Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              II Kž 150/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 150/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. G., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog J. G., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 2. travnja 2020. broj Kovm-3/2020-8., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba okrivljenog J. G. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. G., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog J. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni N. P. po branitelju, odvjetniku M. M., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

Protivno žalbenim navodima, osnovana sumnja da je okrivljeni J. G. počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. proizlazi iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, a protivno istaknutim žalbenim navodima okrivljenika, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Neosnovani su okrivljenikovi žalbeni prigovori kojima osporava postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela, ocjenjujući vjerodostojnost i sadržaj pojedinih do sada prikupljenih dokaza, ujedno polemizirajući s pravnom kvalifikacijom kaznenog djela. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja vodit će računa optužno vijeće i raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika i stupnju njegove krivnje, pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

 

Nije u pravu žalitelj niti kada ističe kako nema bojazni da bi okrivljenik, boravkom na slobodi, imao razloga utjecati na iskaz svjedokinje, pa da zato nema niti "... posebnog uvjeta određenog u čl. 123. st. 1. t. 2. ZKP/08.". Prije svega, napominje se žalitelju da prvostupanjski sud niti je razmatrao niti je produljio istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08. (koja se odnosi na opasnost od ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače, odnosno na opasnost od manipuliranja dokazima ili tragovima važnim za kazneni postupak). U odnosu, pak, na zakonsku osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenog J. G., prvostupanjski sud pravilno temelji na načinu počinjenja terećenog mu kaznenog djela. Naime, raznolikost predmeta za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv da ih je upotrijebio prilikom inkriminiranog događaja (neutvrđeni tupo-tvrdi predmet, a zatim nož dužine oštrice 20 cm), kao i osnovana sumnja u okrivljenikov motiv (ljubomora), te uzevši u obzir da je prema toksikološkom vještačenju bio pod utjecajem droga (amfetamina, marihuane i/ili hašiša), okolnosti su koje, i prema stavu ovog suda, valja cijeniti u smislu višeg stupnja kriminalne volje okrivljenika u protupravnom postupanju, a stoga i u vidu postojanja iteracijske opasnosti na njegovoj strani. To tim više kada se ima na umu da je okrivljenik, prema potvrdi Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, u više navrata osuđen zbog počinjenih prekršaja, među ostalim i prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

 

Pored toga, podlogu za zaključak o okrivljenikovoj opasnosti od ponavljanja djela pravilno je prvostupanjski sud utvrdio u sadržaju socijalne anamneze Centra za socijalnu skrb O. Naime, vidljivo je da je okrivljenik zbog počinjenih kaznenih djela i prekršaja bio ranije tretiran kao maloljetnik, no, izrečene odgojne mjere nisu bile svrhovite, a tijekom izrečene mjere upućivanja u odgojnu ustanovu je veći dio vremena bio u bijegu.

 

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi dovršiti započeto ili ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

 

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako to također pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 17. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu