1

Broj:Pž-3067/2019

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.G., zbog prekršaja zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. i 5.i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15 i 108/17), odlučujući o prigovoru okr. A.G., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 4. prosinca 2018., broj: 511-12-36-5-10-1115-391/18, u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

1. Odbija se prigovor okr. A.G. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani

prekršajni nalog.

 

II.       Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3 c.) u vezi sa čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona

(NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. A.G. oslobađa se dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka.

 

                                                    Obrazloženje

 

              Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. A.G. da je na način činjenično opisan u toč. a) izreke, počinio prekršaj iz čl. 229. st. 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna te da je na način činjenično opisan u toč. b) izreke, počinio prekršaj iz čl. 282. st. 4. i 9. istog Zakona, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, pa mu je na temelju čl. 39. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.300,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

              Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. A.G. je osobno pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

              Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

Prigovor nije osnovan.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

             

              Okrivljenik u prigovoru ističe da je nezaposlen, otac da mu je u mirovini, a majka nezaposlena i onkološki bolesnik, a vozačka dozvola da mu je neophodna kako bi je mogao voditi na pretrage i kemoterapije. Iz navedenih razloga traži da mu se smanji novčana kazna i ponajviše da mu se ukine zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije jer da izrečena mjera ugrožava zdravlje obitelji.

 

Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Prvenstveno treba navesti da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim u toč. a) izreke, zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna, dok je za prekršaj činjenično opisan u toč. b) izreke zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana. Prvostupanjski sud je okrivljeniku za prekršaj iz toč. a) izreke, utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom fiksnom iznosu, dok je za prekršaj iz toč. b) izreke utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu.

 

Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, prvenstveno prekršaja iz čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac procijenio i predvidio da se za taj prekršaj može izreći, osim novčane, i kazna zatvora te imajući na umu da nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažom kaznom.

 

Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u žalbi našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjski sud osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

 

Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od 6 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika (mlađu životnu dob okrivljenika, starosti 25 godine), i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu prethodno navedeno, okolnosti koje se ističu u žalbi o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o zaštitnoj mjeri.

 

Potrebno je istakanu da okrivljenik okolnosti koje navodi u prigovoru zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama nije ničim dokumentirao, a što je bio dužan učiniti sukladno čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3 c.) u vezi s čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka kako plaćanjem troškova žalbenog postupka, a obzirom da je okrivljenik nezaposlen, ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

U Zagrebu, 16. travnja 2020.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.