1              Poslovni broj Gž Ovr-994/2019-2

 

 

 

 

 

 

             

 

Poslovni broj Gž Ovr-994/2019-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S. m. i. K d.o.o., V. OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv ovršenice A. M. iz C., OIB …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. d.o.o. u R., rješavajući žalbu ovršenice izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda Crikvenici, poslovni broj Ovr-916/2019-2 od 2. listopada 2019., 16. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

1.   Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda Crikvenici, poslovni broj Ovr-916/2019-2 od 2. listopada 2019. osim u dijelu naplate iznosa od 1.245,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

 

2.   Djelomično se usvaja žalba ovršenice te se rješenje o ovrsi Općinskog suda Crikvenici, poslovni broj Ovr-916/2019-2 od 2. listopada 2019. preinačuje i rješava:

 

Odbija se ovršni zahtjev za naplatu iznosa od 1.245,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i ukidaju sve provedene ovršne radnje.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovi broj Gž Ovr-17/17 od 31. ožujka 2017. određena je ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 11.780,57 kn sa zakonskom zateznom kamatom, iznosa od 1.245,00 kn na ime troškova postupka kod Financijske agencije (dalje: FINA), te iznosa od 1.250,00 kn na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom i to na pokretninama ovršenice koji se nađu na navedenoj adresi zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju ili trećoj osobi, njihovom prodajom, te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenom prodajom. Istim rješenjem ovrhovoditelju je odmjeren trošak u iznosu od 1.250,00 kn.

 

Protiv predmetnog rješenja žalbu izjavljuje ovršenica iz svih žalbenih razloga odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ). U žalbi u bitnome ističe da ovrhovoditelj nema pravo na trošak ovršnog postupka od FINA-e odnosno točnije naknadu troška za uplatu predujma u iznosu od 1.245,00 kn jer za taj iznos ne raspolaže ovršnom ispravom pri čemu se poziva na odredbu čl. 22. st. 1. OZ-a. Kako se u konkretnom slučaju prijedlog temelji na ovršnoj ispravi rješenju Županijskog suda u Rijeci od 21. ožujka 2017. poslovni broj Gž Ovr-17/17 a ovrhovoditelj je 3. svibnja 2019. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave nakon čega je podnio prijedlog za promjenu sredstva i predmeta ovrhe smatra da je ovrhovoditelj imao pravo samo podnijeti prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenice što nije učinio a ne prijedlog za promjenu sredstva i predmeta ovrhe.

 

Predlaže da se rješenje preinači i ovršni zahtjev odbije, podredno ukine i ovršni zahtjev odbaci.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Sud je po žalbi ovršenice ispitivao rješenje o ovrsi u okviru ovlasti propisanih odredbom čl. 50. st. 5. OZ-a prema kojoj odredbi sud u povodu žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi pazi po služenoj dužnosti na žalbene razloge iz st. 1. t. 1., 3. i 5. ovog čl. te na okolnost da je u slučaju st. 1. t. 6. ovog članka ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. ovog Zakona, također na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama ZPP-a te je utvrdio da niti jedan od tih žalbenih razloga nije ostvaren u dijelu naplate iznosa od 11.787,50 kn.

 

              Naime, predmetno rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-17/17 od 31. ožujka 2017. predstavlja valjanu ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. t. 1. OZ-a, za tražbinu o kojoj je odlučeno navedenom ovršnom ispravom nije u zakonu propisan rok u kojem bi se mogla tražiti ovrha te konačno rješenjem o ovrsi nije određena ovrha na predmetima koji ne mogu biti predmet ovrhe u smislu čl. 4. st. 4 i 5. OZ-a.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje nekih od bitnih povreda iz odredbe čl. 365. st. 2. koji se su ovom postupku primjenjuje pozivom na odredbu čl. 21. st. 1. OZ-a ovaj sud je utvrdio da niti jedna od tih procesnih povreda nije ostvarena.

 

              U odnosu na žalbene navode ovršenice valja odgovoriti da su isti neosnovani te iako ovrhovoditelj podnosi prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe radi se o prijedlogu za ovrhu budući je ovrhovoditelj najprije 3. svibnja 2019. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu sa računa ovršenice (čl. 209. OZ-a) međutim dobio je obavijest o vraćanju osnove za plaćanja od 9. svibnja 2019. jer da ovršenica nema računa nad kojim bi se mogla provesti ovrha nakon čega je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu tražeći ovrhu na pokretninama ovršenice.

 

              Međutim osnovano ovršenica žalbom ističe da radi naplate troškova kod FINA-e u iznosu od 1.245,00 kn ovrhovoditelj ne raspolaže ovršnom ispravom u smislu odredbe čl. 23. OZ-a pa je u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo te je rješenje o ovrsi trebalo preinačiti i ovršni zahtjev odbiti.

 

              Iz navedenih razloga pozivom na odredbu čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a koji se primjenjuje pozivom na odredbu čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Rijeci 16. travnja 2020.

 

 

Sutkinja

 

Ivanka Maričić-Orešković

 

 

 

Općinskom sudu u Crikvenici

 

Vraćamo vam spis sa pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.