Pristupanje sadržaju
- 1 - I Kž 202/2020-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. A. V., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. A. V., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola od 11. ožujka 2020. broj Kv I-56/2020-4. (K-1/2017-356.), u sjednici održanoj 17. travnja 2020.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba opt. A. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 557.e st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljeno je trajanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Privremene mjere su bile određene u odnosu na opt. A. V. rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola od 11. studenog 2016. broj Kov-18/16., pod točkama I.1. do I.10., te u odnosu na trgovačko društvo O. d.o.o., rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola od 21. prosinca 2016. broj Kov-19/16., pod točkama I.11. do I.15.
Kako to iz pobijanog rješenja proizlazi, privremenim mjerama kojima je trajanje produljeno, naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu, Stalnoj službi u Bujama – Buie, izvršiti zabilježbe zabranom A. V. otuđenja i opterećenja nekretnina koje su pobliže označene pod točkama 1., 2., 3., 4. i 5. izreke. Nadalje, naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu, Stalnoj službi u Bujama - Buie, izvršiti zabilježbe zabranom trgovačkom društvu O. d.o.o. Z., odnosno odgovornoj osobi A. C., otuđenja i opterećenja nekretnina koje su pobliže označene u točkama 11., 12., 13., 14. i 15. izreke. Isto tako, naloženo je P. b. Z. d.d., Z., da A. V. ili trećoj osobi, na temelju punomoći ili naloga A. V., privremeno uskratiti isplatu ili raspolaganje novčanim sredstvima sa transakcijskih računa i računa oročenih novčanih sredstava, kako je to pobliže označeno u točkama 6., 7. i 8. izreke. Nadalje, naloženo je E. & S. B. d.d. R., privremeno obustaviti financijske transakcije na način da se A. V. ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga, uskrati isplata ili raspolaganje novčanim sredstvima sa tekućeg računa i računa nenamjenskog depozita, kako je to pobliže označeno u točkama 9. i 10. izreke.
Protiv tog rješenja žalbu je podnijela opt. A. V., po branitelju S. P., odvjetniku iz R., zbog "... svih zakonom predviđenih razloga ...", odnosno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene kaznenog zakona i "... Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ...", s prijedlogom ukinuti privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba je neosnovana.
Suprotno navodima, koje žaliteljica uporno ponavlja u svojim žalbama na odluke o privremenim mjerama osiguranja, sud prvog stupnja je u pogledu odlučnih činjenica označio jasne i logične razloge na kojima zasniva izreku kojom produljuje trajanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom, odnosno kaznenim djelom.
Žaliteljica nije u pravu kada tvrdi da je "... teško povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom ...", jer je prvostupanjski sud narušio presumpciju nevinosti. Ponovno se ističe žaliteljici da je prvostupanjski sud samo primijenio zakonsku odredbu čl. 557.b ZKP/08., koja propisuje da se u postupku osiguranja privremenom mjerom, pretpostavlja postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske, u pogledu oduzimanja imovinske koristi, neće moći biti ostvarena ili će njeno ostvarenje biti otežano, ako privremena mjera ne bude određena. Nema dvojbe da je optužnica potvrđena, pa je stoga osnovana konstatacija prvostupanjskog suda kako je imao u vidu "... visinu imovinske koristi koja se optužnicom stavlja na teret ..." (stranica 6., odlomak 4. pobijanog rješenja). Radi se, dakle, o potvrđenoj optužnici i zakonom propisanoj pretpostavci postojanja opasnosti, koju je prvostupanjski sud dodatno i obrazložio.
Kasnije, u stadiju rasprave, kada će se primjenjivati tzv. načelo "ravnopravnosti oružja" između stranaka, optuženici će biti na raspolaganju isti onaj arsenal sredstava za utvrđivanje činjenica i osporavanje izvedenih dokaza, koji je na raspolaganju i državnom odvjetniku, naravno uz puno uvažavanje tzv. presumpcije nevinosti.
Nije u pravu žaliteljica kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se pobijano rješenje temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što žaliteljica smatra da u njenim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela (jer je, navodno, postupala o dobroj vjeri i oštetila samu sebe) ne opravdava predmetnu žalbenu osnovu.
Suprotno navodima žaliteljice, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno.
Nasuprot tvrdnji žaliteljice, zaključci suda prvog stupnja kojima se rukovodio prilikom produljenja trajanja privremene mjere, pravilni su, logični i zakoniti. Prvostupanjski sud je imao u vidu da je privremena mjera razmjerna svojoj svrsi koja se ogleda u osiguranju oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom. Naime, potvrđenom optužnicom je opt. A. V. stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11., na način da je sebi pribavila protupravnu imovinsku korist u iznosu 10.787.992,00 kuna, a trgovačkom društvu O. d.o.o. protupravnu imovinsku korist u iznosu 3.455.240,00 kuna. Žaliteljica, međutim, ponovno propušta uočiti da je vrijednost nekretnina za koje se u optužnom aktu tvrdi da ih je stekla protupravnim postupanjem, u vrijeme počinjenja kaznenog djela iznosila 15.576.738,20 kuna. Vrijednost nekretnina stečenih u korist trgovačkog društva O. d.o.o., u vrijeme počinjenja kaznenog djela, prema optužnom aktu iznosila je 9.055.240,00 kuna. Nadalje, žaliteljica ponovno zanemaruje da su neke od blokiranih nekretnina opterećene predbilježbom založnog prava u korist treće osobe, što dodatno umanjuje vrijednost predmetnih nekretnina i ukazuje kako načelo razmjernosti nije povrijeđeno.
Žaliteljica nije u pravu kada tvrdi da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju uvjeta za primjenu privremene mjere prema trećoj osobi. Naime, prestankom važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10. – dalje: ZPOIK), postupci započeti po ZPOIK-u, dovršit će se po odredbama zakona kojim se, unutar kaznenog postupka, uređuje i postupak osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom, a to je sada ZKP/08. Postupovne kaznenopravne odredbe jasno razlikuju drugu osobu, na koju je imovinska korist prenesena i u odnosu na koju mogu biti određene privremene mjere (čl. 557.a ZKP/08.), od treće osobe koja tvrdi da u pogledu imovine koja je predmet privremene mjere ima pravo koje sprječava primjenu odredbi te Glave Zakona i koja, u smislu čl. 557.h ZKP/08., ima pravo predložiti da se privremena mjera ukine.
Prvostupanjski sud je u odnosu na trgovačko društvo O. d.o.o., kao drugu osobu na koju je imovinska korist prenesena, obrazložio prenošenje vlasništva koje nije stečeno u dobroj vjeri, postupajući na taj način u skladu s odredbom čl. 77. st. 1. KZ/11.
Slijedom izloženog, prvostupanjski sud je pravilno produljio trajanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi, a okrivljenik ili druga osoba na koju je imovinska korist prenesena može, pod uvjetima propisanim u čl. 557.g ZKP/08., pokrenuti parnični postupak za naknadu štete.
S obzirom na to da istaknutim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, niti je njegovim ispitivanjem, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., utvrđena kakva povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. riješeno kao u izreci.
Ranko Marijan, v.r.