- 1 -              II Kž 142/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 142/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. J., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog F. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 12. ožujka 2020. broj Kv I-15/20., o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. travnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba optuženog F. J. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, pod točkom 1. izreke, na temelju članka 98. stavka 6. u vezi s člankom 98. stavcima 1. i 2. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženom F. J. produljena je primjena mjere opreza obveze redovitog javljanja načelniku Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policije postaje S., odnosno osobi koju on odredi, jednom tjedno. Pod točkom 2. izreke optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere ona zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi F. J. po branitelju, odvjetniku D. M., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti te optuženiku ukinuti mjeru opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da određena mjera opreza traje procesno predugo i time gubi svrhu.

 

Protivno istaknutim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud, nakon što je prethodno utvrdio da u konkretnoj situaciji postoji osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, te posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., s pravom zaključio da se svrha mjere istražnog zatvora može uspješno osigurati i mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski je sud dao valjane i dovoljne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od počinjenja novog kaznenog djela. Prvostupanjski sud je pravilno naglasio da takva opasnost proizlazi iz okolnosti i načina počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv. Naime, iskazana upornost i bezobzirnost optuženika, povezana s brojnošću poduzetih nedopuštenih radnji (upravljanje osobnim automobilom bez važeće vozačke dozvole, nedozvoljenom brzinom i pod utjecajem alkohola i droga), uz optuženikovu dosadašnju prekršajnu osuđivanost zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani optuženika.

 

Nadalje, uzevši u obzir sve tako utvrđene okolnosti, sud prvog stupnja pravilno je imao u vidu i odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Pritom je sud pravilno vodio računa o proteku vremena od počinjenja inkriminiranog djela, optuženikovoj dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti, a tako i o tomu da optuženik u razdoblju od kada mu je rješenjem Općinskog suda u Splitu od 11. travnja 2019. broj Kv-208/2019. ukinut istražni zatvor i određena mjera opreza nije bio prijavljen zbog počinjenja bilo kojeg kaznenog djela, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je primijenjena mjera opreza u konkretnoj situaciji učinkovita za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika. Stoga je zakonito i pravilno protiv optuženika produljena daljnja primjena mjere opreze iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ukupnost utvrđenih okolnosti razboritom predvidivošću upućuje na bojazan optuženikovog ponavljanja kaznenog djela pa je zato prema optuženom F. J. i nadalje nužna primjena određene mu mjere opreza, kao mjere blaže od istražnog zatvora, koja je istodobno jednako djelotvorna u smislu otklanjanja mogućnosti optuženikovog ponavljanja djela. Pritom, okolnost da je optuženik određenu mu mjeru opreza do sada poštivao, uz tek nekoliko iznimaka, a imajući u vidu i naloženu učestalost javljanja optuženika (jednom tjedno), potvrđuje da ona ostvaruje svoju svrhu.

 

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke izložio je valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda nužna daljnja primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 17. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.