom čl.21. st.1. OZ-a utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja o ovrsi nije počinjena neka od tih postupovnih povreda.

              Nadalje, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz čl.50. st.1. t.1., 3. i 5.   OZ-a, te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. t.6. navedenog članka ovrha određena na predmetima iz čl.4. st.4. i 5. ovog Zakona, utvrđeno je da nije ostvaren niti jedan od tih žalbenih razloga.

              Naime, u konkretnom slučaju, ovršnu ispravu predstavlja pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1330/2011 od 3. listopada 2013. kojom je ovršeniku naloženo da ovrhovoditeljici na ime troškova postupka isplati iznos od 7.075,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2013. godine do isplate dok su pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-647/15 od 21. travnja 2015. godine ovrhovoditeljici odmjereni troškovi u iznosu od 1.250,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu od 21. travnja 2015. godine do isplate. Stoga sud prvog stupnja pobijano rješenje donosi pravilnom primjenom odredbe čl.41. st.1. i 4. u vezi s odredbom čl.23. st.1. t.1. OZ-a.

              Neosnovane su tvrdnje ovršenika da je ovrhovoditeljica prethodno trebala zatražiti ovrhu izvan suda na novčanim sredstvima ovršenika jer ovrhovoditelju pripada pravo izbora na kojem će predmetu odnosno sredstvu zatražiti ovrhu. Naime, prema odredbi čl.5. st.1. OZ-a sud određuje ovrhu onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu, a uz to iz sadržaja spisa proizlazi da je ovrhovoditeljica radi naplate iste tražbine vodila ovršni postupak pod posl.br.Ovr-647/15 i to na pokretninama ovršenika, ali nije uspjela naplata njene novčane tražbine, tako da je ovrha obustavljena rješenjem poslovni broj Ovr-647/2015 od 1. travnja 2016. Kako se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, a ovrhovoditeljica je uz prijedlog dostavila izvadak iz zemljišnih knjiga za navedene nekretnine iz kojeg proizlazi da je ovršenik suvlasnik tih nekretnina u ¼ dijela, to je daljnjom primjenom odredbe čl.80., čl.81. st.2. OZ-a sud prvog stupnja donio pobijano rješenje.

              Neosnovano je pozivanje ovršenika na odredbu čl.80.b OZ/12 kojom su određeni posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini. Kao što isti potvrđuje, navedena je odredba donesena ZID-om OZ-a od 19. srpnja 2017. (primjenjuje se od 3. kolovoza 2017.), koja propisuje da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti, ako glavnica tražbine, radi čijih se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kn. Međutim, u prijelaznim i završnim odredbama, odnosno čl.44. ZID OZ/12 propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti primjenom odredbi Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16), dok su odredbom st.2. citirane odredbe propisane iznimke od primjene navedenog članka, ali ne i primjena čl.15. ZID OZ kojim je dodan citirani čl.80.b OZ-a. Stoga se navedena odredba ne primjenjuje na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu iste, a u konkretnom slučaju rješenje o ovrsi doneseno je 13. travnja 2016., pa su bez utjecaja na odluku po žalbi ovršenika i zakonitost pobijanog rješenja i preostali žalbeni navodi ovršenika.

Stoga je žalbu ovršenika valjalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl.380. t.2. ZPP-a u vezi s odredbom čl.21. st.1. OZ-a.

 

U Rijeci 17. travnja 2020.

 

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić

 

Općinski sud u Karlovcu

Vraćamo vam spis s pet istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.