1

Poslovni broj Gž Zk-112/2020-2

 

Poslovni broj Gž Zk-112/2020-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja predlagatelja J. J.-L. iz Z., K. M., OIB:, zastupanog po M. Š., odvjetniku u Z., radi zabilježbe spora, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Z-12820/2018-9 (Ozn. Z-10058/2018, Ozn. Z-3552/2018) od 24. siječnja 2020. godine, 16. travnja 2020. 

 

r i j e š i o  j e

 

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Z-12820/2018-9 (Ozn. Z-10058/2018, Ozn. Z-3552/2018) od 24. siječnja 2020. godine.

Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je odbio prigovor predlagatelja koji je podnio protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta broj Z-3552/2018 od 28. ožujka 2018. godine.

 

Protiv navedenog rješenja pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je predlagatelj dana 7. veljače 2020. godine zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje i u zemljišnoknjižnim postupcima temeljem odredbe čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/ 08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i dopusti zatraženi upis ili da isto ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Žalba  nije osnovana.

 

Predlagatelj je podnio prijedlog da se na temelju tužbe koju je podnio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu protiv I. T. i koja je zaprimljena pod brojem P-3198/2017, upiše zabilježba spora na nekretnini I. T. označenoj kao čkbr. 83 oranica Gospočica, površine  223075 m2 upisana u zk.ul.br. 392 k.o. D..

Uz prijedlog je dostavio tužbu kojom traži da se utvrdi da je ništetan Kupoprodajni  predugovor od 24. listopada 2008. godine i Aneks tog predugovora od 2. ožujka 2009. godine koje su sklopili predlagatelj kao kupac i I. T. kao prodavatelj, te da se naloži I. T. da predlagatelju kao tužitelju vrati primljeni iznos kupovnine od 310.000,00 EUR-a. Ukoliko se ne prihvati takav tužbeni zahtjev, tada postavlja eventualni tužbeni zahtjev da se utvrdi da je kapara koju je isplatio temeljem navedenog predugovora i njegovog Aneksa previsoka, da se utvrdi da je dopuštena kapara 95.000,00 EUR-a, te da se naloži tuženiku da tužitelju vrati iznos od 215.000,00 EUR-a.

Svojim rješenjem broj Z-3552/2018 od 28. ožujka 2018. godine, ovlašteni zemljišnoknjižni referent je odbio prijedlog predlagatelja jer kada bi se usvojio zahtjev tužitelja, temeljem takve presude zemljišnoknjižni sud ne bi mogao dopustiti nikakav upis u smislu odredbe čl. 83. st. 2. ZZK-a jer se u pokrenutom sporu ne odlučuje o promjeni upisa.

Odredbom čl. 81. st. 1. ZZK-a, da je propisano da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava, a prema st. 3. istog članka, da je svrha zabilježbe spora da se pod prvenstvenim redom upisane zabilježbe spora,  a nakon dovršetka postupka, upiše ono knjižno pravo koje će stranci u sporu, eventualno biti dosuđeno.

Obzirom da kada se predlaže upis zabilježbe spora nije dovoljno samo dokazati da se vodi spor o knjižnom pravu nego i da će presuda donesena u tom sporu predstavljati ispravu prikladnu za uknjižbu u onom zemljišnoknjižnom ulošku u kojem se i upis zabilježbe spora predlaže, a što predlagatelj nije dokazao, odbijen je njegov prijedlog.

U svojem prigovoru predlagatelj osporava ovakvu primjenu materijalnog prava, te smatra da se zabilježba spora može upisati uvijek kada se spor odnosi na nekretninu, a u konkretnom slučaju da predlagatelj polaže vanknjižno pravo na nekretninu, te da bi ishod predmetnog spora mogao utjecati na postojanje, odnosno opseg uknjiženog prava vlasništva.  

Ocjenjuje da ovlašteni zemljišnoknjižni referent pogrešno tumači odredbe ZZK-a kojima se uređuje zabilježba spora, jer da je svrha zabilježbe učiniti vidljivim da se glede predmetne nekretnine vodi postupak te da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu.

Prvostupanjski sud je odbio prigovor predlagatelja jer da je prema izričitoj odredbi čl. 81. st. 1. ZZK-a, propisano da se za upis zabilježbe spora mora raditi o sporu koji se vodi glede knjižnog prava, a predlagatelj takav spor ne vodi prema upisanom knjižnom vlasniku I. T.. Kupoprodajni predugovor i Aneks tog  predugovora da nikada nisu upisani u zemljišnu knjigu, već je i dalje upisan I. T. kao vlasnik, pa da prihvaćanje tužbenog zahtjeva ne bi utjecalo na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje knjižnog prava.

Predlagatelj žalbu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba postupka, ali ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud.

              Povodom žalbi stranaka drugostupanjski sud po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2.  ZPP-a pazi na bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a sve u svezi sa čl. 91. st. 1. ZZK-a, te je ovaj sud ispitao odluku u odnosu na navedene bitne povrede te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

              Predlagatelj osporava i pravilnu primjenu materijalnog prava, ponavljajući svoj stav iz prigovora, te se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž Zk-308/2018-2 od 17. siječnja 2019. godine citirajući dio navedene odluke koji glasi:

„Zemljišnoknjižni sud će dopustiti zabilježbu spora ako iz tužbe priložene uz prijedlog proizlazi da se postupak vodi glede knjižnog prava, time da prijedlog za zabilježbu spora mora biti sastavljen tako da se vidi na koju se nekretninu zabilježba spora odnosi.“

Kako se iz prijedloga za zabilježbu spora vidi na koju se nekretninu zabilježba odnosi te kako se tužba odnosi na vanknjižno pravo predlagatelja to da je njegov prijedlog trebalo usvojiti.

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci, te je stoga pravilno odbio prigovor predlagatelja na odluku ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta. Zaključke prvostupanjskog suda u primjeni odredbe čl. 81. ZZK-a, ovaj sud prihvaća kao pravilne.

Tužba se ne odnosi na knjižno pravo predlagatelja kao tužitelja, jer se tužbom ne traži upis prava vlasništva na nekretnini,  niti je predlagatelj predbilježen kao vlasnik, te donošenjem odluke u korist predlagatelja u parničnom postupku neće se ni na koji način utjecati na upisano pravo vlasništva prodavatelja I. T..

Odluka na koju se poziva predlagatelj uopće se ne može primijeniti na konkretnu situaciju, jer se radi o drugačijem činjeničnom sklopu, odnosno u predmetu na koji se odnosi odluka broj Gž Zk-308/2018 od 17. siječnja 2019. godine zabilježba spora tražena je na temelju tužbe koju je predlagateljica podnijela protiv upisanih suvlasnika i kojom je tražila utvrđenje prava vlasništva na svoje ime. Dakle, radilo se o tužbi koja se odnosila na knjižno pravo predlagateljice.

Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu predlagatelja i potvrdio pobijanu odluku primjenom odredbe čl. 128. st. 3. ZZK-a, te naložio brisanje zabilježbe žalbe.

 

Koprivnica, 16. travnja 2020.