1

                            Poslovni broj: Gž Zk-319/2019-2

Poslovni broj: Gž Zk-319/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja R. H., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko upravni odjel, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-1578/2019 (Z-5752/2019) od 16. travnja 2019. godine, 16. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-1578/2019 (Z-5752/2019) od 16. travnja 2019. godine te se nalaže brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga i zabilježbe žalbe.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan prigovor predlagatelja od 4. ožujka 2019. i potvrđuje se ovosudno rješenje posl. br. Z-1578/19 od 7. veljače 2019. godine.

II. Nalaže se brisanje zabilježbe prigovora upisane temeljem članka 127. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ovosudnim rješenjem posl. br. Z-1578/19, Z-3259/19 od 4. ožujka 2019.  u zk.ul. 1009 k.o. P..“

Protiv rješenja pravovremenu dopuštenu žalbu podnio je predlagatelj zbog pogrešne primjene pravila zemljišnoknjižnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu, preinači pobijano rješenje na način da dopusti predloženi upis i naloži njegovu provedbu.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta broj Z-1578/2019 od 7. veljače 2019. godine odbijen prijedlog predlagatelja za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul. br. 1009 k.o. P., koji prijedlog je predlagatelj podnio temeljem potvrde Centra za restrukturiranje i prodaju od 28. kolovoza 2018. godine i 14. studenog 2018. godine, kao i preslike potvrde Trgovačkog suda u Pazinu te preslike povijesnog izvatka iz sudskog registra.

Protiv tog rješenja predlagatelj je podnio prigovor koji sud ocjenjuje neosnovanim.

Sud utvrđuje da predlagatelj uknjižbu prava vlasništva traži na temelju odredbe čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst – dalje: ZV). Naime, prema utvrđenju suda u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina iz zk.ul.br. 1009 k.o. P. upisana je kao društveno vlasništvo, a kao korisnik upisan je A. t. sa sol. odg. OOUR K. sa potpunom odg. Po ocjeni suda uknjižbu prava vlasništva nije moguće dopustiti prema odredbama ZV-a, već Zakona o turističkom zemljištu, kako je to ispravno zaključio ovlašteni zemljišnoknjižni referent. Naime, sud utvrđuje da iz uvjerenja I. županije, Upravnog odjela za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju od 3. listopada 2018. godine proizlazi da su se predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama na dan 23. srpnja 1990. i 16. listopada 1991. godine  nalazile unutar granica građevinskog područja te da su na dan 1. kolovoza 2010. godine imale ugostiteljsko – turističku namjenu. Također iz potvrda Centra za restrukturiranje i prodaju sud utvrđuje da nekretnine nisu procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća A. s.p.o. P..

Sud nadalje utvrđuje da je čl. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu turističko zemljište definirano kao građevinsko zemljište za koje je na dan stupanja na snagu tog zakona (1. kolovoza 2010. godine) dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko – turistička namjena i zemljišta na kojemu su izgrađene građevine turističko-ugostiteljske namjene  (kampovi, hoteli i turistička naselja). Međutim, sud utvrđuje da prema daljnjim odredbama toga zakona ovisno o tome radi li se o turističkom zemljištu (kampovi, hoteli i turistička naselja) ili o ostalom građevinskom zemljištu, različiti su vlasničkopravni statusi tih nekretnina, te je na različit način propisana pretvorba društvenog vlasništva. Prema čl. 6. st. 1. toga Zakona neprocijenjeno turističko zemljište u kampovima vlasništvo je R. H., dok je preostalo neprocijenjeno turističko zemljište (turističko zemljište na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja) vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište, a ostalo neprocijenjeno građevinsko zemljište, odnosno građevina vlasništvo R. H.. Kako predlagatelj uz prijedlog nije dostavio ispravu iz koje bi proizlazilo koju su ugostiteljsko-turističku namjenu nekretnine imale na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom zemljištu 1. kolovoza 2010. godine, odnosno radi li se o zemljištu na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja ili o kampu, sud utvrđuje da traženom upisu nije bilo moguće udovoljiti, iz kojih razloga zaključuje da je prigovor predlagatelja neosnovan, te ga je odbio, a rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta potvrdio.

Suprotno žalbenim tvrdnjama predlagatelja i po ocjeni ovoga suda sud prvog stupnja pravilno je odlučio o prigovoru predlagatelja.

U podnesenoj žalbi predlagatelj tvrdi da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 108. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/88, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK) jer se tražena uknjižba prava vlasništva zasniva na neposrednoj primjeni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakona o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom ("Narodne novine" br. 52/18), a osim toga tvrdi da traženu ispravu, za koju sud smatra da mu je potrebna za dopuštenje upisa, predlagatelj ne može dostaviti obzirom da je prostorno-planska dokumentacija za područje k.o. M. neusklađena, te da ne postoji druga isprava, osim isprava koje su dostavljene kako bi se mogla utvrditi činjenica na koju ukazuje sud. Također u žalbi predlagatelj tvrdi da su nekretnine na kojima traži uknjižbu prava vlasništva dio složene građevine auto-kampa te da je u uvjerenju o namjeni naznačen naziv S. a da se radi o notornoj činjenici da S. predstavljaju autokamp u M.. Uz žalbu predlagatelj dostavlja elaborat za koji tvrdi da dokazuje da su nekretnine u odnosu na koje traži uknjižbu prava vlasništva sastavni dio auto-kampa.

S obzirom na žalbene navode predlagatelja prije svega potrebno je reći da je zemljišnoknjižni postupak strogo formalni postupak u kojem sud odlučuje na temelju dostavljenih isprava te zemljišnoknjižnog stanja kakvo je postojalo u vrijeme zaprimanja prijedloga predlagatelja. Pravilan je pravni stav suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju u kojem predlagatelj traži uknjižbu prava vlasništva neposrednom primjenom zakona, ne mogu primijeniti zakoni na kojima predlagatelj temelji prijedlog, a to je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakon o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom jer je u postupku utvrđeno da su nekretnine iz zk.ul.br. 1009 k.o. P., turističko zemljište pa je pravilno sud zaključio da se uknjižba prava vlasništva može dopustiti isključivo na temelju Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine“ br. 92/10 - dalje: Zakon o turističkom zemljištu). Čl. 1. toga zakona propisano je da se tim zakonom utvrđuje pojam turističkog i ostalog građevinskog zemljišta koje nije procijenjeno i uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, te se uređuju imovinskopravni odnosi na tom zemljištu i način njegovog korištenja. Definiciju turističkog zemljišta daje čl. 2. citiranog zakona na način da je turističko zemljište u smislu toga zakona građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu toga Zakona dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko – turistička namjena i zemljište na kojem su izgrađene građevine turističko-ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli, turistička naselja), na kojem su pravo korištenja upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća. Čl. 5. Zakona o turističkom zemljištu propisano je da je turističko zemljište u kampovima u smislu toga zakona zemljište iz čl. 2. st. 1. toga Zakona, koje je dokumentima prostornog uređenja utvrđeno kao kamp namijenjen za obavljanje turističko-ugostiteljske djelatnosti. Člankom 6. st. 1. citiranog Zakona turističko zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo je R. H.. U smislu citiranih propisa pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je predlagatelj mogao ishoditi uknjižbu prava vlasništva temeljem Zakona o turističkom zemljištu kao lex specialis, obzirom na utvrđenu namjenu zemljišta, time da je trebao uz prijedlog dostaviti dokumente prostornog uređenja iz kojeg bi bilo vidljivo da se radi o kampu namijenjenom za obavljanje turističko-ugostiteljske djelatnosti. Tvrdnju da se radi o kampu predlagatelj prvi puta iznosi u žalbi, ali niti uz žalbu ne dostavlja dokumente sukladno Zakonu o turističkom zemljištu kojima bi tu svoju tvrdnju dokazao. Kako je u zemljišnoknjižnom postupku sud vezan prijedlogom predlagatelja, a predlagatelj nije temeljio prijedlog na zakonu temeljem kojeg je mogao zatražiti uknjižbu prava vlasništva, niti je u smislu tog zakona dostavio dokumente koji bi mogli biti osnova za uknjižbu prava vlasništva, pravilno je sud zaključio da je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva neosnovan te ga je pravilno odbio.

Iz obrazloženih razloga žalbu predlagatelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 128. st. 3. ZZK te primjenom istog zakonskog propisa naložiti brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga i zabilježbe žalbe.

Koprivnica, 16. travnja 2020.